Spomenik Aleksandru Karađorđeviću iz 1935.
Краљ Александар Карађорђевић (Фото: Википедија)
U poslednje vreme na stranicama „Politike” moglo se čitati o istorijatu postavljanja i rušenja, te nove izgradnje spomenika kralju Aleksandru Karađorđeviću na prostoru bivše Jugoslavije, ali i Srbije, kao i van granica naših tradicionalnih prostora. Međutim, nije registrovano da je još 3. marta 1935. u Prčanju, u Boki kotorskoj, na inicijativu don Nika Lukovića postavljena bista kralju Aleksandru, svega pet meseci posle atentata u Marselju. Bista je postavljena na platou između katoličke Crkve Svetog Nikole i zgrade tadašnje opštine Prčanj uz prisustvo državnih, vojnih i crkvenih zvaničnika i brojnih građane iz cele Boke kotorske. Na spomeniku je, kako se vidi iz tadašnjih novina, pisalo:
„Putniče, kaži svima i svakome da je ovo bio kralj one zemlje čiji će sinovi živjeti i umirati izvršavajući njegovu posljednju zapovijed – Čuvajte Jugoslaviju.”
Međutim, za vreme italijanske, a kasnije i nemačke okupacije Boke kotorske u Drugom svetskom ratu, ova bista, rad vajara Mihaila Tomića, nestala je i nikad nije pronađena. Nije nađena ni nedavno kad su prilikom rekonstrukcije Crkve Svetog Nikole pretraženi starim grobovi u sklopu crkve. A bila je prvo spomen-obeležje preminulom kralju Aleksandru u tadašnjoj Zetskoj banovini i uopšte na Jadranskoj obali. Uspomenu na poslednji boravak kralja Aleksandra u Boki kotorskoj čuvaju i u manastiru Savina kod Herceg Novog, gde je u hramu ograđena stolica na kojoj je sedeo kralj na liturgiji pre odlaska za Marselj iz luke Zelenika kod Herceg Novog.
U Boki kotorskoj, na porodičnoj kući porodice Katurić u Kamenarima, 1. decembra 1938. postavljana je spomen-ploča sa sledećim tekstom: „Kralju vitezu i mučeniku Aleksandru Karađorđeviću Ujedinitelju, na uspomenu na njegov poslednji prolazak kroz ovo mjesto.”
Kada su komunisti posle Drugog svetskog rata došli na vlast Lazar Katurić je skinuo ploču s porodične kuće kako bi je sačuvao od uništenja. Porodica Katurić i dalje je čuva, nadajući se da će jednog dana biti vraćena na staro mesto.
Ovi podaci, kao i drugi detalji o nekadašnjim boravcima kralja Aleksandra i njegove porodice u Boki kotorskoj, čuvaju se u dokumentima i sećanjima, u privatnim i službenim arhivama za buduće istraživače naše prošlosti.
Dušan Davidović,
Kotor