Povratak na Kosmet

27. 11. 2008. 22:00

Prihvatanje izveštaja generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Ban Ki Muna u Savetu bezbednosti jedna je od najvažnijih diplomatskih pobeda Beograda od raspada bivše Jugoslavije. To je rezultat pragmatičnog nastojanja vladajućeg bloka da, uz izričito negiranje samoproglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, vodi računa o realnim okolnostima koje vladaju na terenu i, u vezi sa tim, o zaštiti interesa srpske zajednice i popravljanju uslova u kojima živi srpsko stanovništvo.

Za sprovođenje takve politike ogroman značaj ima činjenica da je Srbija na međunarodnom planu ponovo obezbedila direktno učešće u procesima koji se tiču Kosova i Metohije. Tu poziciju nikako ne bi trebalo napuštati, jer je praksa nedvosmisleno pokazala da ishitreni potezi u odnosu na međunarodne centre u kojima se odlučuje o pokrajini donose više štete nego koristi.

Srbija je mogla da ostane pri stavu da je razmeštanje misije Evropske unije umesto misije Ujedinjenih nacija neprihvatljivo, između ostalog, i zbog toga što je većina evropskih zemalja priznala nezavisno Kosovo. Ali, takav potez teško da bi doneo ikakvu konkretnu korist budući da je jasno da međunarodna pozicija Srbije ipak nije takva da može da postigne sve ciljeve koje zacrta.

Srpska diplomatija je ovoga puta ispravno procenila realne pozicije i domete na koje može da računa. Upravo zahvaljujući tome je i uspostavljeno rešenje koje omogućuje razmeštanje Euleksa, ali pod uslovom da najznačajniji poslovi koji se tiču srpske zajednice i srpskih opština budu regulisani na osnovu Rezolucije 1244 i pod okriljem Unmika.

Malo je verovatno da bi potpuno negiranje Euleksa od Beograda sprečilo raspoređivanje te misije i doprinelo povećanju bezbednosti i kvaliteta života srpskog stanovništva, a vrlo je verovatno da bi negativno uticalo na odnose sa Evropskom unijom u koju Srbija želi da uđe. Međunarodni položaj zemlje bi višestruko bio pogoršan, a bez realnih izgleda da se postignu zacrtani ciljevi.

Dogovor o razmeštanju Euleksa, dakle, ne otvara prostor samo za popravljanje položaja srpske zajednice na Kosovu i Metohiji, nego će pozitivno uticati i na odnose Beograda sa Evropskom unijom. Od veštine i umešnosti srpskih vlasti i vođa Srba na Kosovu zavisi da li će i u kolikoj meri ta prilika biti iskorišćena.

Nesumnjiva diplomatska pobeda vladajućem srpskom bloku takođe daje mogućnost za predah u bespoštednoj borbi sa opozicijom kojoj je izrazito zaoštravanje političkih stavova u odnosu na Kosovo i Metohiju jedna od ključnih poluga pritiska na vlasti.

Predsedničko saopštenje će svakako biti važan argument u rukama vladajućeg bloka na sednici parlamenta na kojoj treba da se raspravlja o poverenju Vladi Srbije. Inicijativu za tu raspravu opozicione stranke su i pokrenule zbog toga što nisu zadovoljne načinom na koji se vlada odnosi prema Kosovu i Metohiji.