Kurdi prekidaju rat protiv Turske
(EPA/STR)
Posle četiri decenije kurdski pobunjenici u Turskoj konačno su odlučili da odlože puške i da rasformiraju svoje grupe u Anadoliji, Siriji i Iraku koje su se godinama borile za veća prava svog naroda. To bi, ako se realizuje, prekinulo višegodišnji lanac krvoprolića koje je dosad odneo najmanje 40.000 života.
„Ovo je istorijska potez”, kaže lider Partije nacionalističkog pokreta Devlet Bahčeli, koalicioni partner predsednika Redžepa Tajipa Erdogana koji je inicirao pomirenje sa kurdskim teroristima. U vladajućoj Partiji pravde i razvoja (AKP) ističu da će sada pažljivo pratiti da li su pripadnici PKK stvarno spremni da ispune dato obećanje da odlože oružje.
„Pozivam članove Radničke partije Kurdistana (PKK) da preuzmu istorijsku odgovornost u sprovođenju ovog poteza. Sve lokalne grupe treba da se rasformiraju i da se razoružaju”, poručio je lider pobunjenika Abdulah Odžalan svojim sledbenicima u izjavi koju je poslao iz zatvorske ćelije gde je na doživotnoj robiji.
Ako se prekinu oružani sukobi, on bi, prema nezvaničnim najavama, mogao biti pomilovan. Odžalan je osnovao Radničku partiju Kurdistana (PKK) 1984. godine koja se četiri decenije bori za veća prava svog naroda koji pretežno živi u jugoistočnoj Anadoliji. U sukobima su stradali pripadnici snaga bezbednosti, kurdski pobunjenici i civili. PKK je zabranjena i proglašena za terorističku organizaciju u Turskoj, kao i zemljama EU i u Americi.
Odžalan je morao da pobegne iz zemlje. Uz pomoć američke CIA uhapšen je 1999. godine u Najrobiju u Keniji. Bio je osuđen na smrtnu kaznu koja mu je preinačena u doživotnu robiju pošto je Ankara u međuvremenu ukinula smrtnu kaznu po slovu krivičnih paragrafa kako bi se približila zemljama EU. On već dve i po decenije kaznu izdržava na ostrvu Imrali u Mramornom moru kao najčuvaniji zatvorenik u Turskoj. Sve doskoro bio je totalno izolovan i nije mogao da prima posete, čak ni najbližu rodbinu.
Erdogan godinama nije hteo da pregovara sa kurdskim pobunjenicima. Sada je promenio stav, kako bi, tvrde u opoziciji, pridobio glasove kurdskih poslanika u parlamentu. Oni su mu neophodni kako bi mogao treći put da se kandiduje za šefa države, iako mu sada ističe drugi i prema ustavu poslednji predsednički mandat. Vladajuća koalicija planira da raspiše vanredne izbore ili da promeni ustav kako bi on 2028. godine mogao da se bori za treći predsednički mandat. Da bi to postigao potrebna mu je dvotrećinska većina glasova u Medžlisu, koju njegova koalicija nema.
Prokurdska Partija ravnopravnosti i demokratije (DEM) treća je po snazi stranka u parlamentu. Uz njenu podršku (57 poslanika) Erdogan bi mogao da promeni ustav i da se 2028. godine bori za treći mandat koji sada ne postoji. Prokurdske partije su do sada uglavnom podržavale opozicione stranke.
Sada je velika dilema kako će se ponašati članovi zabranjene Radničke partije Kurdistana u susednim zemljama, Siriji i Iraku, gde ona godinama ima svoja uporišta odakle je povremeno napadala određene ciljeve u Turskoj. Mnogi se pre svega pitaju da li će apel utamničenog lidera Odžalana podržati „filijala” u Siriji (Jedinice za zaštitu naroda), kurdska grupa koja godinama uživa podršku Pentagona jer se istinski bori protiv pripadnika Islamske države. To je inače problem koji godinama opterećuje odnose NATO saveznika – Turske i SAD.
„Raspuštanje PKK je važan istorijski korak u stvaranju Turske bez terorizma, odnosno za nacionalnu bezbednost zemlje. To će otvoriti vrata nove ere”, istakao je Erdogan i naglasio da to podrazumeva i razoružavanje kurdskih terorista ne samo u Anadoliji nego i u Siriji, Iraku i u evropskim zemljama. U vladi naglašavaju da će pažljivo pratiti da li se odluka o raspuštanju i razoružavanju PKK „sprovodi dosledno”.
Ovaj potez već nailazi na podršku u inostranstvu, pogotovo u zemljama EU. U Briselu često kritikuju Ankaru zbog progona Kurda kojima su uskraćena mnoga prava. Inicijativu Ankare pozdravljaju i u susednim zemljama, pre svega Iraku i Siriji, gde kurdski teroristi imaju svoje baze odakle su godinama povremeno napadali ciljeve u Anadoliji. Turska je više puta preduzimala prekogranične oružane operacije kako bi se tamo obračunala sa teroristima, što je izazivalo oštre proteste zvaničnika u Bagdadu i Damasku.
Prema okvirnim računicama, u Turskoj živi oko 15 miliona Kurda (od ukupno 80 miliona stanovnika), u Iraku osam, Siriji 3,6, a Iranu 12 miliona pripadnika ovog naroda.