Srpska žena u ustaničkoj Srbiji
(Фото/ В. Марковић)
Aranđelovac – U burnom periodu Srpske revolucije žene su igrale značajnu, iako često zanemarenu ulogu u borbi za oslobođenje od osmanske vlasti. Njihov doprinos bio je višestruk u ustaničkom pokretu. Povodom Dana državnosti Narodna biblioteka „Sveti Sava” upriličila je predavanje „Ustanička Srbija 1804–1815: Srpska žena u nacionalnoj revoluciji” dr Uroša Šešuma, istoričara. On je govorio o ulozi žene, o njenom položaju u srpskim revolucijama 19. veka. Oslonac za ovo predavanje je Šešumov rad „Ustanička Srbija: narod i zemlja”, studija koja prati sudbinu Srbije i demografske procese.
– U vreme izbijanja Prvog srpskog ustanka u Beogradskom pašaluku živelo je najviše oko 280.000 stanovnika. Možda su polovinu stanovništva činile žene, koje su većinski bile nepismene kao i većina muškaraca. To je bilo vreme dahijske strahovlade, tiranije kada se pismenost mogla steći samo u crkvama i manastirima. I jedan broj sveštenika je bio nepismen, ali je nacionalna revolucija dovela do dolaska Dositeja Obradovića i drugih obrazovanih Srba, pa je u Beogradu osnovana Velika škola – objasnio je autor tadašnje prilike podsećajući da je veći broj obrazovanih Srba došao iz Habzburške monarhije da pomogne svom narodu.
Pored učenih ljudi dolazili su i ratni dobrovoljci. Šešum je podsetio da je nepravda prema ženama pre Prvog ustanka bila povod za početak revolucije, iako se u pesmi „Početak bune na dahije” to ne navodi. Sali-aga Rudički Bik je bio brat Kučuk-Alije i najozloglašeniji u odnosu prema Srpkinjama. U svakom selu je postojao han u kojem je bio jedan subaša sa nekoliko pratilaca, a u nekim delovima Srbije zavedeno je čak i pravo prve bračne noći.
– Udar na žene, pored pohote i bezakonja koji su posledica i same prirode vlasti, verovatno je imao i za zadatak da izvuče one najnepokornije, jer ako udarite ljudima na najsvetije, na porodicu i njene ženske članove, naravno da ćete izazvati bunt. Delovalo je da je duh potpuno ubijen jer je strah paralisao srpsko stanovništvo. Sa sečom knezova se prevršila mera, širila se glasina da će Turci svakako sve Srbe muškarce pobiti, žene i decu poturčiti i tako stvoriti pokornu raju. Kada su Srbi shvatili da će svejedno svi biti pobijeni, digao se ustanak i onda je strah prešao na drugu stranu. Onda su dahije imale razlog da se plaše – rekao je profesor Uroš ističući da se revolucija rađa prvo u duhu, a tek onda poprima spoljne manifestacije.
Šešum je podsetio i na priče iz tog perioda kao što su zavođenje Turčinove sestre od strane Janka Katića, što je bila drskost neviđenih razmera, te kako je preko književnosti u javni diskurs ušla zarobljena Turkinja, pokrštenica obučena kao muškarac među ustanicima u Orašcu, a navodno je bila Karađorđeva ljubavnica kojoj je Jelena, Karađorđeva supruga, došla glave.
– Žena u tom periodu nema ni u spisima, ni u tradicionalim narativima, pa čak nema ni Jelene, Karađorđeve supruge. A žene su, zapravo, kroz ceo ustanak hranile svoje muškarce, radile muške poslove, orale zemlju, obrađivale, obezbeđivale hranu za porodice i ustanike. Pri napadu Turaka na zbegove uzimale su oružje u ruke i branile se kad je trebalo – zaključio je Uroš Šešum.