Rumuni biraju novi parlament

28. 11. 2008. 22:00

Изборни плакат у Букурешту (Фото АФП)

Od našeg dopisnika
Bukurešt, 28. novembra – Rumunija je u velikoj političkoj gužvi.Posle višemesečne napete predizborne kampanje, u nedelju (30. novembra) održavaju se parlamentarni izbori. Vlada skoro jednodušna uverenost da će posle njih u premijersku fotelju zasesti novi čovek. A ko će on biti – to je ovde velika nepoznanica.

Tvrdi se da su ovi izbori važni i kao „evropski politički eksperiment”. Naime, Rumuni će prvi put glasati drugačije nego dosada, kada su cela zemlja, odnosno županije važile kao jedan izborni okrug, a političke stranke nastupale sa svojim izbornim listama. Tada se glasalo onako đuture.

Sada je sve iz osnova promenjeno, uveden je tzv. uninominalni izborni sistem. Odnosno, svaka će stranka imati samo po jednog kandidata u novostvorenim izbornim okruzima, nazvanim „kolegijumi”. I sve to s ciljem da, navodno, birači najzad dođu u neposredni dodir sa budućim poslanikom ili senatorom. Saopšteno je da broj kandidata dostiže 3.000.

Prema novom sistemu, cela Rumunija je podeljena na 315 poslaničkih i 134 senatorska kolegijuma. U proseku na jednog poslanika dolazi 70.000, a na jednog senatora – 160.000 birača. Izbori su jednokružni. Iz prvog „cuga” za izabranog se proglašava onaj od kandidata koji u svom kolegijumu sakupi 50 odsto plus jedan glas. Ako se to ne desi, onda se ide na kompleksno sabiranje glasova iz susednih kolegijuma i na osnovu primene poznatog Dontovog sistema proglašavaju pobednici. To jest, dolazi do prelivanja, preraspodele glasova. S tim da iz trke ispadaju svi kandidati onih stranaka koje, na opštezemaljskom nivou, nisu prešle izborni prag od pet odsto.

Iako je novi rumunski izborni sistem reklamiran kao nešto „moderno”, „jedinstveno u Evropi” i „tačnije odražavanje biračke volje”, njegovi kritičari smatraju da je reč o „zamajavanju birača”. Tako bukureštanski nedeljnik „22” piše da je „rumunski uninominalni sistem ustvari prekršteni proporcionalni sistem, kako bi se dala satisfakcija strankama, a biračko telo dovelo u zabludu. Distribucija mandata se vrši posle veoma komplikovane, a posebno – sasvim netransparentne procedure”.

Na biralištima, koja mnogo liče na ona sa lokalnih izbora, i zbog toga su prognoze raznih specijalizovanih agencija veoma nepouzdane, pošto primenjuju stare šablone, glavna borba vodiće se između kandidata dve stranke – Socijaldemokratske (PSD – lider Mirča Đoana) i desnocentrističke Demokratskoliberalne (PDL – lider Emil Bok). Čitaocima će verovatno biti jasnije ako kažemo da je PSD stranka bivšeg predsednika Jona Ilijeskua, a PDL – čedo sadašnjeg predsednika Trajana Baseskua. Ustvari, oni i stoje iza njihovih izbornih zastava – crvene i narandžaste boje. Prognoze ih stavljaju skoro u isti red – sa po 32–34 odsto birača. S tim što se naznačava da se PSD nalazi na uzlaznoj, a PDL – na silaznoj putanji popularnosti.

Treći veliki „igrač” je trenutno vladajuća Nacionalnoliberalna stranka (PNL – lider je premijer Taričanu), koja se kotira u granicama 20–22 odsto. Taj prognozirani rezultat isključuje mogućnost da se sadašnji premijer vrati u palatu „Viktorija”.

Veruje se da će izborni prag preći samo još UDMR – etnička stranka rumunskih Mađara, koja obično skupišest-sedam odsto izbornog tela. Kao najveća izborna novina nagoveštava se krah i čak nestanak sa političke scene grlate stranke Velika Rumunija, koja se svih postrevolucionarnih godina isticala svojim „ekstremnim nacionalizmom”. Ovo i pored toga što je u poslednje vreme prešla u „Baseskuov tabor”.

Vlada sveopšte uverenje da će nova vlada posle 30. novembra morati da bude koaliciona. S tim u vezi prave se svakojaki scenariji. Za najverovatniji važi spoj levičarskog PSD-a i desnocentrističkog PNL-a, s tim što bi PSD igrao ulogu glavne violine. Ali, u kombinatorici se pominje i mogućnost koalicije PSD–PDL. Tu se već ne može unapred reći u čijim će rukama biti dizgini.

Ne isključuje se ni mogućnost „desne” koalicione vlade PDL–PNL. Kao što se zna, posle izborne pobede decembra 2004. te dve stranke su i formirale zajedničku vladu kao članice izborne koalicije Pravda i istina. Basesku je postao predsednik, a Taričanu – premijer. Međutim, već početkom 2007. dve su se stranke grdno zavadile kada je predsednik Basesku naumio da spoji PD i PNL u istu stranku i tako stvori jednu jaku „prezidentsku stranku” pod svojim skutima. Nastao je kurcšlus. Ministri iz Demokratske stranke su isterani iz vlade i morali da pređu u opoziciju.

Ipak, rumunski politikolozi i drugi analitičari smatraju da je moguće da dođe do izmirenja između dojučerašnjih krvavo zavađenih „rođaka”. Navode se razni primeri domaće i strane političke istorije.

Dodatne zaplete izazvao je predsednik Basesku koji je, na osnovu svog ličnog tumačenja ustavnih predviđanja, najavio da posle 30. novembra neće voditi računa o izbornim rezultatima, već će on sam odrediti ličnost kojoj će poveriti mandat za sastav nove vlade.

Da bi mu parirale, konkurentske stranke su već naznačile imena svojih kandidata za premijera – PSD svog lidera Mirču Đoanu, PNL sadašnjeg premijera Kalina Popeskua Taričanua, a PDL – bivšeg premijera (1992–1993) Teodora Stoložanua. Basesku je već stavio do znanja da nijedan od njih nije „njegov kandidat”. „Za premijera hoću čoveka u koga ja imam poverenja.”