Kina je Ahilova peta savezništva Trampa i Maska
(EPA-EFE/Aaron Schwartz)
Njihovo savezništvo deluje nerazrušivo, ali to svakako nije bila ljubav na prvi pogled pa se mnogi pitaju koliko dugo može da traje partnerstvo Donalda Trampa i Ilona Maska, dvojice izuzetno narcisoidnih milijardera. Čiji su aduti jači?
Mask je najbogatiji čovek sveta sa bogatstvom koje se ceni na 355 milijardi dolara. Tramp je u dalekom zaostatku – knjiži tek oko sedam milijardi. Ali Tramp ima jednu nenadoknadivu prednost: vlast. Iza predsednika stoji 77 miliona birača koji su ga u novembru ponovo poslali za Belu kuću. Iza Maska stoji samo – Tramp. On ga je lično odabrao i dao mu veoma uticajnu poziciju „specijalnog vladinog uposlenika”.
Mask je u Trampovoj prvoj administraciji bio član tri savetodavna foruma, ali ih je napustio 2017. kada je predsednik odlučio da izvuče SAD iz Pariskog sporazuma o klimi. Tramp je reagovao poslovično agresivno: „Kada je Ilon Mask došao u Belu kuću da zatraži pomoć povodom svih njegovih subvencionisanih projekata – od električnih automobila koji ne mogu dugo da se voze, kola bez vozača koja se sudaraju ili raketa za nigde, svega što bez subvencije ne bi vredelo ništa – govorio mi je kako je veliki fan mene i republikanaca. Mogao sam da mu kažem ’klekni na kolena i moli’ i on bi to učinio.”
Odnosi su ostali napeti, pa je Mask posle jednog susreta, kada se razgovaralo o osnivanju kompanije „Tesla”, znao da promrmlja da je Tramp „je..ni moron”, ali se prošle godine – predomislio. Investirao je 188 miliona dolara u Trampovu kampanju, a svoju platformu „Iks” pretvorio u moćnu propagandnu mašinu, čime je značajno doprineo pobedi republikanca.
Tramp je u znak zahvalnosti Masku izmislio Department za vladinu efikasnost sa zadatkom da drastično smanji troškove federalne administracije, pa je guru hajteka dobio ogromnu moć da otpušta desetine hiljada zaposlenih po Ministarstvu pravde, Pentagonu, CIA, FBI ili Stejt departmentu i zamenjuje ih predsednikovim lojalistima.
Iako mnogi sumnjaju da će ambiciozni plan sasecanja troškova uspeti – prvobitni cilj 2.000 milijardi dolara sveden je na 500 milijardi – Tramp je prezadovoljan. Vidi se to i po tome što je Mask u Beloj kući prisutniji od državnog sekretara ili predsednikovog savetnika za nacionalnu bezbednost. Zadovoljan je i Mask koji ne mora da brine o konfliktu interesa dok sklapa unosne poslove sa agencijom NASA, ali dinamika njihovih odnosa i dalje je nepredvidljiva. Vrhunska moć protiv vrhunskog bogatstva.
Savezništvo za sada funkcioniše, ali ima jednu Ahilovu petu – Kinu. Za razliku od Trampovih saradnika koji zastupaju agresivnu politiku prema najvećem američkom rivalu, Mask prilično usamljeno stoji na drugoj strani. Otkako je 2019. otvorio „Teslinu” fabriku u Šangaju, ta kompanija obezbeđuje više od polovine „Tesline” globalne produkcije električnih automobila. Prošlog meseca otvorena je i druga fabrika, pa je neizvesno kako će se Maskove investicije uklopiti u Trampovu politiku trgovinskog rata i zavođenja carina Kini.
Mask ima dugu istoriju obožavanja Kine. Divio se Kinezima i znao da američke radnike optužuje da su „lenji”. Hvalio je kinesku infrastrukturu, kosmičke programe i aplaudirao rukovodstvu u Pekingu zbog inicijativa oko zelene energije – ne pominjući da je Kina najveći zagađivač na svetu. Povodom Tajvana, najosetljivijeg pitanja američko-kineskih odnosa, ponavljao je da je Tajvan integralni deo Kine i govorio da bi trebalo dozvoliti da se ostrvo pretvori u posebnu administrativnu zonu, poput Hongkonga.
Ovakvi stavovi doprineli su da Mask bude visoko cenjen u Pekingu i teško je pretpostaviti da on neće pokušati da kapitališe na prisnim odnosima sa kineskim premijerom Li Ćengom i tako obezbedi sigurnost svojih investicija. Pitanje je, međutim, da li će moći da utiče na politiku Vašingtona gde sede mnogi koji su otvoreno neprijateljski raspoloženi prema Kini.
Odluka je na Trampu. Pitanje je da li on namerava da Masku poveri diplomatsku ulogu dok pokreće trgovinski rat sa Kinom i za 180 stepeni okreće politiku normalizacije odnosa koju je u vreme Ričarda Niksona vodio Henri Kisindžer. Zašto bi dopustio da Peking pokuša da preko Maska utiče na njegove strateške odluke? Ako stvari odu predaleko, u potencijalnom rivalstvu između najmoćnijeg čoveka sveta i najbogatijeg čoveka sveta kladio bih se na prvog.