Partitura ispisana genima

10. 12. 2008. 22:00

Јасна Величковић (Фото Л. Вулетић)

Na nedavno održanoj Tribini kompozitora u Beogradu izvedene su premijerno kompozicije „DNA.AND” i „Sputnik” autorke Jasne Veličković, a njen dolazak iz Amsterdama, gde sada živi, iskoristili smo i za razgovor za naš list.

Jasna Veličković je završila magistarske studije na Kraljevskom konzervatorijumu u Hagu, a prošle godine je dobila nagradu „IRINO” za kamernu muziku u Tokiju. Iako tek u ranim tridesetim, već može da se pohvali da je njena muzika izvođena u Francuskoj, Nemačkoj, Austriji, Belgiji, Švajcarskoj, Finskoj, Holandiji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji, Sloveniji, Hrvatskoj, Ukrajini, i SAD, kao i na mnogobrojnim festivalima savremene muzike, među kojima su Gaudeamus Music Week u Amsterdamu, Archipel Festival u Ženevi, Festival Aspekte u Salcburgu, Muzičkom bijenalu u Zagrebu, Holandskim danima muzike u Utrehtu… O delu „DNA.AND” kompozitorka za „Politiku” priča:

– Želela sam da vidim kako izgleda uzeti postojeće poznate materijale i sa njima uraditi nešto potpuno drugačije, što će doprineti novoj orkestarskoj ideji. U ovom delu me je zanimala struktura kompozicije i šta može da utiče na nju. Uzela sam „ćeliju” iz partiture Stravinskog i napravila novu kompoziciju gde svaki deo ćelije ima svoju kopiju iz partiture. Stravinski je dovoljno važan za istoriju muzike. Stalno je pokušavao da uradi nešto novo, ima metamorfozu u svom radu, a to mi se čini važnim za kompozitora. Kada dođu do određenog rezultata, autori često ostanu na toj prepoznatljivoj crti, a kod Stravinskog postoji potreba da se stalno ide dalje.

Na pitanje koliko korišćenje „genetskog materijala” Stravinskog ukazuje na njen odnos prema tradiciji, Jasna Veličković je odgovorila:

– Živimo u vremenu u kojem ima puno materijala i zašto non-stop praviti novi. Zašto ne uzeti onaj postojeći i pronaći način da mu se promeni gramatika. Note koje proizlaze iz postojeće muzike, pokazuju odnos prema prošlosti, ali i sam proces stvaranja. U delu „Dream opera” kombinovala sam materijale postojećih opera od Monteverdija do Džona Kejdža, ne oslanjajući se na citatnost već jasnu koncepciju menjanja njihovog konteksta i muzičkog jezika.

Od perioda studiranja kod profesora Srđana Hofmana na FMU do danas, ova mlada autorka je prošla razne umetničke faze. Od fascinacije Bartokom i Bulezom, do sadašnje opčinjenosti elektronikom. Završivši magistarske studije u Hagu među studentima iz celog sveta, od Novog Zelanda preko Engleske do Kostarike, dobila je jedan jasniji i sveobuhvatniji muzički presek.

– Veoma je lepo biti na mestu kroz koje svi prolaze. Znači, ne moraš mnogo da se pomeraš, stvari će doći tu gde jesi. Upoznala sam kompozitore Stiva Rajha, Toma Džonsona i mnoge druge, a gostovanja brojnih profesora „štite” studente od uticaja jedne muzičke škole. Bila sam u klasama kod trojice kompozitora: jedan je okrenut konceptualizmu, drugi je minimalista, treći stremi strukturalnoj struji, da bi sa istom svojom kompozicijom došla pred ovu trojku i diskutovala o njoj. Neki studenti izaberu da studiraju kod jednog kompozitora čiji im se stil dopada, ali na kraju postanu ništa drugo do njegova senka, objašnjava Jasna Veličković.

Amsterdam je, kako navodi, veoma podsticajna sredina u kojoj ima mnoštvo ansambala za modernu muziku, a svake nedelje bar jedan ili dva, a nekad i pet, koncerata koje vredi ispratiti. Boravak u aktivnoj kulturnoj sredini omogućava joj da od različitih institucija prima porudžbine i zarađuje od komponovanja.

– Oni kompozitori koji su već „institucija” mogu da žive i na Aljasci i da sve funkcioniše kako treba. Za nas je i dalje potrebno da se krećemo i budemo u toku, da učestvujemo na festivalima i da ljudi vide da smo angažovani, tvrdi naša sagovornica.

Prema njenoj proceni, u muzičkom svetu trenutno ne postoje vladajući stilovi. Svaki umetnički direktor festivala vodi svoju politiku, i sve je moderno. Nema pravaca, bitan je stil svakog ponaosob. Izdvaja fantastične kompozitore Huga Moralesa i našeg Marka Nikodijevića. Na kraju dodaje: I nema veze gde si, ni ko si, i odakle si, jer postoji nešto što je svuda, a to je savremena muzika.