Sijena – uspon slikarstva
Симоне Мартини: „Архангел Гаврило” и „Благовештенска Богородица” (Фото/ EPA-EFE/TOLGA AKMEN)
Zakoračite u Sijenu. Početak je 14. veka u centralnoj Italiji. Zlatni trenutak za umetnost, katalizator promena. Umetnici Dučo, Simone Martini i braća Pjetro i Ambrođo Lorenceti stvaraju novi način slikanja. Slikaju sa dramom koju niko ranije nije video.
Ovo je deo uvodnog teksta koji se može naći na sajtu Nacionalne galerije u Londonu, u kojoj do 22. juna traje impresivna izložba pod nazivom „Sijena: Uspon slikarstva, 1300–1350”, posvećena pomenutom prelomnom dobu u umetnosti koji je kao osvit renesanse protresao svet. Postavku je prethodno od oktobra prošle do januara ove godine mogla da vidi njujorška publika u prestižnom muzeju Metropoliten na Petoj aveniji, budući da su pomenute dve muzejske institucije partneri u ovom projektu.
Kako je istaknuto iz Metropolitena, crpeći inspiraciju iz izvanrednih kolekcija te kuće i londonske Nacionalne galerije, kao i retkih pozajmica od desetina drugih velikih zajmodavaca, izložba je obuhvatila na jednom mestu više od sto dela izuzetne grupe sijenskih umetnika. Predstavljen je, precizirano je, izbor dela u različitim medijima stvaralaštva: slike, skulpture, metalni predmeti i tekstil, počev od radova velikog formata napravljenih za javno izlaganje, pa do intimnih predmeta stvorenih za privatnu posvećenost. Ovaj lokalni umetnički fenomen izazvao je međunarodne talase. „Pozlaćeno staklo, iluminirani rukopisi, Bogorodice od slonovače, tepisi i svila pokazuju kako se kreativna energija Sijene preliva između slikara, metaloprerađivača, tkača i rezbara širom Evrope”, inspirativno pišu kustosi postavke.
„Sa više od stotinu eksponata koje su napravili umetnici i zanatlije što su radili u Sijeni, Napulju, Avinjonu i šire, tu su neka od najranijih, najizvrsnijih i najznačajnijih umetničkih dela Evrope. Lica na njihovim delima pokazuju emocije. Tela se kreću u prostoru. Priče teku preko panela u šarenim scenama”, naglašavaju iz Nacionalne galerije, dok iz muzeja iz Njujorka dodaju o polaznoj zamisli projekta:
„Postavka akcentuje izuzetan trenutak u zoru italijanske renesanse i ključnu ulogu sijenskih umetnika – Duča, Pjetra i Ambrođa Lorencetija i Simonea Martinija – u definisanju zapadnog slikarstva. U decenijama koje su prethodile katastrofalnom početku kuge oko 1350. godine, Sijena je bila mesto fenomenalnih umetničkih inovacija i aktivnosti. Iako se Firenca često pozicionira kao centar renesanse, ova prezentacija nudi svežu perspektivu o značaju Sijene, od Dučovog dubokog uticaja na novu generaciju slikara do razvoja narativnih oltarskih slika i širenja umetničkih stilova van Italije.”
Iako nijedan od ovih umetnika nije preživeo kugu iz oko 1350. godine, organizatori podsećaju da su njihova dostignuća imala uticaj na slikare i teoretičare u vekovima koji su usledili i da je taj uticaj bio nemerljiv. Kustosi podsećaju da je oživljen „živahan grad umetnika koji sarađuju, uče i gledaju. Nakon vekova razdvojenosti, ponovo spajamo scene koje su nekada bile deo Dučovog monumentalnog oltara ’Maesta’. Paneli sa blistavog ’Orsinijevog poliptiha’ Simonea Martinija spajaju se prvi put u sećanju živih”.
Izložbu su omogućile i brojne fondacije i pojedinci, a dobila je i podršku američkog Federalnog saveta za umetnost i humanističke nauke.