Mozak u snu posprema
Будне халуцинације
Što su ljudi stariji, lošije spavaju – to se zna iz iskustva. Ali najnovije istraživanje Nacionalnog instituta za starenje u SAD pokazuje da postoji veza između trajanja sna i dužine života. Stariji ljudi koji spavaju više od deset i po sati ili manje od četiri i po sata spavaju, možda, „patološkim snom”, što upućuje da im je zdravlje ugroženo. Ovu povezanost potkrepljuju dokazi da pojavljivanju bolesti, kao što su rak ili srčane, prethodi sklonost neuobičajeno dugotrajnom ili kratkotrajnom spavanju.
Ako kojim slučajem malo spavaju jer ne žele da prespavaju ionako kratak život, moraju da znaju da ga dovoljno spavanja produžuje, a dugotrajna nesanica poprilično skraćuje. Ljudi koji nedovoljno spavaju imaju dvostruko i nešto veće izglede da umru od srčanih bolesti, zaključili su britanski istraživači. Iako su razlozi pomalo nejasni, izvesno je da nedostatak sna dovodi do visokog krvnog pritiska, jednog od uzročnika srčanih bolesti.
Dotično proučavanje potrajalo je 17 godina, a praćeni su zdravstveno stanje i navike spavanja 10.000 državnih službenika. Ispitanici koji su noću spavali od sedam do pet ili kraće povećali su verovatnoću za prevremenu smrt zbog ma kojeg razloga i više nego udvostručili izglede za pojavu srčanog udara. Istraživanje, naime, potcrtava opasnosti užurbanog življenja koje smo sve više izloženi. Nalazi ukazuju da je redovno spavanje u trajanju od oko sedam sati noću najopovoljnije za zdravlje.
Poznato je da za vreme spavanja čovek sanja. S kakvom svrhom?
Prema jednom tumačenju, mozak se u snu, kada oseti gotovo ne šalju nikakve podatke, preuređuje (reprogramira), a to, očigledno, postiže odbacivanjem zastarelih i nepoželjnih doživaljaja. A šta su to neuspeli snovi?
Ljudskom organizmu je san preko potreban, jer telo ne može da izdrži napore neprekidno 24 sata. Ali se telo nikada sasvim ne isključuje, u toku sanjanja mozak je veoma zaposlen. Postoje dve vrste spavanja: non REM (NREM) i REM, obe sa osobitim fiziološkim promenama.
Prva predstavlja 75-80 odsto spavanja odraslih, kada opadaju metaboličke aktivnosti, krvni pritisak i broj otkucaja srca. I ona se može podeliti na dva razdoblja: lagan i dubok san. U lakom telo u toku noći promeni položaj četrdesetak puta da bi se krv nesmetano strujala, a mišići ostali pokretni. A u dubokom su i mišići i mozak do krajnosti opušteni. Noću se obično oko pet puta prelazi iz jedne (ortodoksna) u drugu (paradoksalna) vrstu spavanja.
Potonju odlikuju nepravilno disanje i puls i brzo kretanje očiju (REM), a nastavi se posle svakog NREM spavanja. I tada se javlja većina snova. Moguće je da se navedeno sređivanje mozga (reprogramiranje) odvija, upravo, u takozvanom paradoksalnom snu (REM).
U ogledima je dokazano da su spavači u stanju da verno opišu svoje snove, ukoliko ih probude za vreme takvog spavanja. S druge strane, čim mine pet minuta od REM spavanja sećanje na sanjano je maglovito, ako prođe deset minuta više se ničega ne sećaju. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju odmah posle REM ulaze u novi tok ortodoksnog spavanja. Paradoksalno traje, u proseku, 15-20 minuta, nasleđuje da 60-90 minuta ortodoksnog. U jednoj noći na snove otpada, čak, dva sata spavanja.
Spavači koje su opitima lišavali REM spavanja, tako što su ih budili kad god bi ušli u pomenuto razdoblje, osećali su veću teskobu, bili su razdražljiviji i nasilniji i teško su se usredsređivali na nešto; pojedinci su imali halucinacije. Kasnije su to nadoknađivali dodatnim i dužim „porcijama sna”.
Sve to navodi na zaključak da u mozgu postoji središte koje usmerava ponašanje vezano za porive – glad, polni nagon i nasilje – koje se u toku sna na izvestan način isprazni. Ukoliko se to poremeti, u budnom stanju nastupi REM razdoblje, čemu bi se mogle pripisati halucinacije koje su neki ispitanici doživljavali kada su bili lišeni sna.
Kakvoća i dužina sna određena je vremenom kada se odlazi na počinak, protokom vremena od leganja do usnivanja, brojem i vremenom buđenja u snu, vremenom konačnog jutarnjeg buđenja i učestalošću i trajanjem dnevnog spavanja. Potrebno je uzeti u obzir ishranu i alkoholna pića pre odlaska na spavanje, fizičke ili misaone radnje, uzimanje ili izostavljanje lekova, kofeina i nikotina i jačinu i vreme fizičkih napora. Utiču i organske bolesti (kardiovaskularne, plućne bolesti, Parkinsonova, druge hronične bolesti) i psihičke smetnje (kao što su potištenost, razdražljivost, manija i hipomanija).
-------------------------------------------
Oslobađa napetost
Sigmund Frojd je prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pažnju, objašnjavajući da su snovi izraz – ponekad veoma simboličan – poriva neprihvatljivih našoj svesnoj, odgovornoj ličnosti. Otuda je jedna od uloga sanjanja oslobađanje od potisnutih napetosti. Istovremeno je smatrao da su snovi, s obzirom da za vreme spavanja slabi budnost našeg stražara –superega, društvene i moralne svesti, prilika za ispunjenje potisnutih želja.
--------------------------------------------
Muško-ženski
Godine 1966. dvojica američkih psihologa, Kalvin Hol i Robert van de Kastl, osmisli su postupak praćenja sadržaja snova i primenili ga na 100 studenata i 100 studentkinja. Ustanovili su da se radnja ženskih snova obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mestima, na otvorenom. Muškarci češće sanjaju grupe ljudi, žene dobro znane pojedince. U muškim snovima ima više nasilja, seksa, fizički napora i uspeha; u ženskim tananijih oblika nasilja, više osećaja i pričanja.