U No­vom Sa­du se obeležava Racija

Snežana Kovačević

23. 01. 2025. 15:21

Фото С. Коваћевић

No­vi Sad – Kod spo­me­ni­ka „Po­ro­di­ca” u No­vom Sa­du da­nas se obe­le­ža­va osam­de­set i tre­ća go­di­šnji­ca Ra­ci­je, u znak se­ća­nja na ne­vi­ne žr­tve tog zlo­či­na oku­pa­to­ra, ko­ji je po­či­njen u Dru­gom svet­skom ra­tu nad no­vo­sad­skim sta­nov­ni­štvom. Pro­gram se­ća­nja po­či­nje u pod­ne, a or­ga­ni­zu­ju ga za­jed­no grad No­vi Sad, Epar­hi­ja bač­ka Srp­ske pra­vo­slav­ne cr­kve i no­vo­sad­ska Je­vrej­ska op­šti­na.

Te 1942. go­di­ne, iz­me­đu 21. i 23. ja­nu­a­ra, u No­vom Sa­du je stra­da­lo ne­vi­no, ne­bo­rač­ko sta­nov­ni­štvo sa­mo zbog to­ga što je bi­lo dru­ga­či­jeg iden­ti­te­ta, što su bi­li Sr­bi pra­vo­slav­ne ve­re, Je­vre­ji, Ro­mi, ka­zao je uoči da­na­šnjeg ko­me­mo­ra­tiv­nog i mo­li­tve­nog sku­pa pred­sed­nik or­ga­ni­za­ci­o­nog od­bo­ra za obe­le­ža­va­nje Ra­ci­je Mi­ro­slav Ilić.

„Uvek mo­ra­mo da se se­ti­mo i onih ko­ji su stra­da­li a ni­su bi­li ni Sr­bi, ni Je­vre­ji, ni Ro­mi, ko­li­ko god da ih je, jer su ti lju­di po­ka­za­li da je bi­ti čo­vek ono što osta­je za­u­vek. Bi­lo ih je i me­đu Ma­đa­ri­ma i me­đu Nem­ci­ma. Tre­ba da bu­de­mo sve­sni da je taj nji­hov pod­vig bio iz­u­ze­tan u vre­me­nu op­šte an­ti­srp­ske, an­ti­se­mit­ske, an­ti­rom­ske hi­ste­ri­je”, ka­zao je Ilić na kon­fe­ren­ci­ji za no­vi­na­re u Grad­skoj ku­ći.

To­kom tri ja­nu­ar­ska da­na 1942. go­di­ne oku­pa­ci­o­ne sna­ge ubi­le su i pod led Du­na­va ba­ca­le sta­nov­ni­ke No­vog Sa­da, a ta or­ga­ni­zo­va­na ak­ci­ja je ta­da do­bi­la na­ziv Ra­ci­ja. Stra­da­lo je oko 1.300 No­vo­sa­đa­na, me­đu ko­ji­ma su bi­le i po­ro­di­ce sa de­com, is­tak­nu­ti gra­đa­ni...

U znak se­ća­nja na njih, pro­gram na Ke­ju žr­ta­va ra­ci­je po­či­nje da­nas obra­ća­njem gra­do­na­čel­ni­ka No­vog Sa­da Mi­la­na Đu­ri­ća, a za­tim sle­de ver­ski po­me­ni ko­je će dr­ža­ti vr­hov­ni ra­bin Isak Asel i epi­skop bač­ki Iri­nej uz sa­slu­že­nje vla­di­ke mo­hač­kog Da­ma­ski­na i no­vo­sad­skog sve­šten­stva. Cve­će na spo­me­nik po­lo­ži­će, u ime Po­kra­jin­ske vla­de AP Voj­vo­di­ne, Ma­ja Goj­ko­vić, dok će sa bro­da Reč­ne flo­ti­le ve­nac u Du­nav spu­sti­ti pred­sed­ni­ca Skup­šti­ne No­vog Sa­da Di­na Vu­či­nić. Oče­ku­je se pri­su­stvo mi­ni­stra Ne­ma­nje Sta­ro­vi­ća i go­sti­ju iz gra­do­va stra­dal­ni­ka: Ni­ša, Šap­ca, Kra­lje­va i Kra­gu­jev­ca.

