Kad menadžer igra protiv svog pulena

06. 12. 2008. 22:00

Најавила повлачење кроз две године: Татјана Медвед (Фото Жив. Јовановић)

Od našeg specijalnog izveštača
Skoplje, 6. decembra – Tatjana Medved (34) poznato je ime u svetu rukometa. U ovom sportu je bezmalo dve i po decenije. Od početaka u novosadskom Železničaru gde je sa 12 godina napravila prve rukometne korake pa sve do danas prošla je u rukometu sito i rešeto i na reprezentativnom i na klupskom planu.

Za reprezentaciju naše zemlje debitovala je 1991, a jedinu medalju osvojila je na Svetskom prvenstvu u Italiji 2001. kada je tadašnja Jugoslavija u meču za treće mesto pobedila Dansku. Tada je počeo hod po mukama našeg ženskog rukometa koji je iz godine u godinu doživljavao sve same neuspehe na međunarodnoj sceni. Tatjana Medved je uvek posebno osetljiva kada se pomene reprezentacija čije je boje branila na četiri velika takmičenja – svetskim prvenstvima u Italiji 2001. (treće mesto) i Hrvatskoj 2003. (9) i evropskim prvenstvima u Danskoj 2002. (6) i Švedskoj 2006. (12).

– Moja generacija nije imala sreće. Zaista je tužno kroz šta smo sve prošle. Kada smo prelazile iz kadetske u juniorsku kategoriju uvedene su nam sankcije zbog koji smo propustile nekoliko važnih takmičenja. S druge strane oko i u samoj seniorskoj reprezentaciji posle „bronze“ u Italiji zavladala je neka odvratna atmosfera. Tadašnja reprezentacija imala je sve uslove da zagospodari svetskim rukometom. Međutim, mnogo nedefinisanih stvari unutar samog Saveza, ali i međuljudski odnosi u samoj ekipi, koji nisu bili na najvišem nivou, doprineli su da posle 2001. krenemo da padamo. Jednostavno, ekipa je bila rastrzana nekim stvarima van samog parketa što je i dovelo do narušivanja atmosfere. Zbog toga ostaje večna žal što tadašnja ekipa, koja je na papiru važila za jednu od najboljih u svetu, nije ostvarila ni delić onoga što je i realno mogla – sa setom govori Tatjana Medved koja se posle dvogodišnje pauze vratila u državni tim.

Bilo je to uoči kvalifikacija za šampionat u Makedoniji.

– Nisam mnogo razmišljala kada me je Dinčić pozvao, jer smatram da je državni tim svetinja, koliko god to zvučalo kao fraza. Za klub se igra zbog novca, a za reprezentaciju od srca i bez bilo kakvih uslova. Ko to ne shvata nije za reprezentaciju. Dinčić mi je krajnje jasno i iskreno objasnio šta od mene očekuje, kakvi su ciljevi i nisam se nijednog trenutka dvoumila. Atmosfera oko reprezentacije i u njoj je maksimalno pozitivna. Vraćen je kult reprezentacije i upravo zbog toga sam srećna što sam ponovo deo državnog tima.

Ako se izuzme sezona 2003 / 2004, kada je nastupala za francuski Mec, Tatjana Medved je poslednju deceniju provela u Španiji gde je više nego uspešno branila boje Valensije i Ribarohe. Ipak, na kraju prošle sezone ova Novosađanka je toplu Španiju zamenila hladnom Danskom. Poziv da se u poznim igračkim godinama okuša u najjačoj svetskoj ligi prihvatila je posle duže razmišljanja i do 2010. biće član Arhusa.

– Imala sam veliki motiv da pređem u najjaču svetsku ligu, uprkos poznim igračkim godinama. Tome je dodatno doprinelo i to što u prošloj sezoni Ribaroha nije ostvarila očekivane rezultate i baš u trenutku malog razočaranja stigao je poziv iz Danske i to iz kluba koji mi po svemu odgovara. Trener je odličan stručnjak Arvidson, u ekipi nema zvezdi, a pored mene u prelaznom roku stigle su odličani golman Mortesen i krilo Turej. Danska liga je izuzetno jaka i ujednačena. Arhus je prošle godine bio osmi a ove mu je cilj da ode korak dalje i da se nađe u samoj završnici gde u plej-of ulazi šest najboljih. Dobro nam je krenulo i evo jesenji deo sezone smo završili na trećem mestu čime smo, za sada, premašile očekivanja.

