Svako ima pravo na stan
(Pixabay)
Svaki stanovnik planete i svoje države trebalo bi da ima pravo na mesto za život, kao što su stan ili kuća. To deluje kao neko prirodno pravilo koje je aksiom, tj. činjenica koju nije neophodno dokazivati. U našoj državi se krenulo s odobravanjem olakšica mladim ljudima za kupovinu stana ili kuće. Dakle mladi, naročito bračni parovi, uz kreditnu hipoteku imaće manje učešće u isplati iste.
Ovaj program nije revolucionaran u našoj državi. Mnoge zemlje Evrope, i sa zapada i one sa jugoistoka, sprovodile su programe za kreditne olakšice onima koji kupuju prvu nekretninu, a to su mladi. To je rađeno na različite načine u Italiji, Poljskoj, Mađarskoj, Norveškoj i drugim državama, a najinteresantniji i najpovoljniji bio je program Francuske, gde oni koji na kredit kupuju svoju prvu kuću ili stan uopšte ne plaćaju kamatu na taj kredit, nego samo glavnicu i to na 30 godina, kao i s pet godina počeka.
Svaka država bi bila sposobna za taj poduhvat kada bi stanogradnja činila 50 odsto bruto fiksnih investicija. Naime, od svih tih investicija sada bi bilo poželjno da Evropa ima države koje u svoje investicije smatra 27 odsto stanogradnju ukoliko misli da ima korak sa svetom i svetskim dešavanjima na tržištu nekretnina, jer se program Francuske najbolje pokazao gde od građevinske industrije po tom programu učestvuje čak 30 odsto stanova izgrađenih iz programa mladima.
Miloš Matović,
Čačak