Upi­re li Alek­sić pr­stom bez do­ka­za

Mirjana Čekerevac

09. 04. 2025. 14:30

Невена Ђурић (Фото/ лична архива)

Pred­sed­nik Na­rod­nog po­kre­ta Sr­bi­je Mi­ro­slav Alek­sić op­tu­žio je ju­če Mi­ni­star­stvo ru­dar­stva i ener­ge­ti­ke da je do­de­li­lo po­sao skla­di­šte­nja 12.000 to­na naf­te i naft­nih de­ri­va­ta fir­mi „Euro KB rent”, ko­ja ne­ma upo­treb­nu do­zvo­lu za to. Od­go­va­ra­ju­ći na ove op­tu­žbe, pot­pred­sed­ni­ca srp­skog par­la­men­ta Ne­ve­na Đu­rić (SNS) re­kla je da, uko­li­ko po­sto­je do­ka­zi da je po­či­nje­no ne­što ne­za­ko­ni­to, Alek­sić tre­ba da oba­ve­sti dr­žav­ne in­sti­tu­ci­je, a „ne da iz ne­de­lje u ne­de­lju ov­de upi­re pr­stom na lju­de, bez ika­kvih do­ka­za”.

Miroslav Aleksić (Foto/ A. Vasiljević)

Alek­sić je no­vi­na­ri­ma u skup­šti­ni re­kao da je fir­ma „Euro KB rent” do­bi­la po­sao iako je Mi­ni­star­stvo gra­đe­vi­nar­stva, sa­o­bra­ća­ja i in­fra­struk­tu­re tri pu­ta od­bi­ja­lo da iz­da upo­treb­nu do­zvo­lu i da je MUP od­bio da iz­da sa­gla­snost za is­pu­nje­nost teh­nič­kih uslo­va za me­re za­šti­te od po­ža­ra u tim skla­di­šti­ma. Ka­zao je i da je ova fir­ma bi­la je­di­ni po­nu­đač na ten­de­ru, a „za­ni­mlji­vo je da se na ten­der ni­je ja­vio NIS, u ko­jem dr­ža­va Sr­bi­ja ima 30 od­sto vla­sni­štva, iako je vred­nost po­sla bi­la 1,68 mi­li­jar­di di­na­ra”. Re­kao je, iz­me­đu osta­log, da će ova kom­pa­ni­ja gra­di­ti ho­tel po­red iz­lo­žbe­nog kom­plek­sa „Eks­po 2027”, a da je nje­na ćer­ka fir­ma „Beo be­to­ni 011” do­bi­la od „Elek­tro­pri­vre­de Sr­bi­je” po­sao is­to­va­ra uglja, vred­no­sti 1,35 mi­li­jar­di di­na­ra u pe­ri­o­du ka­da su na­sta­le ha­va­ri­je u Ko­lu­ba­ri. Pre­ci­zi­rao je da je fir­ma ko­ja je pro­da­va­la ugalj, ko­ji je „Euro KB rent” is­to­va­ra­la, „Vi­rom gru­pa”, ko­ja je „po­ve­za­na s po­ro­di­com Bra­ti­sla­va Ga­ši­ća” i do­dao da bi ovim po­slo­vi­ma tre­ba­lo da se po­za­ba­vi tu­ži­la­štvo.