Ko­lo srp­skih se­sta­ra Epar­ho­je bač­ke po­de­li­će, ka­ko je na­ja­vio se­kre­tar cr­kve­ne op­šti­ne no­vo­sad­ske pro­to­je­rej Mi­loš Sto­ja­no­vić, ko­lji­vo oku­plje­ni­ma. Gra­đa­ni će po­tom mo­ći da se pri­dru­že „ma­lom po­me­nu” na Štran­du kod „spo­men-koc­ke” ko­ja je ta­mo po­sta­vlje­na, pod­se­tio je pred­sed­nik Od­bo­ra Ilić, pre dva­na­est go­di­na. On je ta­ko­đe pod­se­tio da Kul­tur­ni cen­tar No­vog Sa­da pri­re­đu­je, od 1992. go­di­ne, bo­gat pro­gram po­sve­ćen stra­da­nju u po­gro­mu iz 1942. go­di­ne.

Kul­tu­ra se­ća­nja, pre­ma re­či­ma pred­sed­ni­ka Je­vrej­ske op­šti­ne No­vi Sad La­di­sla­va Tra­je­ra, ve­o­ma je bit­na u vre­me ka­da, ka­ko ka­že, po­li­tič­ki na­ra­tiv Evro­pe ide u ne­kom dru­ga­či­jem sme­ru.

„Iako mi u sko­ri­je vre­me na­vo­di­mo da je tre­nut­no si­tu­a­ci­ja u Evro­pi te­ška, ni­ka­ko ne mo­že­mo re­ći da je te­ška kao u vre­me na­ših su­gra­đa­na ko­ji su stra­da­li 1941, 1942, 1944. go­di­ne. Ali vi­di­mo u ovo do­ba da je ljud­ski ži­vot sve ma­nje vre­dan, da je eti­ka u ce­loj Evro­pi sve­de­na na mi­ni­mum. U ovo opa­sno vre­me se mo­ra­mo pri­se­ća­ti na­ših žr­ta­va, mo­ra­mo ne­go­va­ti kul­tu­ru se­ća­nja”, ka­zao je Tra­jer.

On se osvr­nuo na isto­ri­ju obe­le­ža­va­nja Ra­ci­je u No­vom Sa­du, re­kav­ši da su kul­tu­ru se­ća­nja ne­go­va­li SPC i Je­vrej­ska op­šti­na do 1990/91, ka­da su se pri­klju­či­le dr­žav­ne i grad­ske vla­sti, te da su za­jed­no us­pe­li da do­ga­đaj iz isto­ri­je, ka­ko je na­po­me­nuo, u jed­nom pe­ri­o­du, ne pad­ne u za­bo­rav.  

„Da­lje ide­mo u trend ko­jim je Re­pu­bli­ka Sr­bi­ja kre­nu­la, što je na­ma iz Je­vrej­ske op­šti­ne vr­lo dra­go, da se po­di­že kul­tu­ra se­ća­nja nad Sr­bi­ma i Je­vre­ji­ma stra­da­lim u ce­loj Ju­go­sla­vi­ji”, ka­zao je Tra­jer.

Ina­če, lo­kal­ne vla­sti u No­vom Sa­du na­ja­vi­le su ra­ni­je po­di­za­nje me­mo­ri­jal­nog cen­tra po­sve­će­nog žr­tva­ma, na ini­ci­ja­ti­vu iz Epar­hi­je bač­ke. Raš­či­šćen je te­ren po­red Mo­sta slo­bo­de kod Štran­da, ali ne­ma na­zna­ka o na­stav­ku ra­do­va. Pred­sed­nik Or­ga­ni­za­ci­o­nog od­bo­ra za obe­le­ža­va­nje Ra­ci­je Mi­ro­slav Ilić ka­že da bez in­sti­tu­ci­o­nal­ne po­dr­ške sve mo­že osta­ti na po­ku­ša­ji­ma lič­nog en­tu­zi­ja­zma.

Po nje­go­vim re­či­ma, ovaj od­bor je is­cr­peo sve svo­je mo­guć­no­sti i po­di­gao stan­dar­de u svom ra­du, a od­bor ko­ji se ba­vi iz­gle­dom objek­ta me­mo­ri­jal­nog cen­tra za­vr­šio je svoj rad. „Ži­ri je usvo­jio ko­nač­nu od­lu­ku i mi sad če­ka­mo spro­vo­đe­nje te od­lu­ke u de­lo”, ka­zao je Ilić.

Ur­ba­ni­stič­ko-ar­hi­tek­ton­ski kon­kurs za di­zajn kom­plek­sa me­mo­ri­jal­nog cen­tra, pod­se­ti­mo, ras­pi­sa­la je sre­di­nom 2022. Fon­da­ci­ja „No­vi Sad – Evrop­ska pre­sto­ni­ca kul­tu­re”. Ži­ri je ka­sni­je od­lu­čio da ne do­de­li pr­vu na­gra­du. Do­de­lje­ne su dru­ga na­gra­da i tri rav­no­prav­ne tre­će, me­đu ko­ji­ma je ras­po­de­ljen na­grad­ni fond od tri i po mi­li­o­na di­na­ra.