Glumac čije se uloge pamte
(Фото: Бета/АП)
Ričard Čemberlen, istaknuti glumac i jedna od poslednjih holivudskih zvezda, preminuo je 29. marta u svom domu na Havajima. Imao je 90 godina.
Film, televizija, pozorište – Čemberlen je suvereno gradio karijeru u svim ovim oblastima. Rano se zainteresovao za umetnost, a tu svoju ljubav nadogradio je studijama slikarstva i istorije umetnosti na Koledžu Pomona. Tada je otkrio i glumu, a prve značajnije korake ostvario je u pozorišnoj trupi „Kompanija anđela”, čiji je bio suosnivač.
Ričard Čemberlen je postao globalno poznat zahvaljujući ulozi saosećajnog doktora Džejmsa Kildera u istoimenoj medicinskoj drami koja se emitovala od 1961. do 1966. godine. U to doba, ulice su bile puste kada se prikazivao „Doktor Kilder”, koji je Čemberlenu doneo i nagradu Zlatni globus 1963. godine. Glumac je preko noći postao tinejdžerski idol, a zahvaljujući ovoj ulozi otvorila su mu se vrata za dalju karijeru na televiziji i filmu.
Nakon ovog televizijskog uspeha, Čemberlen je pokazao svestranost u raznim filmskim rolama. Glumio je kompozitora Čajkovskog u filmu „Ljubavnici muzike” Kena Rasela (1971), lorda Bajrona u epskoj romantičnoj drami „Lejdi Kerolajn Lemb” (1972) i Aramisa u hvaljenim adaptacijama „Tri musketara” (1973) i „Četiri musketara” (1974). Njegova uloga beskrupuloznog inženjera Rodžera Simonsa u čuvenoj drami „Pakleni toranj” (1974), u kome su mu partneri bili Pol Njumen, Stiv Mekvin i Fej Danavej, dodatno je pokazala Čemberlenove glumačke domete.
Odličan na filmu, Čemberlen je ipak publici najpoznatiji po televizijskim serijama, pa je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina stekao titulu „kralja mini-serija”. Ljubitelji popularne kulture ga pamte kao zvezdu serija „Šogun” i „Ptice umiru pevajući”, koje su osamdesetih imale kultni status. Obe serije su postigle ogroman uspeh i donele su mu priznanja kritike i publike, uključujući Zlatne globuse i nominacije za Emi nagrade.
Njegova svestranost se ogledala i u pozorišnim nastupima, uključujući uloge u brodvejskim predstavama „Moja draga damo” i „Zvuk muzike”. U televizijskom filmu „Bornov identitet” (1988), Čemberlen je postao prvi glumac koji je igrao špijuna Njejsona Borna, koji pati od amnezije, a koji će kasnije postati junak popularne filmske franšize. Ovom ulogom je pokazao da se ne snalazi odlično samo u dramskim i romantičnim narativima već i onim akcionim.
Čemberlenov glumački stil odlikovao se mešavinom klasičnog dramskog treninga i urođene harizme. Uneo je dubinu i nijanse u likove koje je tumačio, bilo da je igrao istorijske ličnosti, književne heroje, bilo složene romantične uloge. Njegova sposobnost da prenese ranjivost i snagu učinila je da publika pamti Čemberlenove uloge, čime je postao deo panteona legendarnih holivudskih velikana.
Tokom većeg dela karijere Čemberlen je privatni život čuvao od očiju javnosti. U svojoj autobiografiji „Slomljena ljubav” (2003) javno je priznao svoju homoseksualnost, nudeći uvid u izazove sa kojima se suočavao u doba kada su takve izjave smatrane opasnim po karijeru, pogotovo za javnu ličnost njegovog kalibra.
Ričard Čemberlen će ostati upamćen kao jedna od poslednjih pravih holivudskih zvezda, čija je karijera obeležila jednu eru televizije i filma. Njegova sposobnost da prenese duboke emocije i da se transformiše u različite likove ostaviće neizbrisiv trag u svetu umetnosti.