„Zlatni jusr" tuniskom „Crvenom putu"
Спајк Ли и Лотфи Ашур са глумцима на додели награде (Фото Getty Images for Red Sea International Film Festival)
4. RSIFF
Džeda, Saudijska Arabija – Nada pobeđuje i bol i gubitak i nije li misija filma upravo u tome da gledaoca podseti na nadu i na mogućnost da je čak i u mraku moguće pronaći i malo svetla. A pobednički film 4. RSIFF – Red Sea International Film Festival u Džedi (KSA), prema odluci žirija na čelu sa Spajkom Lijem, uprkos mraku i težini priče inspirisane istinitim događajima osvaja tim tankim, a moćnim zrakom svetlosti nade da se okrutnost dečje sudbine može izlečiti. Zbog toga je „Zlatni jusr” za najbolji film na festivalu uručen tunišanskom reditelju Lotfiju Ašuru za potresan i snažan autorski film „Crveni put”.
Ovaj pozorišni i filmski reditelj poznat po nagrađivanim predstavama u Londonu, Parizu, Tunisu i Avinjonu i po kratkim i dugometražnim dokumentarnim i igranim filmovima poput „Otac”, „Zakon jagnjeta” i „Gori nada”, sada je pred svetsku publiku doneo svoj magično-realistički „Crveni put” u kojem su smrt, patnja i tuga deo životnog ciklusa i lekcija o odrastanju. I pobeda života.
Glavni junak ove Ašurove priče je četrnaestogodišnji Ašraf, maleni pastir negde duboko u tunišanskim planinama. Kada ga grupa džihadista iznenada napadne, on postaje svedok brutalnog odsecanja glave rođaka Nizara sa kojim je čuvao stado ovaca i biva primoran da odsečenu glavu odnese nazad svojoj porodici kao mračnu poruku džihadista. Traumatizovan ovom tragedijom Ašraf mora da se suoči sa sopstvenim strahovima i odvede svoje rođake na mesto napada da izvuku Nizarovo telo. Kroz taj sirovi prikaz dečakovog putovanja u prevazilaženju bola, straha i traume, film predstavlja moćnu naraciju o ubrzanom odrastanju u kojoj se prepliće lično sa političkim. Zasnovan na istinitoj priči ukorenjenoj u društvenoj stvarnosti ruralnog Tunisa, Ašurov „Crveni put” ulazi u dubine ranjene mlade duše koja se bori sa traumom gubitka i apsurdom nasilja. Kombinujući naturalizam sa elementima iz snova, film istražuje i delikatnu ravnotežu između stvarnosti i podsvesti, tragajući za iskupljenjem glavnog junaka i podsećajući nas na okrutnu sudbinu koja često zadesi decu u zonama sukoba. I na ovakvu filmsku temu teško je ostati ravnodušan. Nije ostao ni američki reditelj Spajk Li kojem je tema dečjeg stradanja bliska, jer se njom angažovano bavio u dokumentarnom filmu „Četiri devojčice”.
Inače, Ašurov „Crveni put” je i prva koprodukcija između Tunisa i Poljske, što mu je obezbedilo i učešće izvrsnog direktora fotografije Vojčeka Starona, koji je dao veliki doprinos stvaranju magično-realističkih slika i jedinstvenog glasa prirode. Na samoj dodeli „Zlatnog jusra” Staron se na velikoj sceni našao uz Lotfija Ašura i predsednika Spajka Lija. I bilo je to veče zajedničkog trijumfa u novom domu RSIFF-a u istorijskom delu Džede Al-Baladu, u koji se od ovog izdanja uselio festival.
Više od 120 filmova, njihovi autori i protagonisti i mnoge filmske zvezde prošli su uz srdačan doček u ovom novom domu. Na ovoj zimskoj temperaturi u Džedi koja se okom dana kretala najčešće oko 39 stepeni nije uvek bilo lako. Sa tako visoke temperature valjalo je stalno ulaziti u previše rashlađene festivalske prostorije i dvorane u kojima se tokom projekcija temperatura spuštala i do 17 stepeni Celzijusa. Arapski svet jednostavno obožava erkondišen, razumem i zašto, ali je svakom prosečnom „zapadnjaku” nagla promena temperature veliki telesni šok. Možda je i to deo čarolije ovog najmlađeg (ali i vidno najbogatijeg) arapskog filmskog festivala. A među značajnim festivalima iz ovog dela sveta, od El Gune, Kaira, preko Marakeša pa do Džede, postoji velika konkurencija, koja se ove godine ogledala i po svesno odabranom preklapanju termina održavanja. Rekla bih – na štetu svima, jer ovakva vrsta „trvenja” loše se odražava i na dostupnost filmova za premijere, ali i dostupnost i filmskih i medijskih gostiju. Negde ipak verujem da će čelnici svi ovih festivala uskoro možda negde zajedno sesti i napraviti dogovor koji će doneti dobra za sve...
Nagrada za Vajolu Dejvis
Džeda, Saudijska Arabija – Među uglednim gotima 4. RSIFF koji su tokom trajanja festivala održali jednočasovne razgovore sa medijima, studentima filma i publikom bila je i slavna afroamerička glumica Vajola Dejvis, kojoj je u noći završetka festivala svečano uručen „Zlatni jusr” za doprinos svetskom filmu.
Ova filmska, televizijska i pozorišna glumica i producentkinja dobitnica je Oskara (za ulogu u filmu „Ograde”), koji je osvojila pošto je čak četiri puta tokom karijere bila za njega nominovana, ali i dvostruka dobitnica nagrade „Toni”, kao i nagrade „Emi” i prva je afroamerička osoba koja je osvojila ovu trostruku krunu (prva sa „Emi” za najbolju žensku ulogu u dramskoj seriji).
Boraveći u Džedi govorila je i o svojoj novoj ulozi u filmu, u akcionom trileru „G20” u kojem igra lik Danijel Saton, predsednika SAD. Film govori o tome kako teroristi preuzimaju Samit G20, a Dejvisova kao predsednik SAD ulaže svoje državno i vojno iskustvo da odbrani svoju porodicu, kolege lidere i ceo svet. „Ovu ulogu nisam kreirala ni po kojem određenom modelu”, izjavila je Dejvisova za koju se zna da je pružila podršku kandidatkinji za predsednika Kamali Haris...