Život i tamo i ovde

Dubravka Lakić

25. 12. 2024. 14:23

Емилија Гашић (Фото Alex Wiske)

Učešće na 39 festivala i 22 osvojene nagrade kvalifikuju debitantski dugometražni igrani film „78 dana” za najuspešniji srpski film u ovoj godini. Njegova autorka je scenaristkinja, rediteljka i direktor fotografije Emilija Gašić (1991), koja je posle diplomiranja na Akademiji umetnosti u Beogradu završila i master studije na Njujorškom univerzitetu i Tiš školi umetnosti i od tada živi i radi na relaciji Srbija–Njujork.

Emilija je do sada bila poznata i kao tvorac vrlo dobrih kratkih filmova među kojima su i nagrađivani „Vrtlog” i „Čekanje”, a dugometražni prvenac nastao je inspirisan njenim porodičnim snimcima iz devedesetih godina prošlog veka tokom bombardovanja tadašnje Jugoslavije kada je autorka imala osam godina.

– Nekih deset godina sam razmišljala o tim snimcima i ideji da ceo film bude kao jedna video-kaseta. Bilo mi je jako važno da napravim nešto što je možda i meni falilo tokom detinjstva, a to je film o sestrama u malom mestu, poput onog gde sam odrasla (Vrnjačka Banja), i sa tim likovima koji smo svi mi – kaže Emilija zadovoljna što je inostrana publika, zbog autentičnosti, uglavnom mislila da je u pitanju dokumentarac.

– Meni je to veliki kompliment, jer smo se trudili da sve bude autentično, od kostima, preko lokacija, do akcenata – kaže ona ne krijući da su je dirnule reakcije ljudi iz zemalja što su takođe bile pogođene ratom i krizom, poput momka koji joj je posle filma rekao da je njegovo detinjstvo u Angoli bilo identično 2002. godine.

Stvarajući ovakav film Gašićeva kaže da je proživela više katarzi tokom rada.

– Tokom pisanja sam napravila anonimni leksikon a popunjavali su ga ljudi uglavnom moje generacije što su tad bili deca i bilo mi je veoma važno da čitam njihova iskustva. To me je još više vratilo u pomenuto vreme i ubedilo da sam na pravom putu, jer smo svi opisivali identične stvari i događaje. Mislim da mi je možda najveću katarzu donelo to što sam dala glas detetu koje sam ja bila u to vreme.

 A kako stvaralački sada doživljava život podeljen na dva kontinenta?

– Što se tiče stvaralaštva i razlika između Sjedinjenih Država i Srbije, trenutno sam to sebi podelila. Tamo uglavnom snimam i radim kao direktorka fotografije dok u Srbiji pišem i režiram. Živela sam ipak u Srbiji 24 godine pre nego što sam se preselila u Njujork i vek osećam ovo podneblje dublje i više, pa mi je samim tim i lakše o tome da pišem. Ali mislim da što duže budem živela tamo, sigurno ću u nekom trenutku krenuti i na to da se osvrćem u svom radu. Za sada sebe vidim između. I tamo i ovde –  odgovorila je Emilija Gašić koja već polako priprema novi projekat.