Ambicije svetske, a selekcija naša

27. 05. 2025. 09:12

Џеј Џеј, победник овогодишњег такмичења одржаног у Базелу (EPA-EFE/G. KEFALAS)

Još jedan fijasko srpskog učešća na intrigantnom, a za naš takmičarski duh uvek primamljivom Evrosongu, uprkos sjajnog i harizmatičnog vokala, morao bi da pokrene konačno pitanje zdravo-moralne selekcije i odabira „pravih pesama”, koje će potvrđivati da nam je talentima i kreativnošću i dalje mesto u belom svetu.

Iako odavno već ovo takmičenje prati epitet „lakih nota i zabave”, što u poslednje vreme dobija i neke druge vanmuzičke dimenzije, velike karijere „ABA”, Selin Dion, Džonija Logana... započete baš na njemu, potvrđuju da i te kako može biti odskočna daska za prevazilaženje uskonacionalnih okvira. Ako Srbija već nema moći lobiranja, onda bi se bar morala potruditi da prezentuje ono najvrednije što ima. Posle Tesle, Pupina, Milankovića... u nauci, Saše Petrovića, Emira Kusturice, Gorana Paskaljevića... u filmu ( i glumačkih veličina Bekima Fehmija, Olivere Katarine, Mikija Manojlovića, Milene Dravić, Radeta Šerbedžije...), Ive Andrića u književnosti, svetski priznatih operskih diva i bardova, još aktuelnog Novaka Đokovića u sportu, mladih matematičara i hemičara, aktuelne olake selekcije, ne samo odvajanje „kukolja od žita”, već i traženje „zlatnog zrna”, činiće nam samo medveđu uslugu. Zbog domaćih filmskih klanova i svađa, u koje se umešala i politika, skorašnji izbori za Oskara, Kan, Veneciju... ostaju redovno „ćorci”.

Na ovim prostorima svojevremeno je zablistala čitava plejada sjajnih pisaca, tako da smo pred dramatične 90-te prošlog veka, u igri za Nobela imali Danila Kiša, Milorada Pavića, Oskara Daviča... A onda su došle godine i decenije haosa, kad se pojavilo više pisaca nego čitalaca; kad je stručna kritika prešla u sferu dobro naplativih recenzija i žiriranja. Neki pisci su iskoristili najviše kulturno-umetničke institucije, ustanove, udruženja, manifestacije... i kroz svoj administrativno-birokratski status u njima, uzdizali sebe u nove Njegoše, Andriće, Dučiće... stvarajući i tzv. „novu elitu”.

Ne možemo, a da i Evrosong još ne stavimo pod lupu... Selekcione greške su i sam narod svojevremeno rastuživale! Umesto fantastične „Princeze” (Slađana Milošević i Dado Topić), pred Evropu je otišla „Ćao amore!” (Kalember i Barudžija); nisu otišli potom ni atraktivni i originalni „Flamingosi”... Željko Joksimović je bio sjajan izbor, ali zbog novih geopolitičkih vetrova, favorizovana Ukrajina i Ruslana su nam ispred nosa oteli pobedu!

Mariju Šerifović i „Molitvu” (2007) do pobede je dovela sjajna pesma, vrhunska interpretacija i odličan scenski nastup. Ali, zbog učešća mnogih zemalja iz nekadašnjeg istočnog bloka i promene načina glasanja, kada komšije otvoreno favorizuju jedni druge, takmičenje samim tim postaje „sve dalje od dobre pesme i nastupa”. Onda na scenu stupa novi trend, što šokantnije i neprirodnije. Uzalud smo slali dobre pevače, jer njihove pesme nisu imale i to „nešto”, da bar angažovanošću nadvise „bolesne trendove”. Sve do autentične Konstrakte, koja je baš razdrmala Evropu, ali, upravo zbog političke zavese, nije pobedila. Kako se god nameštala pobeda Ukrajine (2022), tako se Izraelu (sa uvek jakom pesmom) iz sličnih razloga već godinama, pa i ove, nagrada vešto onemogućava. Srbiji nisu prošla ni „podilaženja” novim trendovima kroz performans, koketiranje sa LDžBT i „knezom tame”...

Ove godine, zbog užasnog rata u Ukrajini, svedoci smo, da je u finalu bila cela ta Zapadna Evropa, a iz nekadašnjeg tzv. Istočnog bloka, samo najljući neprijatelji Rusije: Ukrajina, Poljska, Estonija, Letonija, Litvanija, Jermenija i Albanija. Srpski Princ od Vranja nije imao „pesmu ataka”, a lepu baladu, u želji „drastičnog utiska”, scenski tim je performansom sveo na „trend simbole” umesto ženskih, muški plesači kao sile mraka, degutantno vučenje pevača po podu... Mladi pevač ne treba da očajava, svojevremeno je i Zdravko Čolić sa „Gori vatra” bio pri dnu tabele, a postao najveća balkanska zvezda. Dobra pesma je uvek favorit! Da smo slali one „baš naše”, kakva je recimo „ Šu, šu, Šumadija” (Olivera Katarina), možda bismo bolje prolazili. Grkinja Helena Paparizu je sličnom pobedila, a i Ukrajina sa „Stefanijom”. Pobedničku pesmu Austrije je ipak napisala Srpkinja, Teodora Špirić. Ako kažemo da nam „najbolji odlaze preko grane”, a „najgori dolaze ispod žita”, ne čudi što u nabrojanom gubimo korak sa svetom. Selekcija podrazumeva samo moralnost i znanje!

Miša Lazar,

član UKS, DKB i Srpske duhovne akademije