Vra­nić zna i pam­ti

Branka Vasiljević

21. 12. 2024. 17:18

Фото лична архива

Ni 81 go­di­nu ka­sni­je ži­te­lji Vra­ni­ća ne za­bo­ra­vlja­ju kr­va­vu noć iz­me­đu 20. i 21. de­cem­bra ka­da su čet­nič­ke gru­pa­ci­je, sa­mo 24 sa­ta po­sle ve­li­ke srp­ske sla­ve Ni­kolj­da­na, u cr­no za­vi­le 14 po­ro­di­ca i usmr­ti­le 68 de­ce, že­na, lju­di. O ovom zlo­či­nu sve­do­če nad­grob­ne plo­če na me­snom gro­blju, spo­men-so­ba u ku­ći Vla­da­na Pan­ti­ća i Udru­že­nje „20. de­cem­bar” iz Vra­ni­ća ko­je sva­ke go­di­ne or­ga­ni­zu­je ko­me­mo­ra­ci­ju „Vra­nić zna i pam­ti” u znak se­ća­nja na taj do­ga­đaj. I ove go­di­ne rod­bi­na po­gi­nu­lih, me­šta­ni, ali i i čla­no­vi SUB­NOR-a (Sa­vez udru­že­nja na­rod­no­o­slo­bo­di­lač­kih ra­to­va) Be­o­gra­da i broj­nih bo­rač­kih or­ga­ni­za­ci­ja oku­pi­li su se u Vra­ni­ću da ne do­zvo­le da se ova­ko ne­što za­bo­ra­vi. Ko­me­mo­ra­ci­ji je pri­su­stvo­va­lo vi­še od 150 lju­di, ven­ce na spo­men-plo­če po­lo­ži­lo je 18 de­le­ga­ci­ja, a de­le­ga­ci­ju SUB­NOR-a pred­vo­dio je pu­kov­nik Bo­ra Er­ce­go­vac.

– Za­hva­lju­ju­ći Vla­da­nu Pan­ti­ću i Udru­že­nju, ne ble­di se­ća­nje na ovaj stra­vi­čan zlo­čin. Ka­žu da vre­me le­či ra­ne. Mo­žda. Ali vre­me sva­ka­ko ne bri­še se­ća­nje na ono što se do­go­di­lo tog 20. de­cem­bra u Vra­ni­ću. Što se ti­če SUB­NOR-a, dok je nas bi­će i pam­će­nja na na­vi­ne žr­tve ko­je su tu noć pa­le – re­kao je Bo­ra Er­ce­go­vac, pred­sed­nik SUB­NOR-a Be­o­gra­da.

Od bro­ja ubi­je­nih, ka­ko sve­do­či me­šta­nin Vla­dan Pan­tić, go­to­vo po­lo­vi­na bi­le su že­ne i, što je naj­te­že, stra­da­lo je i 11 de­ce sta­ro­sti do 15 go­di­na – jed­no od de­ce ima­lo je go­di­nu da­na, a dru­go pet me­se­ci.

– U ovom kr­va­vom pi­ru u cr­no su za­vi­je­ne po­ro­di­ce Mi­tro­vić, Pan­tić, dve ku­će Đo­ri­ća, Ilić, Ra­do­sa­vlje­vić, Ma­tić, Po­po­vić, Sa­vić, dve ku­će Đo­in­če­vi­ća, Ste­pa­no­vić i dve ku­će To­do­ro­vi­ća. U znak se­ća­nja na mo­ju po­ro­di­cu, ali i sve ubi­je­ne, ja sam u svo­joj ku­ći na­pra­vio spo­men-so­bu, a na­pi­sao sam i knji­gu „Po­gled u pa­kao” da ovaj zlo­čin osta­ne za­pam­ćen za sva vre­me­na. U mo­joj po­ro­di­ci, ina­če, tu noć ubi­je­no je de­set čla­no­va. Me­đu nji­ma su i naj­sta­ri­ji ubi­je­ni Jok­sim, ali i še­sna­e­sto­go­di­šnja Vi­do­sa­va, de­se­to­go­di­šnji Bra­ni­slav i sed­mo­go­di­šnji Sve­to­mir. Nji­ho­ve fo­to­gra­fi­je ču­vam u spo­men-so­bi – re­kao je Pan­tić.

