Hvatači košave
(Фото А. Васиљевић)
Niš – Realizacija ambicioznog projekta izgradnje vetroelektrane na području osam seoskih naselja u opštini Aleksinac još nije ni počela, a plan je već osporen. I to ne od građana, već od struke. Kao što se već mnogo puta događalo, svuda gde se kao investitori pominju inostrane kompanije javljaju se nejasnoće koje izazivaju dileme, a neretko i nezadovoljstva.
Veliki energetski projekat u okolini Aleksinca, prema Planu detaljne regulacije, predviđa podizanje 40 vetrogeneratora na površini od čak 2.467 hektara. Za ovu namenu, predviđene su parcele u selu Bradarac (po kojem je vetroelektrana dobila ime), Rutevac, Bobovište i Ćićina između Južne Morave i auto-puta Beograd–Niš. Zatim na zemljištu u naseljima Subotinac i Bovna pored magistrale Aleksinac–Sokobanja, kao i sela Mozgova, ispod planine Bukovik. Kako je navedeno u Planu detaljne regulacije, investitor i naručilac posla je beogradska kompanija koja je deo poljske firme specijalizovane za gradnju vetrogeneratora.
Samo što je Plan detaljne regulacije istaknut na javni uvid u opštinskoj upravi u Aleksincu i na sajtu ove lokalne samouprave došlo je do osporavanja i ozbiljnih negiranja maltene svega što je u njemu navedeno. U Udruženju „Nišlije se pitaju” reagovali su meteorolozi, koji tvrde da na pomenutom području merenja brzine i pravca vetra uopšte nije bilo, a što je još bitnije, da je vetropark ekonomski apsolutno neisplativ, da će jedino subvencionisani investitor imati koristi, dok će država i građani, naročito oni iz aleksinačkih sela, biti na velikom gubitku.
Oni ističu „da bi se procenila isplativost projekta za korišćenje vetra za proizvodnju električne energije, optimalni period merenja parametara za sticanje pouzdanog zaključka mora da bude najmanje tri do pet godina neprekidno, jer se karakteristike baričkih sistema koji dominantno izazivaju horizontalno kretanje vetra mogu razlikovati od godine do godine”.
Takođe, upozoravaju da će gubitke, kojih će sigurno biti, investitoru nadoknaditi država Srbija koja, osim subvencija za gradnju, značajan novac izdvaja za otkup „zelenih kilovata”.
Mnogo je i drugih primedbi i osporavanja Plana detaljne regulacije izgradnje vetroelektrane, projektovane snage 225 megavati. Mada su, istini za volju, Bradarac i još neka okolna aleksinačka sela takoreći stalno pod naletima košave, baš kao što je to slučaj i sa velikim područjem u južnom Banatu. Znana je i anegdota da su žitelji ovog sela predlagali da se naprave veliki džakovi za „zarobljavanje” košave, ne bi li se tako zaklonili od vetrometine koja im je dodijala. Posle 20. aprila, do kada će trajati javni uvid u Plan detaljne regulacije, videće se kakva je dalja sudbina ulaganja u vetrogeneratore, koji su svakako unosniji „hvatači košave” od džakova.