Turska bi ponovo zbog Erdogana da menja ustav
(EPA-EFE/TURKISH PRESIDENTIAL )
Predsednik Redžep Tajip Erdogan tvrdi da će se i dalje boriti za „novu Tursku” iako mu ističe drugi i poslednji mandat u fotelji šefa države. U njegovoj vladajućoj koaliciji najavljuju da će pokrenuti inicijativu za promenu ustava kako bi on mogao da još pet godina ostane na čelu zemlje i posle 2028.
„Mi ćemo graditi novi Istanbul, gradićemo novu Tursku. Mi ćemo zajedno postići nove rezultate, kao što smo to činili u poslednje dve decenije, istakao je on najavljujući kongres vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP), koji se održava krajem februara, prenosi istanbulski „Hurijet”.
Erdogan se još ne predaje iako je već u godinama (71). On poručuje onima koji bi što pre da mu vide leđa: „Ne zaboravite ja sam igrač na duge staze.” U opoziciji ga optužuju da je u poslednje vreme nekoliko puta menjao ustav samo da bi ostao na vlasti, što kao premijer, što kao šef države. „On se ponaša kao sultani pošto sve konci vlasti drži u svojim rukama”, kažu njegovi politički protivnici. Razlika od osmanskih vlastodržaca je, ističu, samo u tome što pokriće traži i, zasad, nalazi u izborima i to sa tesnom većinom glasova.
Inicijativu za promenu ustava pokrenuo je njegov koalicioni partner i prijatelj Devlet Bahčeli, lider radikalne Partije nacionalističkog pokreta (MHP), koja ima deset odsto glasova i obezbeđuju mu većinu u parlamentu. „Treba usvojiti amandman kako bi se otvorila mogućnost za održavanje referenduma da bi Erdogan i posle 2028, kada mu ističe sadašnji poslednji mandat, još pet godina mogao da ostane u predsedničkoj fotelji. U ovom trenutku to je jedino pravo rešenje i mi ćemo i formalno pokrenuti tu inicijativu”, ističe lider MHP koji se često oglašava kao glasnogovornik vladajuće koalicije.
Da bi se ta inicijativa našla na referendumu potrebno je da ideju podrži 360 od ukupno 600 poslanika. Vladajuća koalicija koju čine Erdoganova AKP I Bahčelijeva MHP imaju zajedno 313 mesta. Oni se nadaju da će obezbediti podršku nekoliko manjih proislamističkih partija.
Erdoganu ide naruku i razjedinjena opozicija koja nikako da nađe zajednički jezik i stane iza jednog kandidata za šefa države. U vodećoj opozicionoj Republikanskoj narodnoj partiji (DžHP), koju je svojevremeno formirao Mustafa Kemal Ataturk, osnivač turske republike, nekoliko funkcionera gaji te ambicije: gradonačelnici Istanbula i Ankare Ekrem Imamoglu i Mensur Javaš, kao i predsednik vodeće opozicione Republikanske narodne partije Ozgur Ozel.
U vladajućoj koaliciji najviše zaziru od Imamoglua, što nije slučajno. On je već dva puta pobedio na lokalnim izborima, a Turci kažu da onaj ko vlada gradom na Bosforu taj vlada i celom zemljom. Uostalom tako je karijeru započeo i sam Erdogan koji je sredinom poslednje decenije prošlog veka pobedio u 15. milionskom gradu. To mu je širom otvorilo kapije ka Ankari.
Imamoglu je već duže vreme na udaru Erdoganovih vlasti kako bi ga eleminisali: zbog mešanja u rad pravosudnih i državnih organa nepravosnažno je osuđen na dve godine zatvora. Predlaže se da mu se zabrani bavljenje politikom, ali on se ne predaje.