Pre­ma nje­go­vim re­či­ma, u ok­to­bru i no­vem­bru 1943. Dra­ža Mi­ha­i­lo­vić na­re­dio je ko­man­di­ru Aval­skog kor­pu­sa da „oči­sti” te­ren od ko­mu­ni­sta od Ko­sma­ja do Be­o­gra­da.

– Pr­vo Dra­ži­no na­re­đe­nje upu­će­no je 5. ok­to­bra, a dru­go 17. no­vem­bra 1943. go­di­ne. Me­sec i po da­na ka­sni­je čet­nič­ki pr­vi ba­ta­ljon po­sav­ske bri­ga­de Aval­skog kor­pu­sa pod ko­man­dom ozlo­gla­še­nog Spa­so­ja Dre­nja­ni­na Ze­ke u no­ći iz­me­đu 20. i 21. de­cem­bra sti­že u Vra­nić. Ali pre to­ga an­ga­žo­va­li su pe­de­se­tak se­lja­ka da im po­mog­nu na­kon ubi­sta­va u pljač­ka­nju imo­vi­ne. Je­dan od me­šta­na, Bo­ško Jok­sić, po­ku­šao je da se iz­vu­če, re­kav­ši čet­ni­ci­ma da je kum sa jed­nim od ka­sni­je ubi­je­nih do­ma­ći­na, ali ga je zbog to­ga s le­đa ubio Vo­ja Ko­pi­lan iz Ba­ćev­ca. Osim Bo­ška, po­je­di­nač­no su ubi­je­ni Ži­vo­ta Đo­in­če­vić, Ra­di­vo­je Po­po­vić i Mir­ko To­do­ro­vić – na­gla­sio je Pan­tić.

Po­de­lje­ni u tri gru­pe po već na­pra­vlje­nom pla­nu čet­ni­ci po­či­nju svoj pir. Pre­ma se­ća­nji­ma pre­ži­ve­lih (bi­lo ih je de­ve­to­ro) i po­da­ci­ma sa­ču­va­nim u po­ro­di­ca­ma ubi­je­nih me­šta­na Vra­ni­ća, čet­ni­ci upa­da­ju u ku­će ubi­ja­ju, ko­lju, si­lu­ju že­ne i de­voj­ke. U tom ma­sa­kru ubi­ja­ju i Lju­bo­mi­ra Pan­ti­ća od go­di­nu da­na i pe­to­me­seč­nu Ka­ta­ri­nu Ilić, ko­ja je bi­la u ko­lev­ci. Naj­sta­ri­ji ubi­je­ni me­šta­nin bio je Jok­sim Pan­tić, ko­ji je imao 87 go­di­na, a ubi­je­na je i trud­ni­ca Mi­loj­ka Pan­tić.

Ma­sa­kr u Vra­ni­ću je u ovom kra­ju po­stao si­no­nim za čet­nič­ke zlo­či­ne.

– Sa­da ne­ki po­ku­ša­va­ju da mi­ni­mi­zi­ra­ju i oprav­da­ju ovaj zlo­čin. Ali svi me­šta­ni Vra­ni­ća zna­ju jer je bi­lo pre­ži­ve­lih. Ovo, na­ža­lost, ni­je bio je­di­ni zlo­čin ko­ji su čet­ni­ci u ovom kra­ju na­či­ni­li. U to­ku ra­ta u na­šem kra­ju ubi­li su još 23 me­šta­na – is­ti­če Pan­tić.