Brisanje istorijskog pamćenja
Svedoci smo, kroz duži vremenski period, smišljene i sistematski vođene propagande i političke hajke protiv istine o antifašističkoj NOB – njenim vrednostima i tekovinama. Cilj je da se falsifikovanjem i prećutkivanjem umanji značaj ogromnog doprinosa narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji, posebno u Srbiji, velika pobeda antifašističke koalicije u Drugom svetskom ratu i postepeno briše iz istorijskog pamćenja sve ono što podseća na taj svetli period naše istorije.
Publikuju se pamfleti, kvazimemoari i feljtoni, održavaju „naučni” skupovi i tribine koje karakterišu paušalne ocene, proizvoljne tvrdnje i laži, a, po pravilu, vinovnici te kampanje beže od krajnje kompromitujućih dokumenata o otvorenoj kolaboraciji i izdaji u Drugom svetskom ratu.
U Srbiji su od početka devedesetih godina prošlog veka do danas porušeni ili oskrnavljeni mnogi spomenici i spomen-obeležja posvećena NOB-u. Nova demokratska vlast ne samo da nije ništa učinila da se otklone ove štetne posledice Miloševićevog režima, već se obilato uključila u taj trend. Mnoge ulice i institucije u Beogradu i u gradovima širom Srbije ostale su bez imena istaknutih velikana NOB, bez vidno obeleženih datuma važnih događaja iz te naše časne antifašističke prošlosti. Dosledno tome, izbegava se dostojno obeležavanje Dana ustanka protiv fašističkih okupatora, Dana pobede, Dana republike, datuma oslobođenja gradova... Takav odnos uklapa se u doktrinu kvislinško-kolaboracionističkih gubitnika koji su Dan oslobođenja Beograda 1944. godine doživeli kao „okupaciju”. O tempora o mores. Ovde kao da je dozvoljeno sve što podrazumeva ostrašćenu antikomunističku propagandu.
Štaviše, Srbija je donela Zakon o izjednačavanju ravnogorskih četnika i partizana i Zakon kojim se rehabilituju svi „ideološki” protivnici komunista, iako su oni bili otvoreni protivnici NOB i antifašističke koalicije.
Gubi se iz vida da likvidacija „Memorijalnog centra Josip Broz Tito” ima izuzetno negativan odjek među građanima i državama bivše SFRJ, i posebno među Titovim poštovaocima širom sveta. Zato zabrinjava ovih dana ponovo aktuelizovana ideja da se u prvi plan stavlja rezidencijalna namena nekoliko objekata „Memorijalnog centra Josip Broz Tito”, a potiskuju se istorijske vrednosti svih objekata i eksponata koji se ne mogu odvojeno posmatrati niti koristiti.
Zar ne mislite da bi đaci i studenti, mlade generacije uopšte, trebalo da znaju nepobitnu istinu da je jedino antifašistička NOB i Srbima i Srbiji, u tadašnjoj Jugoslaviji, donela ogromnu slavu i priznanje, umesto podmetanja „istine” o dva „ravnopravna” oslobodilačka pokreta, ravnogorsko-četničkog i partizanskog. Nažalost, ovde i dalje preovladava stav da valja promovisati samo one vrednosti koje počivaju na nacionalnom romantizmu i antikomunizmu.
Da nije tako zar bi se u obraćanju mladim potporučnicima zaboravilo na NOB u kojoj je Srbija u okviru Jugoslavije učestvovala, dala ogroman doprinos i podnela ogromne žrtve. Zar i tada Srbija nije bila na „pravoj strani”? Zar se „vrednosti srpskog vojnika” završavaju Kolubarom, Cerom i Kajmakčalanom? Sme li se zaboraviti doprinos srpskih partizana velikim pobedama na Neretvi, Sutjesci, Beogradu, Sremskom frontu i sve do severnih granica Jugoslavije? Ima li nečeg svetlog i vrednog iz tog vremena što mladi oficiri, takođe, treba da „baštine i neguju”? Time se, u stvari, negira da je srpski partizan ujedno bio i „srpski vojnik”?!
Zalažem se za to da se uloga svih značajnijih ličnosti i događaji Titove epohe izlažu objektivnoj, argumentovanoj i naučno zasnovanoj analizi. Tako će se efikasnije uklanjati mnoge zablude, nedoumice i laži. Naročito nam je stalo da se konačno utvrdi istina o navodno masovnim zločinima do kojih je došlo nakon oslobođenja Srbije, posebno u Beogradu, gde je, kako se zlonamerno tvrdi, pobijeno više od 20.000 „najviđenijih Beograđana”. Ovo posebno ističem i zbog činjenice da je u Srbiji još mnogo živih učesnika NOB-a, potomaka poginulih i umrlih boraca, kao i poštovalaca njihovog dela.
Član Saveta Društva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji,
potpredsednik Udruženja publicista Srbije