Potrebni smo jedni drugima

14. 12. 2008. 22:00

Тончи Станичић

Ambasador Hrvatske u Srbiji Tonči Staničić, koji ovih dana završava diplomatski mandat u Beogradu, ocenio je u intervjuu Fonetu da između Srbije i Hrvatske nema pravih i suštinskih problema i dodao da je, uprkos tempu „dva koraka napred, jedan nazad”, u međusobnim odnosima ostvaren veliki napredak. „Šteti nam što se na ovaj način prepucavamo u poslednje vreme, jer nema suštine u ovom sadašnjem zaoštravanju. Nema ničeg novog, sve teme su reciklirane, na ovaj ili onaj način”, rekao je Staničić.

Kao dokaz za ovu tvrdnju on je napomenuo da je rat izazvala neka druga vlast, koja je davno promenjena, da je Hrvatska tužbu za genocid protiv Srbije pokrenula još 1999. godine i tako ovo pitanje iz političke prebacila u pravnu sferu, kao što je to nedavno učinila i Srbija kada je reč o Kosovu.

„Kao pravnik, ne mogu da razumem prežestoke reakcije u Srbiji za odluku Međunarodnog suda pravde koji se proglasio nadležnim po pitanju hrvatske tužbe”, rekao je Staničić i napomenuo da sud još nije odlučivao o suštini spora dveju država.

Najavu kontratužbe, Staničić je ocenio kao legitimno pravo Srbije, koje niko ne spori i ne komentariše u Hrvatskoj.

Upitan da li postoji mogućnost vansudske nagodbe, Staničić je ukazao da bi za postojanje bilo kakvog uzajamno povoljnog rešenja, morala postojati volja obeju strana.

Staničić je, povodom odluke Zagreba da prizna nezavisnost Kosova, podsetio da se Hrvatska odlučila na takav potez, zajedno sa Bugarskom i Mađarskom, i da je tom prilikom dato zajedničko saopštenje koje je bilo dobronamerna poruka Srbiji i pokušaj objašnjenja tog koraka. „Sve ove države su bile svesne koliko je bolno ovo pitanje za Srbiju, ali ujedno je taj korak bio i priznavanje određenih realnosti, koje su tokom vremena nastale na ovim prostorima”, objasnio je Staničić.

Staničić je saglasan sa predsednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem da komunikacija dveju država stagnira, precizirajući da to nije kritika Srbije, već „skrivena misao” upućena obema državama – „učinite i jedni i drugi sve da otvorite kanale komunikacije”. „Ono što smo čak i u vreme rata imali, to je komunikacija. Ona je važna stvar jer to omogućava da se prevladaju problemi. A, ako toga nema, onda smo u ćorsokaku”, ukazao je Staničić i dodao da je komunikacija između dve države slabija nego pre godinu dana.

Staničić je o procesu povratka izbeglih Srba u Hrvatsku rekao da to izgleda mnogo bolje nego što se u medijima predstavlja, kao i da iz određenih političkih razloga u medijima nema pozitivnih informacija o tome. „Hrvatska ulaže ogromna sredstva u izgradnju stanova i kuća za povratnike. Povratak bi mogao biti dosta uspešan i to ide svojim tokom. Voleo bih da i oni imaju malo više hrabrosti i ne padnu pod uticaj psihoze da su u nekoj opasnosti”, rekao je Staničić.

Govoreći o ekonomskim odnosima dveju država, Staničić je istakao da su oni veoma dobri i precizirao da robna razmena iznosi oko milijardu dolara i da svake godine beleži rast od 30 do 35 odsto. Odnos u razmeni je u početku bio u korist Hrvatske 4:1, rekao je on, ali dobro je što se sada ta razmera menja u korist Srbije.

Upitan o prigovorima srpskih privrednika da je hrvatsko tržište za njih zatvoreno, Staničić je odgovorio da je tržište otvoreno za svakog ko je ozbiljan i ima jasnu nameru. „Nemojte me pogrešno shvatiti, ali hrvatsko tržište je naprednije od srpskog. Bili smo prisiljeni da primenjujemo evropske standarde, jer je to bio važan kriterijum pridruživanja EU”, rekao je Staničić i dodao da je to možda jedan od razloga za takvu percepciju privrednika.

Drugi razlog može biti što jedan broj firmi nije sposoban da posluje van tržišta Srbije, ocenio je Staničić i istakao da je u interesu Hrvatske da srpske firme budu prisutne jer se tako i srpsko tržište dodatno otvara za hrvatske firme.

Staničić je naglasio da se tokom ambasadorskog mandata u Beogradu nije osećao kao stranac i da ne može doživljavati Srbiju kao pravo inostranstvo.

Fonet