Vranić zna i pamti
Фото лична архива
Ni 81 godinu kasnije žitelji Vranića ne zaboravljaju krvavu noć između 20. i 21. decembra kada su četničke grupacije, samo 24 sata posle velike srpske slave Nikoljdana, u crno zavile 14 porodica i usmrtile 68 dece, žena, ljudi. O ovom zločinu svedoče nadgrobne ploče na mesnom groblju, spomen-soba u kući Vladana Pantića i Udruženje „20. decembar” iz Vranića koje svake godine organizuje komemoraciju „Vranić zna i pamti” u znak sećanja na taj događaj. I ove godine rodbina poginulih, meštani, ali i i članovi SUBNOR-a (Savez udruženja narodnooslobodilačkih ratova) Beograda i brojnih boračkih organizacija okupili su se u Vraniću da ne dozvole da se ovako nešto zaboravi. Komemoraciji je prisustvovalo više od 150 ljudi, vence na spomen-ploče položilo je 18 delegacija, a delegaciju SUBNOR-a predvodio je pukovnik Bora Ercegovac.
– Zahvaljujući Vladanu Pantiću i Udruženju, ne bledi sećanje na ovaj stravičan zločin. Kažu da vreme leči rane. Možda. Ali vreme svakako ne briše sećanje na ono što se dogodilo tog 20. decembra u Vraniću. Što se tiče SUBNOR-a, dok je nas biće i pamćenja na navine žrtve koje su tu noć pale – rekao je Bora Ercegovac, predsednik SUBNOR-a Beograda.
Od broja ubijenih, kako svedoči meštanin Vladan Pantić, gotovo polovina bile su žene i, što je najteže, stradalo je i 11 dece starosti do 15 godina – jedno od dece imalo je godinu dana, a drugo pet meseci.
– U ovom krvavom piru u crno su zavijene porodice Mitrović, Pantić, dve kuće Đorića, Ilić, Radosavljević, Matić, Popović, Savić, dve kuće Đoinčevića, Stepanović i dve kuće Todorovića. U znak sećanja na moju porodicu, ali i sve ubijene, ja sam u svojoj kući napravio spomen-sobu, a napisao sam i knjigu „Pogled u pakao” da ovaj zločin ostane zapamćen za sva vremena. U mojoj porodici, inače, tu noć ubijeno je deset članova. Među njima su i najstariji ubijeni Joksim, ali i šesnaestogodišnja Vidosava, desetogodišnji Branislav i sedmogodišnji Svetomir. Njihove fotografije čuvam u spomen-sobi – rekao je Pantić.
Prema njegovim rečima, u oktobru i novembru 1943. Draža Mihailović naredio je komandiru Avalskog korpusa da „očisti” teren od komunista od Kosmaja do Beograda.
– Prvo Dražino naređenje upućeno je 5. oktobra, a drugo 17. novembra 1943. godine. Mesec i po dana kasnije četnički prvi bataljon posavske brigade Avalskog korpusa pod komandom ozloglašenog Spasoja Drenjanina Zeke u noći između 20. i 21. decembra stiže u Vranić. Ali pre toga angažovali su pedesetak seljaka da im pomognu nakon ubistava u pljačkanju imovine. Jedan od meštana, Boško Joksić, pokušao je da se izvuče, rekavši četnicima da je kum sa jednim od kasnije ubijenih domaćina, ali ga je zbog toga s leđa ubio Voja Kopilan iz Baćevca. Osim Boška, pojedinačno su ubijeni Života Đoinčević, Radivoje Popović i Mirko Todorović – naglasio je Pantić.
Podeljeni u tri grupe po već napravljenom planu četnici počinju svoj pir. Prema sećanjima preživelih (bilo ih je devetoro) i podacima sačuvanim u porodicama ubijenih meštana Vranića, četnici upadaju u kuće ubijaju, kolju, siluju žene i devojke. U tom masakru ubijaju i Ljubomira Pantića od godinu dana i petomesečnu Katarinu Ilić, koja je bila u kolevci. Najstariji ubijeni meštanin bio je Joksim Pantić, koji je imao 87 godina, a ubijena je i trudnica Milojka Pantić.
Masakr u Vraniću je u ovom kraju postao sinonim za četničke zločine.
– Sada neki pokušavaju da minimiziraju i opravdaju ovaj zločin. Ali svi meštani Vranića znaju jer je bilo preživelih. Ovo, nažalost, nije bio jedini zločin koji su četnici u ovom kraju načinili. U toku rata u našem kraju ubili su još 23 meštana – ističe Pantić.