Sapun u tkanoj travi
Želja Mirjane Andrić, diplomiranog inženjera farmaceutske tehnologije, da napravi nešto sa etarskim uljima, kao i podrška njenog supruga Aleksandra, bivšeg avio-mehaničara, da se to ostvari, zaslužni su što je Loznica dobila najlepši suvenir u Srbiji. Njih dvoje su došli na ideju da na tradicionalan način, ručno naprave sapun koji će sadržati isključivo biljne sirovine – i u tome su uspeli. Oni su za tu svoju kreaciju ove godine osvojili „Turistički cvet”, prestižnu nagradu Turističke organizacije Srbije u kategoriji suvenira male vrednosti.
U malenoj sobi u domu Andrićevih dočekao nas je miris biljnih sapuna poređanih na stolu gde se suše. Mirjana objašnjava da se procesom hladne saponifikacije stvara prirodni biljni glicerin koji ostaje u sapunu a na kožu deluje blagotvorno, omekšava je i štiti, za razliku od industrijskih sapuna, gde se taj glicerin odvaja. Time se čuva i kvalitet svih sirovina koje su u sapunu.
– Hteli smo da napravimo prirodni biljni sapun na bazi etarskih ulja. Sa probama smo krenuli pre godinu i po dana i morali da budemo strpljivi, jer se sapuni suše dva i po meseca, koliko je potrebno da se završi prirodna saponifikacija. Prve smo poklonili prijateljima i dobili pohvale. Na poziv Turističke organizacije Loznice (TOL) prvi put smo ih izložili na manifestaciji „Zlatne ruke” u Vrnjačkoj banji, a povoljne reakcije ukazale su da smo na dobrom putu. TOL nas je onda kandidovala i za „Turistički cvet” – priča Aleksandar dok pokazuje proces proizvodnje i kako se seku sapuni, tek izvađeni iz drvenog kalupa.
(/slika2)Andrići kao osnovnu sirovinu koriste maslinovo ulje, a trenutno proizvode šest vrsta sapuna koji sadrže etarska ulja i listiće bosiljka, majčine dušice, žalfije, kleke, ruzmarina i nane. Svaki je ručno rađen i predstavlja unikat upakovan u originalnu ambalažu.
– Zahvaljujući etnologu Mariji Šćekić naši sapuni se nalaze u ručno tkanoj travi, tkanici, koja je nalik pojasu iz narodnih nošnji, i u lanenim vrećicama sa vezom. Imamo luksuzno pakovanje u kutiji sa četiri vrste sapuna koje ima i knjižicu u kojoj su opisana delovanja etarskog ulja svakog pojedinačno, narodni običaji i verovanja vezani za biljku od koje je napravljen, a sve je prevedeno na engleski, francuski i nemački. Sad radimo i pakovanja od 25 i 30 grama i prve kutije za pakovanje za jedan i dva sapuna – objašnjava Aleksandar, čija priča počinje kad je, kao nezaposleno lice – a prethodno je promenio više poslova – konkurisao i dobio sredstva od 130.000 dinara za samozapošljavanje. Kaže da je to „kap u moru” jer ovaj posao zahteva stalna ulaganja a ekonomske efekte tek očekuje.
– Lepo je praviti biljne sapune, mada je potrebno mnogo volje, strpljenja i ljubavi, a mi sve to imamo kao i podršku svih kojima smo se obratili. Sarađujemo i sa Turističkom organizacijom Srbije čije priznanje nam je veliki podstrek – kažu Andrići, koji su u jedno spojili ručnu izradu sapuna, tkanje i izradu drvenih kutija. Tu nisu stali pa su nedavno zaštitili žig „Dodir prirode”, a u proceduri je i zaštita mustre tkane trave i dobijanje znaka „Otvorena šaka” za proizvod domaće radinosti i tradicionalnog zanata. Andrići se nadaju da će sapuni stići do mnogo ljudi koji će uživati u svojstvima lekovitog bilja sa livada i proplanaka iz Vukovog zavičaja.