Glasna podrška Ilona Maska evropskoj desnici
Илон Маск и Ђорђа Мелони (Фото „Икс”/Ђорђа Мелони)
Pobedom Donalda Trampa najbogatiji čovek na svetu sve više postaje „predsednik u senci”, a zli jezici ga zbog uticaja na novoizabranog predsednika već nazivaju i „prvom damom”. Ilon Mask ne samo što se ne odvaja od Trampa i time posredno utiče na njegove odluke već umalo da nije uspeo da spreči usvajanje dvopartijskog finansijskog plana u Kongresu, što bi dovelo do zatvaranja federalne vlade uoči Božića.
Brzo akumuliranu političku moć umreženu sa poslovnim neformalnim vezama sa stranim liderima Mask počinje i da „izvozi” u obliku otvorene podrške krajnje desničarskim pokretima sa druge strane Atlantika. Da bi odbranio svoj „ugroženi” predsednički položaj, morao je da reaguje i sam Tramp.
„Ne, on (Mask) neće biti predsednik, to mogu da vam kažem”, pokušao je Tramp da kroz šalu da ublaži žaoku demokrata na prvom postizbornom mitingu u Feniksu: „Znate zašto ne može biti predsednik? On nije rođen u ovoj zemlji…”
Nekada samoproglašeni centrista koji je bio donator kampanje Hilari Klinton, Mask je u međuvremenu otvoreno prigrlio desničarsku ideologiju koja zagovara antimigracionu retoriku i protivi se „vouk” ideologiji i „transrodnom ludilu”. Njegova politička transformacija poklopila se sa usponom novoizabranog predsednika Trampa, ali izbornim uspesima krajnje desnice širom Evrope, od Nacionalnog okupljanja Marin le Pen, preko holandskog antiislamskog političara Gerta Vildersa do Alternative za Nemačku (AfD).
Odmah posle napada saudijskog lekara automobilom na božićnom vašaru u Magdeburgu, u kojem je poginulo najmanje pet osoba, a povređeno više od 60 ljudi, Mask je na svojoj mreži „Iks” napisao „Šolc odmah treba da podnese ostavku. Nekompetentna budala”.
Nemački kancelar, čijoj je vladi izglasano nepoverenje u Bundestagu, nije se osvrnuo na ličnu uvredu, ali je vlasniku „Tesle” zbog izjave da „samo AfD može da spasi Nemačku” poručio kako sloboda govora omogućava milijarderima poput njega da kažu stvari koje nisu u redu.
Demokratski senator iz Konektikata Kris Marfi je za Si-En-En kazao da je AfD „u suštini neonacistička partija u Nemačkoj” i da širi „opasne ideje o oslobađanju Nemačke od svakog ko nije rođen u toj zemlji”.
„Kakav veliki lažov”, uzvratio Marfiju je Mask na „Iksu”, poručivši da je politika AfD-a identična politici američke Demokratske stranke kada je Obama preuzeo dužnost. U polemiku o AfD-u se umešao i milijarder Mark Kuban, donator Kamale Haris. Kaže da je pitao četbot „Grok”, veštačku inteligenciju platforme „Iks”, koja američka partija najviše podseća na AfD i dobio ovaj odgovor: „Alternativa za Nemačku najviše liči na republikansku partiju”.
Kao stalni Trampov pratilac prilikom njegovih susreta sa stranim liderima, bilo na Floridi u odmaralištu u Mar-a-Lago bilo u Parizu na otvaranju renovirane katedrale Notr Dam, Mask je počeo da akumulira sve veći uticaj bez političke odgovornosti. Pri tom, ne krije da mu prija društvo desničara i konzervativaca od Najdžela Faraža, preko Viktora Orbana do Đorđe Meloni, koju je „Politiko” proglasio najuticajnijom političarkom u Evropi za 2024. Mask je jesenas italijansku premijerku u govoru na skupu u Njujorku obasuo komplimentima nazvavši je „dragocenim genijem” i „osobom koja je čak i lepša iznutra nego što je spolja”.
Ali, nedavni susret Faraža sa Maskom na Floridi posebno je zabrinuo Veliku Britaniju. Lider Reformističke stranke je sugerisao da bi Mask mogao da donira njegovoj stranci čak 100 miliona dolara. „On želi da nam pomogne. On se ne protivi ideji da nam se da novac, pod uslovom da to možemo legalno da uradimo preko britanskih kompanija”, rekao je Faraž.
Britanska izborna komisija saopštila je da premijer Kir Starmer mora da ojača pravila koja se odnose na političke donacije, kako bi zaštitio izbore od stranog uplitanja, navodi „Gardijan”. Laburisti u parlamentu već pokušavaju da ubrzaju usvajanje zakona koji sprečava strano mešanje u nacionalne izbore, ne bi li sprečili Maska da pogura ka vlasti Faražovu još uvek marginalnu partiju.
Upitan šta misli o Maskovom uticaju na spoljnu politiku, bivši zvaničnik američke obaveštajne službe rekao je za En-Bi-Si njuz: „Više sam zabrinut zbog sukoba interesa. U normalnim okolnostima, to ne bi bilo dozvoljeno, ali sada važe drugačija pravila otkako je Tramp pobedio”.