Život sa knjigama i javni angažman

05. 05. 2025. 20:30

Pedeset godina je impozantni etalon za svako ljudsko poslanstvo. Zoran Avramović, njegovo angažovanje u javnim preispitivanjima jugoslovenskog i srpskog društva i njegovo naučno i polemičko delo upravo beleže pola stoleća doslednog paralelizma. Ovo saputništvo najprimerenije bi se moglo označiti kao vita contemplativa, budući da su misaone refleksije uvek pouzdani kompas njegovih određenja prema svetu. Naravno, Avramovićevo duboko porinuće u svoje tematske izbore ne isključuje, čak podrazumeva, preplitanje teorije i angažovanosti i njihovog međusobnog ispravljanja. Kritičko mišljenje uvek teži promeni truležnih realnosti u kojima propadaju i kompromituju se sva visoka merila i principi. U tome rasponu, od univerzalnih vrednosti koje su skeleton ljudskog bića, pre svega kao moral, istina i pravda, pa do deontološke zapovesti da se moraju u svakoj prilici zastupati sopstvenim činjenjem bez obzira na cenu, otkriva se Avramovićevo stanovište. A njegovo putovanje odigravalo se kroz tri močvarna razdoblja – od Brozovog socijalizma, preko opšte agresije na naš narod devedesetih, do izazova destrukcije kojima smo izloženi u prvom kvartalu ovoga veka. A još u ranim danima svoje akademske karijere 1981. godine, boreći se za demokratske institucije i prkoseći autoritarnoj vlasti, stavio je hrabro svoj potpis na „Peticiju o ukidanju verbalnog delikta” i iste godine pokrenuo peticiju za oslobađanje pesnika Gojka Đoga koju su među prvima potpisali Borislav Mihajlović Mihiz i Dragoslav Mihailović.

Pojam identiteta je ključ za razumevanje teorijskog i prakseološkog opusa Zorana Avramovića. Kako bi to Nikolaj Hartman nazvao zakonitošću dependencije, zgrada koju zovemo čovečanstvom počiva na posebnim identitetima. Neki narodi su svoju posebnost i svoje mesto u svetu promišljali kroz filozofiju istorije. Srbi su, međutim, književnocentričan narod i naše rafleksije o sopstvenom biću, istorijskom i kulturnom, prolaze kroz kristal književnosti. Jednim delom svoga žanrovski raznovrsnog odnosa prema identitetu svoga naroda, Avramović posvećuje piscima, pre svega Crnjanskom, Andriću i Ćosiću, ali razmatra i ličnosti i stvaralaštvo onih koji su značajni po svome literarnom talentu ali su se identitetski, vrednosno pa i u svome političkom i vanknjiževnom delovanju ogrešili o svoj narod. Tri knjige je Avramović posvetio upravo fenomenu rodomržnje ili autošovinizma.

Upravo njegove prve studije i doktorat kod Nikole Miloševića posvećeni su skidanjem stigme sa ličnosti i dela Miloša Crnjanskog. Posle decenija kleveta pred licem javnosti osvanulo je pravo lice velikog pisca. Treba li uopšte naglasiti da je Avramovićeva studija „Politika i književnost u delu Miloša Crnjanskog” doslovno pionirski proboj kroz naslage ideoloških predrasuda i zabrana. Na isti način Avramovićeve studije „Dobrica Ćosić između politike i književnosti” i „Dobrica Ćosić i politika” osvetljavaju piščeve stavove o sudbini svoga naroda u problematičnom vremenu.

Kao sociolog Zoran Avramović je uvek povezivao umetnost sa životom društva i posebno sa politikom. U svojim istraživanjima politiku nikada nije svodio na postojeće odnose moći i mizanscen tekućih igara nego je posmatrao kao sistem vrednosti koji predstavlja vrhovnu normu jedne zajednice i jednog vremena. Upravo zbog metodološke principijelnosti, kada je razmatrao političke ideje i njihovo nadmetanje, brižljivo je i nepristrasno izlagao sve različite stavove, kao što su nekada Viljem od Okama i Duns Skotus činili u svojim raspravama i nazivani doctor subtilis. Upravo ova akribija daje posebnu uverljivost i naučno dostojanstvo Avramovićem delu. Dodajmo i aksiomatski kriterijum koji važi još od antike a koga se Avramović čvrsto drži: politika je bavljenje opštim dobrom!

Između mogućnosti da nauku i njenu ulogu u društvu shvati kao vrednosno neutralnu ili, pak, kao disciplinu koja projektuje razvoj i otkrivajući uzroke događaja predviđa kretanje, Avramović je izabrao ovaj drugi pristup. Na tome principu temelji se njegovo naučno istraživanje u oblasti sociologije i pedagogije. Sveukupno, za ovih pedeset godina njegova intelektualna radoznalost iskazana je u četrdeset knjiga i dva udžbenika, preko tri stotine naučnih i stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama, 367 radova različitog publicističkog žanra i sedamdeset saopštenja na naučnim nacionalnim i međunarodnim skupovima.

Ne bi bio potpun prikaz ovog strastvenog stvaralačkog istrajavanja da se na naglasi da društveno okruženje prepoznaje Zorana Avramovića kao pouzdanog saveznika za svaku plemenitu inicijativu.