Saosećanje nas čini ljudima

02. 02. 2025. 09:41

Катарина Жутић и Дејан Луткић (Фото Зоран Шкрбић)

Veliki sam poklonik literature Borislava Pekića i  dramu „Čarobni kofer gospođe X ili X + Y = 0” povezujem sa njegovim romanom „Atlantida”. U njemu je suprotstavio ljude robotima, želeći da ukaže da je saosećanje krucijalna komponenta ljudskosti. U romanu je sukob između ljudi i robota doveden u ozbiljan problem, a ova drama je kao neki bonus: crtica iz života dva robota. Oni pokušavaju da budu ljudi, da osete nešto, ali bez uspeha. To ovu dramu koju režiram i u kojoj igram čini tragikomičnom.

Ovako je za „Politiku” kazivala Katarina Žutić, glumica i rediteljka koja u zemunskom Madlenianumu postavlja ovo Pekićevo slojevilo delo, ovog puta samo pod naslovom „X + Y = 0”. Pisac je u ovom rukopisu  za dvoje glumaca otvorio nepresušnu, intrigantnu temu preljube na svoj koliko duhovit, toliko i duboko promišljen način. Premijera je zakazana za 28. februar u ovoj kući umetnosti u Zemunu.

Komedija „X + Y = 0” koja je pre četiri decenije donosila nešto futurističko u sebi danas je veoma savremen komad. Katarina Žutić osim što je autor režije tumači i ulogu Gospođe X, a njen partner je Dejan Lutkić u ulozi Gospodina Y. Njih dvoje na komičan i lucidan način suočiće se sa time kako nas savremeno potrošačko društvo odvaja od ljudskosti i ljubavi...

Pekićeva priča „Čarobni kofer gospođe X ili X + Y = 0” nastala je 1985. godine, vremenom je dobila na snazi, jer je on nečim proročkim u svom biću sagledao u kom pravcu se kreću muško-ženski odnosi i razvoj ljudske civilizacije generalno. Šta u Pekićevom rukopisu danas intrigira, Katarina Žutić koja je i te kako probirljiva kada stvara svoj novi umetnički rukopis, kaže:

– Priču sam fokusirala na ljudskosti, na to koliko je život prazan i besmislen bez nje. Ljudskost nas definiše, inače smo masa, ima nas u mnogo primeraka i nemamo identitet. Te 1985. godine počeo je da se sprema raspad Jugoslavije, Pekić je već bio u Engleskoj, kao politički neistomišljenik tadašnje vlasti. Međutim, danas svedočimo ozbiljnom nedostatku saosećanja u društvu i to je ono što želim da istaknem sa ovim komadom. Saosećanje nas čini ljudima.

Borislav Pekić, jedan od najreprezentativnijih domaćih književnika 20. veka, poznat po britkom peru, ne štedevši ni sebe ni svoje dramske karaktera, koloritne sudbine svojih junaka ispisivao je snažno, slikovito.  U kojem vrtlogu emocija su se zarobili junaci dela „X + Y = 0”? Da li i zbog čega nose surovost svoga vremena?

– Oni su surovi upravo zato što nemaju emocije. Jedino što osećaju jeste nedostatak emocije. Oboje se trude da osete nešto drugo, osim te gladi za sopstvenim identitetom, ali bez empatije nemaju takvu mogućnost – naglašava naša sagovornica dok razmišlja koliko je delikatno dočarati složenost muško-ženskog odnosa na sceni i dodaje:

– Otuđenost društva je prikazana kroz odnos dvoje hladnih ljudi, bez identiteta, pa su sredstva pričanja priče stereotipi ponašanja bračnih parova posle najmanje 15 godina zajedničkog života. Zabavno je igrati te stereotipe, jer svako može da prepozna situaciju koju vidi. Bez obzira na ozbiljnost poruke komada, ovo je komedija i trebalo bi da bude bizarno i smešno.

Pored toga što u ovom slučaju režira Pekićevo delo, Katarina Žutić tumači i ulogu Gospođe X. Koliko je delikatno naći se u  rediteljsko-glumačkoj ulozi, odnosno na sceni i iza nje. Da li joj glumačko iskustvo pomaže u rediteljskom iskoraku i obrnuto, Katarina Žutić odgovarala nam je u pauzi između proba:

– Moje prvo zanimanje je gluma, te sam pre svega sama sa sobom savladala osnovne smernice uloge. Dok sam dramatizovala tekst postavila sam i smer režije, zvala sjajne saradnike. Kostim radi Jelena Petrović, scenu Mladen Hrvanović i muziku Roman Goršek. Uz takvu ekipu i Dejana Lutkića kao partnera, mislim da sam se dobro organizovala.