Od­mah po­sle nje­ga, no­vi­na­ri­ma se obra­ti­la Ne­ve­na Đu­rić, ko­ja je re­kla: „To što je ne­ko za­po­čeo ne­ki po­sao, što ne­ko ne­gde ra­di i gra­di, što se ne­ko ne­gde za­po­slio, ne zna­či da je na­či­nje­no bi­lo ka­kvo kri­vič­no de­lo. Uko­li­ko po­sto­je do­ka­zi i sum­nje za ta­ko ne­što, ne ma­še se ov­de pa­pi­ri­ma već se ide u nad­le­žne dr­žav­ne in­sti­tu­ci­je da se uka­že na jed­no ta­kvo de­lo. Ne znam za­što Mi­ro­slav Alek­sić mi­sli da je baš on bo­gom­dan da od­re­đu­je svi­ma na­ma ko su lju­di ko­ji sme­ju da ra­de i šta je to što sme­ju da ra­de, či­me sme­ju pri­vat­no da se ba­ve, ko­ji po­sao mo­gu ili ne mo­gu da do­bi­ju, ko su lju­di ko­ji sme­ju ne­gde da se za­po­sle. Po­na­šao se na ovoj kon­fe­ren­ci­ji za no­vi­na­re isto kao kad je bio pred­sed­nik op­šti­ne Tr­ste­nik. Ta­da mu ni­je sme­ta­lo sve što je za­jed­no sa čla­no­vi­ma svo­je po­ro­di­ce ra­dio, a osno­vao je ne­ka­kvu NVO, pa zna­mo šta je ra­dio s Na­ci­o­nal­nom slu­žbom za­po­šlja­va­nja, zna­mo ka­ko su u sve to bi­li uple­te­ni nje­gov tast i su­pru­ga. Zna­li smo da se raz­u­me u gas, jer je oja­dio vi­še op­šti­na Ra­sin­skog okru­ga pri­li­kom ga­si­fi­ka­ci­je, kad je, za­jed­no sa svo­jim paj­to­si­ma, ra­dio sve bez do­zvo­le, a sa­da zna­mo da se raz­u­me i u ugalj. Sve što smo ču­li je naj­ve­će li­ce­mer­je, po­što nam o kri­mi­na­lu i ko­rup­ci­ji pri­ča Mi­ro­slav Alek­sić, čo­vek ko­me je pr­vi po­tez kad je po­stao pred­sed­nik op­šti­ne Tr­ste­nik bio da se­bi po­ve­ća pla­tu, pa je po­stao naj­pla­će­ni­ji pred­sed­nik op­šti­ne. Si­ja­set je ne­de­la ko­je je po­či­nio, pre sve­ga, dok je bio pred­sed­nik op­šti­ne Tr­ste­nik i je­dan ta­kav nam dr­ži lek­ci­je.”

Na kon­sta­ta­ci­ju no­vi­na­ra da se „ov­de ne ra­di o obič­nom za­po­šlja­va­nju, već o do­de­lji­va­nju po­sla fir­mi ko­joj je tri pu­ta od­bi­je­na upo­treb­na do­zvo­la za skla­di­šte­nje 12 to­na go­ri­va” i pi­ta­nje, šta je to, Đu­ri­će­va je od­go­vo­ri­la: „Uko­li­ko po­sto­je do­ka­zi da je bi­lo ko od­bi­jen za bi­lo šta, uko­li­ko po­sto­je na­zna­ke da je iz­vr­še­na bi­lo ka­kva rad­nja za ko­ju sma­tra­mo da je ne­za­ko­ni­ta, ili, da ka­že­mo, kri­mi­nal­na, za to se tre­ba obra­ti­ti nad­le­žnim or­ga­ni­ma sa svim tim do­ka­zi­ma o ko­ji­ma mi sa­da ov­de pa­u­šal­no go­vo­ri­mo. Vi­di­mo ov­de ne­ka­kve ski­ce, pa­noe, pa­pi­re i slič­no, sa svim tim do­ku­men­ti­ma tre­ba oti­ći kod nad­le­žnih or­ga­na i nji­ma se obra­ti­ti. Sma­tra­mo da svi ko­ji su na bi­lo ko­ji na­čin pre­kr­ši­li za­kon mo­ra­ju bi­ti sank­ci­o­ni­sa­ni. S tim za­i­sta ni­kad ni­smo ima­li pro­blem, to smo vi­še pu­ta go­vo­ri­li. Da­kle, u tom slu­ča­ju ne po­sto­ji za­šti­ta bi­lo ko­je vr­ste, sva­ko ko se ba­vio bi­lo ka­kvim kri­mi­nal­nim rad­nja­ma tre­ba da bu­de ta­mo gde mu je me­sto i da od­go­va­ra.” Od­go­va­ra­ju­ći na pi­ta­nje za­što Alek­sić, ako je po­či­nio sva ta de­la ko­ja je na­ve­la, ni­je do sa­da od­go­va­rao, Đu­ri­će­va je re­kla: „To što od­re­đe­ni dr­žav­ni or­ga­ni ni­su od­ra­di­li svoj po­sao ona­ko ka­ko mo­žda ja ili vi sma­tra­mo da tre­ba, to je pi­ta­nje za njih, a ne za me­ne.”