Prečim putem u NATO
Iz Vašingtona je ovih dana stiglo saopštenje da su Ukrajina i Gruzija već sada spremne da se priključe zapadnom vojnom savezu, i to po skraćenom postupku. Ovo znači da dosadašnji, takozvani, Plan dejstava za članstvo (PDČ), koji je važio kao obavezna stepenica za stupanje u alijansu, više nije aktuelan. U to ime, američki državni sekretar Kondoliza Rajs obavila je nekoliko važnih telefonskih razgovora sa evropskim partnerima, posebno iz Nemačke i Francuske.
Šta se promenilo sa dvema bivšim sovjetskim republikama i čime su zaslužile skraćenu proceduru? Ništa pozitivno. Naprotiv.
Podsetimo, na aprilskom zasedanju alijanse u Bukureštu i Kijevu i Tbilisiju je jasno rečeno da, za sada, ne ispunjavaju uslove neophodne za paljenje zelenog svetla. Tada je napomenuto da ni predstojeći decembarski samit NATO-a (2. i 3. u Briselu) neće o tom pitanju doneti mnogo novoga. A u međuvremenu se svašta izdešavalo. Gruzija je prestala da postoji u prethodnim granicama, a Ukrajina se do grla zaglibila u ekonomsku i političku krizu. Dodajmo i da, takozvani, ruski faktor u oba slučaja nikako nije zanemarljiv.
Upravo stoga su inicijativu Kondolize Rajs u Evropi primili sa velikim iznenađenjem, pa i nedoumicom. Ispada da sve ono što je u vezi sa Ukrajinom i Gruzijom dogovoreno u okvirima alijanse više ne važi, i to prostom voljom Bušove administracije. Nedoumica je i veća ako se zna da je novoizabrani predsednik SAD Barak Obama jasno stavio do znanja da će, pre nego što bude doneo bilo kakvu odluku koja se tiče vojnih pitanja, prvo razgovarati sa glavnim suparnikom – Rusijom.
Šta onda stoji iza akcije, još uvek aktuelne, američke državne sekretarke? Insistiranjem na brzom članstvu Ukrajine i Gruzije u NATO-u političke neprilike u pomenutim zemljama samo bi dodatno eskalirale. Ukrajinski šef države Viktor Juščenko, najagilniji zastupnik članstva, praktično više i nema predsedničku moć. Uostalom, njegov ukaz o održavanju vanrednih parlamentarnih izbora 14. decembra kao da je tiho utonuo u zaborav. Odluka kojom je pomenuti ukaz poništen pojavila se tek na sajtu predsedništva. U Gruziji je situacija još komplikovanija. Posle kratkotrajnog kavkaskog rata i raspada zemlje na tri dela, opozicija je digla glavu i ozbiljno računa da skrati Sakašvilijev predsednički mandat.
Ispada da vašingtonska garnitura kojoj ističe mandat, pored katastrofalne finansijsko-ekonomske situacije, naslednicima želi da ostavi i debele vojnopolitičke minuse. Nešto od toga viđeno je i povodom rata u Gruziji koji je, po mnogima, trebalo da pomogne republikanskom kandidatu Džonu Mekejnu da ubere koji poen više u predizbornoj trci sa demokratom Obamom. Briselu to, svakako, ne ide u račun. Pogotovo ne posle nedavnog uspešnog evropsko-ruskog samita u Nici.
Interesantno je, ovim povodom, i mišljenje Dmitrija Rogozina, stalnog predstavnika Ruske Federacije pri NATO-u. „Sa jedne strane postoji strah da bi uskraćivanje Ukrajini i Gruziji programa za članstvo bilo ocenjeno kao slabost alijanse i ustupak Moskvi. Sa druge strane, postoje i objektivne okolnosti koje izazivaju šok visokih činovnika NATO-a – niko neće da otvara vrata u vreme zimske mećave, pošto bi u kuću nagrnuli smetovi“, zaključio je na svoj način Rogozin.