Uzleteli ne mare za prošlost

Marjan Kovačević

10. 02. 2025. 15:06

Правила облачења нису важила за Магнуса Карлсена ни када га је Аркадиј Дворкович проглашавао за најбољег шахисту свих времена (Фото: ФИДЕ)

Istorija se stalno ponavlja, samo što dolazeće generacije ne mare za nju. Tehnološke promene su intenzivirale raskid sa prošlošću do te mere da su zahvatile čak i teoriju i praksu šahovske igre, koliko god ona delovala egzaktno. Klasične principe igre, razvijane vekovima, zamenjuju konkretne varijante sa povećanom dozom rizika, a moćni računari preuzimaju ulogu učitelja, u kojoj sva dostignuća prethodnika postaju nevažna. U pomeranju interesovanja ka ubrzanom tempu pojedini potezi su važniji od ideja, njima pripadaju bombastični naslovi elektronskih medija, gde su misli zasenjene osećanjima i njihovim prikazom kroz gestikulacija igrača.

Magnus Karlsen je nenadmašni šampion ovog vremena, rezultatski najuspešniji, medijski najatraktivniji, zbog njega milioni mladih počinju da igraju. Od 2011. predvodi svetsku rejting-listu po klasičnom tempu, a odbranu zvanične titule svetskog šampiona je od 2023. zamenio rastom kolekcije pehara čiju nekada malu cenu vreme stalno diže. Jer, takmičenja po ubrzanom tempu, u onlajn uslovima i u Fišerovom šahu preuzimaju na sebe milionsku masu gledalaca putem interneta.

To su zahtevi vremena, sa kojima je nemoguće boriti se. Šah neminovno ide ka ubrzanju tempa i eksperimentalnim formama, da bi se prilagodio. Problem trenutne situacije je u javnom sukobu glavne zvezde i njegove matične organizacije. Odavno je Norvežanin započeo rat sa Svetskom šahovskom organizacijom (FIDE), u kojoj je i dostigao trenutnu moć, želeći da menja dotle postojeće uslove.

Velika proslava stogodišnjice FIDE 1924-2024 trajala je tokom cele prošle godine, a na njenom kraju bila ukaljana, kao kada pijani gosti poruše svadbarski sto. To što je FIDE proglasila svog moćnog kritičara za najboljeg šahistu svih vremena, prenebegavajući i sama svoju slavnu prošlost, munjevito joj se obilo o glavu na centralnoj manifestaciji. Čim je primio trofej iz ruku ruskog predsednika FIDE Arkadija Dvorkoviča, u farmericama i patikama, sa izbačenom košuljom, Karlsen je održao govor, čija je glavna poenta bila da se nastave sankcije ruskim šahistima ...

Igra sa pravilima oblačenja se nastavila u Njujorku, na svetskom prvenstvu u ubrzanom i brzopoteznom šahu. Zbog najavljenih pravila oblačenja, Karlsen je kažnjen gubitkom jedne partije i odmah napustio turnir uz pogrdne reči. Ponovo je Dvorkovič ponudio ustupak, a Karlsen mu se revanširao time što je u finalu dogovorio podelu titule sa Nepomnjaščim. I Dvorkovič je opet pristao.

Politički i finansijski ucenjen, pod ogromnim pritiskom Karlsenove sponzorske privlačnosti, predsednik FIDE sada plaća ceh svojih ustupaka, a poslednji šamar dobio je javnim pitanjem Norvežanina da li će se povući sa mesta predsednika FIDE.

Ovih dana, Karlsen igra na turniru u Fišerovom šahu, za koji je nemački biznismen Jan Henrik Bitner obezbedio ukupni godišnji nagradni fond od 20 miliona dolara – gotovo deset puta više nego u meču za zvaničnog svetskog prvaka. Rat se nastavlja oko toga da li će FIDE – finansijski slabija u ovom slučaju – dozvoliti pravo naziva svetskog prvenstva u šahu „slobodnim stilom”.

Šta god bio ishod, valja primetiti kako novac, politika i borba za moć još jednom ruše sistem svetske šahovske organizacije. Mnogi nadmoćni svetski prvaci, od Aljehina do Kasparova, ulazili su u taj rat iz ličnih interesa. Aleksandar Aljehin je imao ozbiljan sukob sa prvim predsednikom FIDE, Holanđaninom Aleksandrom Rubom, tvrdeći da Rub pokušava da mu oduzme titulu u korist sunarodnika Maksa Evea. Poznata je anegdota kada je Aljehin savetovao suprugu tokom prijateljske partije protiv predsednika FIDE. Na kraju je njegova supruga pobedila, a Aljehin je podrugljivo prokomentarisao: „Šta taj čovek može da govori o šahu, kad ga i moja žena pobeđuje!”

U svim tim sukobima, izuzetak je bio Robert Fišer, koji je neuporedivo više dao drugima nego što je sam uzeo. Patent za digitalni sat sa dodatnim vremenom po potezu – kojim danas igra ceo svet – nikada nije naplatio, kao ni svoje zalaganje za „Fišerov šah”, čije je ime brzo promenjeno u najpre „šah 960”, a sada „šah slobodnim stilom” – da se Vlasi ne sete. Sve to sada Karlsen unovčava, ne mareći što rušenjem ugleda FIDE šteti milionima onih koji čine svetsku organizaciju, a od šaha nikako ne mogu da žive.

Sada Karlsenovu ulogu možemo da poredimo i sa ulogom Novaka Đokovića na vrhuncu slave. Prvi se bori za sebe, drugi za masu tenisera koji primanjima ne mogu ni na puškomet da se približe onima u najboljih sto.