Nemamo dovoljno domova za stare
(Pixabay)
U poslednjih desetak godina Srbija je dobila sasvim novi izgled. Gradi se na sve strane, niču nove bolnice, škole, vrtići, mostovi... Međutim, kad je reč o izgradnji domova za stara lica, državni organi se ne mogu pohvaliti da su na ovom planu postignuti značajni rezultati. To potvrđuje i podatak da su u poslednjim decenijama u Srbiji izgrađena samo dva državna doma za stare – u Novom Pazaru i Valjevu, i to zahvaljujući donacijama Japana.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, izgrađen je 41 dom za stara lica, što je malo imajući u vidu potrebe, koje su iz godine u godinu sve veće. U samom Beogradu trenutno postoje samo četiri doma u vlasništvu države i oko 160 privatnih, u kojima je smešteno oko 19.000 korisnika – 10.000 u privatnim i 9.000 u državnim ustanovama.
Iako na celoj teritoriji Srbije ima 277 domova, njihov kapacitet je toliki da nisu ni približno u stanju da pod svoj krov prime sve veći broj starih osoba. Kako godine prolaze, sve su veće potrebe za otvaranjem novih domova za stara i iznemogla lica, pogotovo kada se zna da će 2040. godine gotovo četvrtina stanovnika Srbije biti starija od 65 godina. Zato ne bi bilo naodmet da se nadležni pozabave ovim problemom, kako bi se u svakom gradu izgradio bar po jedan dom za stare i iznemogle. Tako bi se stalo na put nelegalnim domovima, kojih je, nažalost, previše. Zar nam nedavni slučaj u domu za stare u beogradskoj opštini Barajevo, gde su korisnici stradali u požaru, ne govori da se ovom problemu mora posvetiti znatno više pažnje?
Nisu samo povećanje penzija, upućivanje u banje na besplatnu rehabilitaciju ili dodela vaučera briga države o starim licima, već bi mnogo značila i izgradnja domova za stare i iznemogle.
Miroslav Todorović,
Beograd/ Prizren