Sto­ti ro­đen­dan Mi­lo­mi­ra Glav­či­ća

07. 12. 2024. 17:16

Фото М. Дугалић

Kra­lje­vo – Po­vo­dom sto­tog ro­đen­da­na Mi­lo­mi­ra Glav­či­ća, po­zna­tog hu­ma­ni­ste na pod­ruč­ju Ra­škog okru­ga, i u ka­nad­skom gra­du Nijagara Fols odr­ža­ni su pri­god­ni sku­po­vi. Tu je bi­lo pod­se­ća­nja na nje­gov ži­vot obe­le­žen is­ku­še­nji­ma i ne­iz­ve­sno­šću, si­ro­ma­štvom i bo­gat­stvom, a naj­vi­še čo­ve­ko­lju­bljem ukrat­ko opi­sa­nog nje­go­vom iz­ja­vom – „ro­đen sam da da­jem”.

Čo­vek ve­li­kog sr­ca i ra­nji­ve du­še ro­đen 6. de­cem­bra 1924. go­di­ne je u potk­opaoničkom se­lu Po­pe kod Jo­ša­nič­ke Ba­nje, a po­sle po­tu­ca­nja po sve­tu skra­sio se u Ka­na­di. Tu je te­ško ra­dio, si­ro­ma­štvo za­me­nio bo­gat­stvom ko­je mu ni­je bi­lo ži­vot­ni cilj već, ka­ko če­sto is­ti­če, te­žnja da ra­di da ima za se­be, ali i da po­mog­ne dru­ge. Če­sto je is­ti­cao: „Kad ne­ko­ga po­mog­nem, ra­du­jem se nje­go­voj ra­do­sti. Tre­nu­ci nje­go­ve sre­će su dar za me­ne.”

Mi­lo­mir Glav­čić je imao su­ro­vo de­tinj­stvo jer je u de­čač­kim da­ni­ma ostao bez ro­di­te­lja, bio vi­še gla­dan ne­go sit, pa 1947. go­di­ne od­la­zi u Grč­ku, za­tim u Ita­li­ju da bi 11. apri­la 1949. go­di­ne sti­gao u Ka­na­du. Naj­pre je ra­dio na ima­nji­ma bo­ga­tih se­lja­ka, on­da u rud­ni­ku i stekao pr­vu ušte­đe­vi­nu. Ubr­zo se i ože­nio i ušao u pr­vi pri­vat­ni bi­znis. Naj­pre su ku­pi­li re­sto­ran, pa oma­nji mo­tel, pa dva ho­te­la i ve­ći po­sed ze­mlje... Za­ra­dio je no­vac ali ni­je za­bo­ra­vio na svoj cilj iz mla­do­sti, iz da­na si­ro­ma­štva, onaj ljud­ski, hu­ma­ni – „da ima za se­be i da po­mog­ne dru­ge”. I po­ma­gao je ve­li­ko­du­šno. U Sr­bi­ju, u ko­ju ni­je do­la­zio pu­nih se­dam de­ce­ni­ja, ulo­žio je oko de­set mi­li­o­na do­la­ra. Ta­ko­đe, mi­li­o­ne do­la­ra po­klo­nio je srp­skoj za­jed­ni­ci u Ka­na­di. Sa­gra­dio je u svom rod­nom kra­ju, na pod­ruč­ju Kra­lje­va i Ra­ške, mo­sto­ve, cr­kve, deč­ja ob­da­ni­šta, do­mo­ve kul­tu­re, zgra­de bi­bli­o­te­ke, as­fal­ti­rao vi­še od de­set ki­lo­me­ta­ra pu­te­va. Nje­go­vim nov­cem ob­no­vlje­no je  ne­ko­li­ko osnov­nih ško­la. Kra­lje­vač­koj bol­ni­ci da­ro­vao je mag­net­nu re­zo­nan­cu, ske­ner, apa­rat za la­pa­ro­skop­sku hi­rur­gi­ju, ul­tra­zvuč­ni apa­rat, de­fi­bri­la­tor, dva sa­ni­tet­ska vo­zi­la.

Deo nov­ca utro­šio je na ime po­mo­ći bli­žim i da­ljim ro­đa­ci­ma, a po­mo­gao je i sto­ti­ne ne­po­zna­tih po­ro­di­ca da na­ba­ve hra­nu, le­ko­ve, ško­lu­ju de­cu...

Nje­go­vim ime­nom su na pod­ruč­ju Ra­škog okru­ga na­zva­ne uli­ce, je­dan bu­le­var, vr­tić, kul­tur­ni cen­tar… a do­de­lje­na su mu broj­na pri­zna­nja. Ne­dav­no je „Po­šta Sr­bi­je” štam­pa­la i pri­god­nu mar­ku sa nje­go­vim li­kom.