Kako je „Fejsbuk" ukrao pesmu
Бележница са стиховима, и ликом Весне Парун (Фото приватна архива)
„Ne brani mi snove, njima razgrćem oblake...” – ovo su stihovi koji bi mogli biti predmet međunarodnog spora o autorskim pravima, jer su greškom pripisani čuvenoj pesnikinji Vesni Parun i postali veoma popularni u Hrvatskoj. Pravi autor je pesnikinja Milena Mrkela iz Pančeva i to su početni stihovi njene pesme „Molba”, u zbirci „Na brisanom prostoru”.
Ljubitelji poezije delili su pesmu u stotinama objava na društvenim mrežama, uz fotografije i video-zapise. Onda je 10. aprila 2019. godine, na dan rođenja Vesne Parun, neko na fejsbuk stranici „Čitaj knjigu” objavio prvu strofu i potpisao čuvenu hrvatsku pesnikinju, koja je preminula 2010. Od tada se ovi stihovi svuda pojavljuju pod njenim imenom. Čak su i štampani sa likom pesnikinje na koricama beležnice koju je objavio „Karbon”, hrvatski proizvođač školskog pribora.
Beležnica se našla u knjižarama širom Hrvatske i postala veoma popularna. Namenjena je đacima osnovnih i srednjih škola, kao sveska iz maternjeg jezika, ali je ušla i u širu upotrebu, kao ukrasna beležnica u luksuznom tvrdom povezu.
Autorka pesme Milena Mrkela obavestila je javnost, najpre putem fejsbuk grupa, da se njeni stihovi greškom pripisuju Vesni Parun, a kada je čula za beležnicu, pisala je i izdavačkoj kući „Karbon”. Kao znak pažnje i izvinjenja, poslali su paket sa školskim priborom na adresu njene sestre u Hrvatskoj.
– To je bio lep gest, ali moja autorska prava i dalje su prekršena. Pored toga, naneta je šteta i Vesni Parun, jer ova pesma nije deo njenog bogatog opusa, u kome ima predivnih stihova koji su se mogli naći na beležnici sa njenim likom. Prošlog leta u Zadru održana je pesnička smotra „Lidrano 2024” na kojoj su moji stihovi navedeni kao moto takmičenja mladih u pesništvu, ali niko ne spominje mene kao autora. „Zadarski list” objavio je u naslovu da su „talentirani kreativci iz Zadra i županije pokazali kako snovima razgrću oblake” – kaže Milena Mrkela.
Rođena je u Zadru (Hrvatska), kao Milena Burčul, a od 1995. godine živi sa porodicom u Pančevu (Srbija) i radi kao nastavnica u osnovnoj školi. „Na brisanom prostoru” je njena druga knjiga i u njoj je pesma od tri strofe sa naslovom „Molba”:
„Ne brani mi snove,
njima razgrćem oblake
i tkam šareni ćilim od nevidljivih niti
duša naših rasparanih.
Ne brani mi snove,
njima podižem porušene mostove
i spajam razdvojene obale
naše izgubljene mladosti.
Ne brani mi snove,
njima lijepim razbijene krčage
i rezbarim nove kolijevke
umjesto zaspalog Boga.”
O ukradenoj pesmi pisala je i na fejsbuk stranici „Prijevare na području književnosti i izdavaštva”. Poslala je i naslovnu stranu svoje zbirke i pesme u njoj, kao i podatke da je zbirku 2021. godine objavio pančevački izdavač „Libertatea”, a zavedena je u katalogu Biblioteke Matice Srpske u Novom Sadu.
– Mislim da ovaj primer može poslužiti i kao lekcija piscima i pesnicima da zaštite svoja autorska prava i ne objavljuju na društvenim mrežama svoje stihove i priče pre nego što budu štampani u publikacijama. Ja sam napravila tu grešku. Objavila sam pesmu na „Fejsbuku” pre nego što sam izdala zbirku – kaže Milena Mrkela.
Kao pesničkoj duši i prosvetnom radniku nije joj bliska ideja o tužbama i sudskim sporovima, ali o ovome ne može da ćuti. Iako verovatno niko nije imao lošu nameru – razultat je povreda autorskih prava. Posebno je teško što se to dogodilo ne samo u „virtuelnom” prostoru nego i u njenoj rodnoj Hrvatskoj, odakle je izbegla u Srbiju posle operacije „Oluja”.
Haiku u Banatu
Mnoge njene pesme opisuju žal za zavičajem, ali i novu ljubav prema Južnom Banatu, a posebno Pančevu, gde predaje engleski jezik u dve osnovne škole. Piše i kratke priče, poeziju za decu i haiku poeziju. Objavljivala je u književnim časopisima i zajedničkim zbirkama, a do sada ima tri zbirke svoje poezije, među kojima je i dvojezična, srpsko-engleska, zbirka haiku poezije „Bjelina zgarišta”.
Njena poezija je više puta nagrađivana na konkursima u regionu, a i šire. Dobijala je nagrade i u Crnoj Gori, Italiji i u Japanu. Članica je Udruženja književnika Srbije, Haiku udruženja Srbije i Crne Gore, Udruženja haiku pesnika u SAD, Zavičajne književne zajednice u Beogradu i Književnog kluba „Saša Božović” sa sedištem u Jabuci kod Pančeva. Jedna je od osnivača nedavno otvorenog Književnog kluba „Gornji grad” u Pančevu.