Od „Maskarade" do „Krcka Oraščića"
Солисти подгоричког балета „Крцко Орашчић“ (Фото: А. Јаредић)
Magični balet Petra Iliča Čajkovskog „Krcko Oraščić“, u koreografiji razmaštanog Aleksandra Ilića, imao je premijerni susret sa publikom pred sam kraj protekle godine na sceni Muzičkog centra Crne Gore u Podgorici, kao i na sceni Centra za kulturu „Vlada Divljan“ u Beogradu.
Obe verzije omiljenog baleta slave igru, a izvodili su ih novoosnovani Crnogorski baletski ansambl u Podgorici, odnosno studenti Instituta za umetničku igru i Balet mladih iz Beograda. U premijernim ulogama u Podgorici nastupili su Ksenija Sinđić i Emanuel Mašati, dok su u Beogradu pred publikom iste uloge odigrali Anstasija Vujnović i Aleksandr Polupanov.
- Kada smo početkom godine koja je za nama planirali repertoarsku liniju Crnogorskog baletskog ansambla agilna Isidora Damjanović, direktorka Muzičkog centra Crne Gore, koja je i zaslužna za stvaranje i sistematizciju radnih mesta za baletske umetnike u Crnoj Gori i ja smo znali da akcenat mora da bude na klasici i predstavama čije naslove publika toliko dugo iščekuje na redovnom repertoaru u Podgorici. Pažljivo smo prošli sve faze u stavaranju dobrih temelja budućeg ansambla, od baletskog studija do formalnog osnivanja nacionalnog baletskog ansambla. Svaki taj korak, publika je pozdravila sa toplim prijemom, a iznad svega ideju da je u Podgorici osnovan Crnogorski baletski ansambl, priča za „Politiku“ Aleksandar Ilić i dodaje:
- Ti mladi hrabri umetnici grade svoju istoriju, i sa svakim projektom pomeraju granice. Posle izvođenja i poslednjeg baleta, smatram da su spremni za izazove koji će im budućnost doneti. Pre svega rad sa novim koreografima, napredovanje u kvalitetu, pa stvaranju temelja da se unutar ansambla izrode prvakinje, prvaci, koreografi, pedagozi i budući mendžažeri. Imaju sve uslove i podršku da usmere sav svoj talenat i kreativnost ka brzom pozicioniranjem u regionu, i nadoknade sve ono što su njihove kolege u susednim državam imali pre njih.
Volim da kažem, da je Muzički centar Crne Gore moja druga kuća, konstatuje Ilić, iznad svega zahvaljujući poverenju i poštovanju koje mi je ukazano od kolektiva, a mogu da kažem i publike. O tome svedoči i balet „Krcko Oraščić“ čija su sva tri izvođenja uz dodatna dva rasprodata u rekornom roku. U radu i postavci koreografije neophodno je da pomenem sve one koji su zajedno sa mnom radili na tom poslu, a to su asistentkinje Milica Bezmarević i Federika Vinćifori, uz dragocene sugestije Žorža Draušnika, koji je pored scenografije uradio i adaptaciju libreta. Dve kostimografkinje su uradile kostime Aleksandra Moštrokol i Mirjana Perišić Gogić, dok je likovne intervencije uradio Siniša Radulović.
Aleksandar Ilić je prvi solista Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, koreograf i profesor Instituta za umetničku igru. Baletsku karijeru započeo u Narodnom pozorištu u Beogradu 1998. godine, a kao koreograf, debitovao je 1999. godine na Festivalu koreografskih minijatura. Tokom karijere sarađivao je s velikim brojem domaćih i inostranih koreografa. Zaključno sa baletom„Krcko Oraščić“, bila je to šesta Ilićeva premijera u protekloj kalendarskoj godini. Započela je premijerom baleta „Maskarada” upravo sa tek novoformiranim crnogorskim baletskim ansamblom koji je neoklasičnom formom baleta ujedno predstavio svoj sastav. Povodom Svetskog dana igre, ali i obeležavanja deset godina kontinuiranog rada Instituta za umetničku potpisao je koreografije za balet „Pahita” i „Polovecki logor”, u saradnji sa Milicom Bezmarević. Već početkom juna izveden je Ilićev balet „Odustajanje” savremenog koreografskog izraza, premijerno na otvaranju Jadranskog festivala igre u Budvi, a u saradnji sa rediteljem Mariom Pavlom Del Monako. Balet su izveli igrači Crnogorskog baletskog ansambla, dok je neumorni Ilić samo dva meseca posle toga u saradnji sa koreografkinjom Mojcom Majcen na sceni starog grada u Celju premijerno prikazao imerzivnu predstavu „Celjski svi”. Jesen je obeležila premijera dečije predstave „Igra snoviđenja” po tekstu i režiji Zore Bokšan Tanurdžić, a decembar sa već pomenutim baletom.
- U sve te dane stala je i važna proslava meni omiljenog baleta Narodnog pozorišta u Beogradu: „Ko to tamo peva”, u kome sam ulogu Miška odigrao 150 puta, a ovog puta u ulozi uvežbača – pedagoga sam zajedno sa ansamblom iste predstave proslavio dve decenije od premijernog izvođenja, kaže Aleksabdar Ilić uz komentar da ni 2025. godina neće biti ni manje kreativna ni intenzivna.
- Pripremam poznati filmski naslov koji će biti ispričan jezikom igre, a premijera je planirana i u Beogradu i Sarajevu. Istinski me raduje što je Institut za umetničku igru ove godine partner u projektu Evropske unije koja povezuje sve nas sa prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Već sada vidim da su u projektu uključeni izuzetni umetnici iz svih susedih dražava a pre svega me raduje druženje koje se nastavlja iz grada u grad, iz države u državu, kao nekada od Vardara pa do Triglava. Zvuči utopijski, ali baš tako i treba, zaključuje Ilić.