Vrsni bek kaže da će posle isteka dvogodišnjeg ugovora s Arhusom i definitivno staviti tačku na igračku karijeru. Iako već dugo igra na odličnom nivou smatra da dolazi vreme mlađih.

– Imala sam ogromnu sreću da me je tokom karijere služilo zdravlje i to je umnogome doprinelo da ne padam u igri. Međutim, dođe vreme kada osetiš da više nisi kao pre. Svakako da sada ne mogu da igram kao s 25 godina ali to može da se nadoknadi iskustvom i požrtvovanjem. Ipak, mislim da bi posle ove dve godine u Arhusu sve bilo isforsirano. Pogotovo što želim da se posvetim i drugim stvarima.

Zanimljivo je da je uporedo s igračkom karijerom Tatjana se poslednjih godina posvetila i menadžerskom poslu u koji je kako je rekla uplivala sasvim slučajno. To će joj ujedno biti i glavna preokupacija po završetku igračke karijere:

– Sve je krenulo sasvim banalno. Pozvala me je jedna prijateljica da joj pomognem u nalaženju angažmana. Preko nekih svojih „veza” uspela sam da joj pronađem odgovarajući klub i tako je sve počelo. Odmah sam shvatila da mi leži ovaj posao i danas imam agenciju koja se time bavi.

Medvedova posebno ističe da je srećna što je uspela da potpuno odvoji posao menadžera od onog koji obavlja na parketu.

– Dešavalo se da u svojstvu menadžera pregovaram s nekim klubom protiv kojeg sutra igram utakmicu. Međutim, jasno sam stavila do znanja svima da ove dve stvari ne mogu da se prepliću, tako da me svi u kancelariji doživljavaju kao menadžera, a na parketu samo kao igrača – kaže Tatjana i dodaje da je najgora kada pregovara za sebe. – Nekako se na kraju uvek ispostavi da za sebe ne sklopim baš najbolji ugovor.

Na Evropskom prvenstvu u Makedoniji ima nekoliko igračica koje zastupa Tatjana Medved. Jedna od njih je i Hrvatica Maida Arslanagić protiv koje se borila u prvom kolu „D” grupe.

– Na utakmici nekoliko puta sam izuzetno oštro ušla u duel upravo sa Maidom koja mi je posle meča prišla i u šali rekla da joj kao njen menadžer dugujem dve masaže – kaže na kraju Tatjana Medved.

-----------------------------------------------------------

Od Železničara do Arhusa

Tatjana Medved je rođena 13. marta 1974. u Novom Sadu. Rukomet je počela da trenira s osam godina u Železničaru. Posle 12 godina provedenih u ovom klubu u kojem je u prvi tim ušla već s 13 godina, 1990. prešla je u Voždovac. U ovom beogradskom klubu provela je četiri sezone, a posle tri meseca u Radničkom 1994. otišla je u inostranstvo. Prva odrednica bio joj je španski Eibar. Posle godinu dana pečalbe vratila se u zemlju gde je dve godine branila boje Sombora. Od 1997. do 1999. igrala je za makedonski Kometal s kojim je osvojila dve „duple krune”. Od 1999. do 2003. branila je boje Valensije s kojom je osvojila Kup kupova (2000), četiri prvenstva, tri Kupa i četiri Superkupa Španije. Za Valensiju igrala je i finale Lige šampiona 2003. a sezonu 2003 / 2004. igrala je za francuski Mec s kojim je postala šampion Francuske, a potom se na tri godine vratila u Valensiju, ali u Ribarohu. S ovim klubom osvojila je dva prvenstva i Kupa i jedan Superkup Španije. Nedavno je pojačala je redove danskog Arhusa s kojim je potpisala ugovor do 2010.

Za našu reprezentaciju debitovala je 1991, a osvojila je „bronzu” na Svetskom prvenstvu u Italiji 2001. Udata je za Grigora Medveda s kojim je u braku od 8. juna 1996. Inače, Tatjana je kćerka jednog od naših najboljih sudija Steve Popova.