Poezija kao borba za dušu

Slobodan Ćirić

19. 05. 2025. 15:35

Светлана Шеатовић, Драган Јовановић Данилов и Горан Максимовић (Фото С. Ћирић)

Brankovina – Dragan Jovanović Danilov, pesnik, esejista, prozni pisac i likovni kritičar, dobitnik je Nagrade „Desanka Maksimović” za ukupan doprinos srpskoj poeziji za 2024. godinu. U organizaciji Matične biblioteke „Ljubomir Nenadović” u Valjevu i Zadužbine „Desanka Maksimović”, pod pokroviteljstvom grada Valjeva, visoko priznanje je po tradiciji uručeno u Desankinoj Brankovini. 

Dragan Jovanović Danilov prisutan je u srpskoj književnosti duže od tri i po decenije, njegov raznovrsni pesnički, prozni i esejistički rad, kao i pisanje likovnih kritika, na kreativan način obeležili su savremenu srpsku književnu i umetničku scenu, navedeno je u obrazloženju žirija u čije ime se u petak na svečanosti u Desankinoj školi u Brankovini obratio prof. dr Goran Maksimović. Suština pesničke poetike Dragana Jovanovića Danilova počiva na doživljaju lepote kao „cvetanja bića”, kao i interpretaciji raznolikih životnih iskustava koja su nataložena u tom biću, rekao je Maksimović i dodao: 

– Za Danilova je nastanak pesničkog nadahnuća, kao i sam čin stvaranja pesme, spontani i iznenadni događaj ravan buktinji, dok su pesnički doživljaj i pesnička imaginacija istovremeno potkrepljeni snažnim emocijama i preciznim vizuelnim senzacijama. Upravo je u tom ukrštanju subjektivnog i objektivnog doživljaja sveta u sebi i sveta izvan sebe sadržana ona autentična iskra stvaranja, u koju pesnik nastoji verovati, ali je mora i neprestano preispitivati. 

Žiri, u čijem sastavu su osim dr Gorana Maksimovića još bili univerzitetski profesori dr Đorđe Despić, dr Branko Vraneš, zatim dr Slađana Ilić i Vojislav Karanović, ocenio je da su senzacije iz spoljašnjeg sveta i intimni lični doživljaji, podjednako iz sveta uspomena vezanih najčešće za detinjstvo i mladost, kao i za aktuelnu živu stvarnost, izvori najpouzdanijeg i neposrednog pesničkog nadahnuća... 

– U tom kontekstu, za Danilova poezija izrasta u sveobuhvatni plašt koji pokriva celokupan čulni i spoznajni svet, a jezik poezije izrasta u najdublji vid i umetničko sredstvo prodora u taj spoznajni svet – zaključio je prof. dr Goran Maksimović. 

Kroz liriku Desanke Maksimović provlači se uzvišena poezija strepnje, slutnje, neostvarene ljubavi i žudnje za voljenim bićem, naveo je laureat Dragan Jovanović Danilov u svojoj besedi povodom nagrade. 

– Desanka pokazuje da ljubav nije ništa drugo do jedno neprestano putovanje u drugu osobu, najuzvišeniji pokušaj prirode da ljudsko biće izvede iz sebe i da ga uvede u drugog. U tom smislu, ljubav nije moguća drugačije nego kao poistovećenje – rekao je Danilov. I dodao da govoriti o Desanki Maksimović znači govoriti o pesnikinji koja je posedovala dar vesništva, koja je bila „jedna od najprefinjenijih duhova i najuzvišenijih srca u čijem delu se objavljuju zastrašujuće dubine realnosti, ali i onostranih sfera”. 

– Njena poezija naučava da nema druge obećane zemlje do one koju čovek može pronaći u sebi samom, u svojoj tradiciji kao mestu odakle ono staro sija jednim novim, oplemenjenim sjajem, u svom srcu – istakao je dobitnik nagrade. I poručio da je, čitajući poeziju Desanke Maksimović, otkrio ispod njenih stihova jedno dubinsko vrtloženje. 

Dodao je da on kao pesnik piše o malim stvarima, „o nekim golubarnicima i podrumima”, jer smatra da je pisati o nekim malim, naizgled efemernim temama, isto tako jedan oblik obogaćivanja i pozlaćivanja sveta... 

– Verujem da smo danas svi ovde veliki vernici poezije, veliki vernici Desankine poezije. Ja verujem u veliku budućnost poezije zato što je poezija spora, ona je jedan spor medij. A sve što je sporo ima veliku budućnost, to je dugovečno. Poezija je borba za dušu – zaključio je Dragan Jovanović Danilov. 

Svečanom uručenju Nagrade „Desanka Maksimović” prethodilo je polaganje venaca i cveća na grob velike pesnikinje u Brankovini, uz prigodan program i Desankine stihove.

„Čuvar beležnice” 

Dragan Jovanović Danilov rođen je 1960. godine u Požegi, prvu knjigu pesama objavio je 1990, kao pesnik je zastupljen u više antologija i zbornika. Neke od njegovih pesničkih knjiga su „Euharistija”, „Enigme noći”, „Pentagram srca”, „Kuća Bahove muzike”, „Živi pergament”, „Evropa pod snegom”, „Alkohol s juga”, „Koncert za nikog”, „Homer predgrađa”, „Gnezdo nad ponorom”, „Memoari peska”, „Simetrija vrtloga”, „Um podivljale reke”, „Kanjoni kroz nas”. Izbor iz njegove poezije objavljen je 2019. godine pod naslovom „Čuvar beležnice”. Dobitnik je više uglednih pesničkih nagrada, poezija mu je prevođena na ruski, poljski, engleski, francuski, nemački, italijanski, makedonski, slovenački, bugarski i rumunski jezik. Živi i radi u Požegi.