Hramovi knjige na vetrometini
(Pixabay)
Niš – Tradicionalni sajam knjiga nedavno je, 59. godinu zaredom, održan u Nišu, u organizaciji ovdašnjeg kulturnog centra (NKC), ustanove koja na tom planu blisko sarađuje s gradskom upravom i Ministarstvom kulture. Manifestaciju je tokom sedam dana trajanja posetilo više od 15.000 građana. Po običaju, organizovano je mnoštvo promocija i tribina, a nezaobilazna tema bila je i funkcionisanje bibliotekarskih ustanova. Da je taj bitan segment čitalačke kulture bio u fokusu organizatora manifestacije, potvrđuje i to što je prestižna nagrada „Boža Vojinović”, za doprinos afirmaciji i popularizaciji niškog sajma knjige i grafike pripala Bogiju Mitiću, direktoru Javne biblioteke u Doljevcu kod Niša. Priznanje je otišlo u prave ruke: Mitić je poslednjih godina, zajedno sa svojim saradnicima i rukovodstvom doljevačke opštine, biblioteku u ovoj varošici doveo do savršenstva – ne samo po izgledu već i po bogatstvu knjiškog fonda i masovnosti članstva.
Doljevačka „lasta” međutim nije i znak opšteg „bibliotekarskog proleća”, upozoravaju kulturni poslenici. Još ima mnogo sredina u kojima se o hramovima knjige ne vodi dovoljno računa. Određen broj opštinskih i gradskih biblioteka je u objektima građenim pre mnogo decenija, a prostor kojim raspolažu odavno je tesan i za knjige i za sve brojnije članstvo. Rukovodioci biblioteka ističu da se građani u pravom smislu reči vraćaju knjizi, koja odoleva u velikoj bici s internetom i drugim tehnološkim dostignućima koje potiskuju pisanu, odnosno štampanu reč. Kako se čulo na Sajmu knjiga u Nišu, bibliotekama na jugu i jugoistoku naše zemlje ne posvećuje se dovoljna pažnja, iako je reč o ustanovama od posebnog značaja za sredinu u kojoj deluju. Uz to, pojedine su utemeljene još krajem 19. veka i predstavljaju pravo kulturno blago i čuvare istorije i tradicije svojih gradova i mesta. Gotovo sve biblioteke iščekuju i vape za nekom vrstom pomoći – za renoviranjem postojećih ili gradnjom novih prostorija, za boljim uslovima rada, za adekvatnim uslovima u kojima je moguće organizovati druženje članova i književne večeri… Ilustrativni primer takvog stanja u okolini Niša jeste i Biblioteka „Rade Drainac” u Prokuplju, mada sličnih primera ima na pretek. Zaposleni u ovoj ustanovi, koja nosi ime velikog srpskog pesnika i koja se ponosi sve većim brojem članova i sve većim interesovanjem za čitanje, godinama bukvalno ne mogu da se mimoiđu u teskobnim, neuslovnim prostorijama koje biblioteka koristi. Ni na policama više nema mesta za nove knjige, pa se one slažu po stolovima, stolicama ili na podu. U drugim mestima, biblioteke koriste suterenske ili podrumske prostorije pune vlage, što svakako nije „prijateljska sredina” za ukoričeni papir. Pored svih napora da se bibliotekarski fondovi obogate, izgleda da je još veća muka kako tu riznicu sačuvati za poklonike pisane reči…