(Ne)objašnjive činjenice u srpskim telekomunikacijama

14. 02. 2025. 12:34

(Фото Н. Марјановић)

Imperije kroz istoriju nastaju uz nekoliko ključnih faktora: vojna osvajanja, ekonomska ekspanzija, politička moć i kulturni uticaj. One nikada ne nastaju same od sebe, već ih oblikuju okolnosti, prilike i – možda najvažnije – odnosi moći. Međutim, svaka imperija, ma koliko bila moćna u svom zenitu, neminovno doživljava svoj pad kada se okolnosti promene.

Ivo Andrić je pisao da uvek treba pažljivo pratiti „Znakove pored puta” jer oni otkrivaju dublju istinu o stvarima koje često ne želimo da vidimo. Kao čovek koji godinama radi u sektoru telekomunikacija, znao sam od prvog dana kako nastaje jedna telekomunikaciona imperija. Nije mi bilo jasno kako to drugi ne vide – a onda sam shvatio da svi vide. Samo neki ne žele da govore o tome.

Mnogo je neobjašnjivih činjenica u srpskim telekomunikacijama. Kako je moguće da neko godinama postavlja kablove i povezuje zgrade bez bilo kakve dozvole? Kako je moguće da to radi koristeći infrastrukturu nacionalne kompanije? Očigledno, neko mu je to dozvolio. Neko mu je to omogućio. Jasno vam je da pričam o tome kako je nastao SBB. Njegov osnivač i arhitekta telekomunikacione ekspanzije je čovek koga britanski mediji nazivaju „srpskim tajkunom kablovske televizije” – Dragan Šolak.

Svaka kuća u Srbiji 2000. godine imala je fiksni telefon. Mobilni telefoni još nisu preuzeli primat, ali fiksna linija bila je osnovni kanal komunikacije. Logično bi bilo da onaj ko već poseduje infrastrukturu ponudi građanima i televiziju i internet. Ali „Telekom Srbija” to nije uradio sve do 2009. godine. Da li verujete da u toj deceniji „Telekom” nije znao kako da to učini? Ili je, možda, neko uticao na to da ne uradi? Ako je tako, onda je jasno da telekomunikaciona imperija SBB nije rasla samo zbog tržišnih uslova – već i zbog političke moći.

Kada je SBB dovoljno ojačao i kada su Beograd, Novi Sad i Niš bili prekriveni njegovom mrežom, stvar je bila gotova. Godinama se taj proces odvijao tiho, nečujno, gotovo neprimetno. Kada je ekspanzija završena, imperija je postala ne samo telekomunikaciona već i medijska. Ključni trenutak dogodio se 2014. godine, kada je SBB krenuo da formira informativne televizije, baš u vreme kada je Srbija bila na ivici bankrota. Dok su građani ostajali bez posla, dok su se plate i penzije smanjivale, SBB je beležio rekordne profite i počeo da se širi u medijsku sferu.

Strategija je bila jasna. Novo vreme donelo je nove izazove, a sa njima i potrebu da se suprotstavi onima koji žele da uvedu red u sistem. Kako se to najbolje radi? Kontrolom medija. Jedna telekomunikaciona kompanija dobila je mogućnost da kreira javno mnjenje i da se obračunava sa konkurencijom na način koji nijedna druga kompanija nije mogla. Ako uradite nešto što nije u interesu Junajted grupe, možete biti sigurni da ćete biti druga vest u dnevniku – jer je prva rezervisana za predsednika Vučića. Ako im se ne sviđate, eto vas na naslovnoj strani jednog od njihovih medija ili portala.

Godinama nam se objašnjavalo da Junajted grupa ulaže u medije iz čistog altruizma. No, jednom prilikom, prvi čovek ove medijske grupacije slučajno je izgovorio istinu: rekao je da njihovi mediji imaju svoje političke protivnike. A ako imate političkog protivnika, to znači da se i sami bavite politikom. Ako imate političkog protivnika, znači da imate i političkog prijatelja. I tu su uvek bili transparentni. Bar smo ustanovili koliko košta altruizam. Ravan je visini transakcije u kojoj je SBB prodat: jedna i po milijarda evra. Toliko je naplaćeno za sve ove godine altruizma i borbe za navodnu slobodu medija.

Njima ne odgovara jaka Srbija, stabilna i uređena država. Njima odgovara Srbija u kojoj su građani ostajali bez posla, u kojoj su plate bile nedovoljne za pristojan život, u kojoj su se političke odluke donosile po njihovoj meri. Godinama su pokušavali da upravo tu Srbiju vrate na vlast. Ali, na sreću, nisu dovoljno jaki. Jer, na kraju, građani su ti koji donose odluke. Ne mediji, ne telekomunikacioni tajkuni, već narod koji vidi – i koji zna da čita znakove pored puta.

*Direktor Kancelarije za informacione tehnologije i elektronsku upravu