Johan sahranjen na Hilandaru

15. 01. 2025. 15:55

Споменик Ђорђу Рошу у порти манастира Хиландар (Фото Н. Тркља)

Moja prijateljica, rođena Nemica, iz Berlina, prevodilac, udata je za Srbina i već 50 godina živi u Beogradu. Voli Beograd i Srbiju. Prošle godine boravila je s prijateljima u Grčkoj i na povratku me upitala mogu li da saznam ko je Johan Roš (Đorđe Roš), koji je sahranjen na Hilandaru.

Koristeći razne izvore, došao sam do sledećih podataka:

Roditelji Johana Roša došli su iz Slovenije, otac Nemac i majka Slovenka, na poziv kralja Milana, da otac kao stručnjak gradi železničke pruge po Srbiji. Srbija kao normalna napredna država pružila im je otvorenu dušu i srce. Skućili su se i osnovali porodicu. Dobili su decu Dušana i Johana – Đorđa. Brzo su se snašli i otvorili kamenolom, pa tesanim kamenom za ogradu snabdevaju Sabornu crkvu u Beogradu. Bili su katolici, ali su ubrzo prešli u pravoslavnu veru.

Đorđe Roš je rođen 1896. godine, završio je nižu vojnu školu i bio odličan vojnik kod majora Gavrilovića, jedan od 1.300 kaplara. Pedantan i odgovoran, sačuvao je poznati govor majora Gavrilovića („Braćo, vojnici... vaša imena su izbrisana iz spiska živih…”).

Bio je učesnik Cerske bitke, odbrane Beograda, ranjavan je dva puta i ostao invalid. Odveden je u logor u Nemačku, odakle beži i pridružuje se srpskoj vojsci na Solunskom frontu. Bio je uporan, hrabar i uvek sa Srbijom u srcu.

U Drugom svetskom ratu 1944. godine komunistički režim ga prati. Blagovremeno je dobio informaciju o tome i njegova porodica je napustila Srbiju.

Ostao je privržen Srbiji i nastavio da prati dešavanja u njoj. Zahvaljujući svojim vezama stupio je u kontakt s Nemcima u Kosovskoj Mitrovici i molio ih da obrate pažnju na Šiptare, da ne poruše Gračanicu, koju se već počeli da gađaju i ruše. Povremeno odlazi na Hilandar, koji mu daje duhovnu snagu, a istovremeno intenzivno pomaže obnovu Gračanice.

Posle završetka rata 1945. godine Hilandar ne dobija pomoć od novog režima, dok novac od Srba iz Amerike neredovno stiže. Broj monaha rapidno opada pa postoji pretnja da manastir padne pod upravu Grčke pravoslavne crkve. Još jedna nepravda – komunisti konfiskuju svu imovinu Đorđa Roša u Beogradu.

Roš 1961. godine posećuje Hilandar, koji je na ivici opstanka, donosi prilog manastiru i dogovara konstantnu pomoć. S princom Tomislavom obraća se donatorima. Sakupljaju novac po svetu i prave projekat za obnavljanje savremene biblioteke, bez koje Hilandar ne može da napreduje.

Po završetku projekta kupuje kuću u Uranopolisu, mestu blizu Hilandara, koji posećuje svaka dva, tri dana. A 1977. godine, već narušenog zdravlja, iznenada umire na putu za Hilandar. Bratstvo manastira donosi uzvišenu odluku da ga sahrani u porti Hilandara, gde niko nije mogao da bude sahranjen još od vremena kralja Milutina.

Đorđe Johan Roš rehabilitovan je 2008. godine. Ćerki Jeleni delimično je vraćena imovina, a ona je zatim muzejima Srbije poklonila mnoge važne predmete, između ostalog i slike Paje Jovanovića.

Zna se ko su bili Arčibald Rajs, Đorđe Vajfert, Đorđe Roš, Flora Sans i odakle su došli. Zna se šta su oni dali za Srbiju, a mi smo dužni da im podignemo bar mermerne ploče, s nekoliko reči zahvalnosti, neka se vidi da ih poštujemo i pamtimo.

Mihailo Grujičić,
dipl. inž., Novi Beograd