Teško se mire petokraka i kokarda
Богић Красић крај празних витрина Фото С. Јовичић
Užice – Nešto odavno ne ide u spoju petokrake i kokarde u Užicu, u ovdašnjem Narodnom muzeju. Nikako da zaživi stalna postavka "Antifašistička borba u Srbiji 1941. godine", gledana novim istorijskim očima, koja uključuje i partizane i četnike, bez favorizovanja bilo koje strane, zarad istine i istorijskog pomirenja. U muzejskoj sali, još od prošle godine stoje prazne vitrine, eksponati su konzervisani i čekaju da budu postavljeni, a sada, evo, sprema se dodatno preuređivanje te jednom već uređene sale.
Upravo u toj sali, simbolično crveno-plavo obojenoj, razgovarali smo sa Bogićem Krasićem, rukovodiocem ovog važnog muzejskog projekta. Podsetio nas je da se još septembra prošle godine ozbiljno počelo sa radovima u prizemlju muzejske zgrade (pored koje je nemački ratni tenk) na uklanjanju stare postavke, simbola partizanske revolucije, kao i postavljanju nove. U to vreme, sala je iznova uređena, u dve boje dizajnirana, postavljene su nove staklene vitrine i police, odabrani i pripremljeni eksponati: mitraljezi, puške, kame, uniforme i drugo, sve sa ciljem da se postavka otvori za prošlogodišnji 9. oktobar, Dan Užica. Prođe, evo, puna godina, minuo je i ovogodišnji Dan grada, a taj izložbeni spoj petokrake i kokarde još nije ostvaren.
Krasić objašnjava da je više razloga uslovilo ovo otezanje. Pre svega, u pitanju je novac potreban za završetak poduhvata. Koliko mu je poznato – a o utrošku novca, kaže, nije se pitao – od prethodne garniture Ministarstva kulture dobijeno je 12 miliona dinara za pripremu ove postavke. Bez obzira na to što je reč o povelikoj sumi da se jedna veća prostorija preuredi, ispostavilo se da ni to nije bilo dovoljno da čitav posao bude urađen. Zbog toga, kako se procenjuje, sada treba još oko pet miliona da bi postavka bila otvorena.
– Bilo je i arhitektonskih propusta. Prvo su pravljene i postavljane vitrine, da bi se tek potom stavljali eksponati. Tako donosimo neke predmete za postavku, a oni ne mogu da stanu u sadašnje vitrine i police. Zato, jednom već uređena sala mora ponovo da se uredi. Novi posao i trošak preko onoga koji je već plaćen – dodaje Krasić.
Doznajemo, nezvanično, da se tokom ove godine "praznih vitrina" organizacija boraca NOR-a uporno protivila novoj postavci, te dovodila u pitanje njenu opravdanost i istorijsku realnost. No, to, verovatno, ne bi bila ključna prepreka da se izložba otvori da je bilo para. Ovde, opet, ima mišljenja da su na tako dugo čekanje uticale i promene u resornom ministarstvu posle parlamentarnih izbora, odlazak jednih, a dolazak drugih na čelo srpske kulture i dešavanja u njoj.
Najnovije informacije, za sada nezvanične, kazuju da bi ipak Ministarstvo kulture moglo uskoro da uplati određenu sumu (pretpostavlja se oko tri miliona dinara) kako bi Užičani mogli da završe ovu dugo čekanu postavku. Dogodi li se to, onda bi za kratko vreme, već do kraja godine, ta prva crveno-plava sala mogla biti preuređena, eksponatima napunjena i za javnost otvorena. Onda bi, u narednoj godini, poslovi bili nastavljeni u drugoj sali, na spratu iste zgrade muzeja, u kojoj je do sada istorijskim očima komunističkog doba prikazivana Užička republika (sa Titovom radnom sobom i drugih članova Vrhovnog štaba). Po novom, taj period prve godine rata bi opet bio prikazan, ali iz drukčijeg istorijskog ugla. Istina, bez ravnogoraca, a manje ideološki i sa detaljnijim pojedinostima o funkcionisanju partizanske vlasti u Užicu tog vremena.