Koje namirnice sadrže palmino ulje
(EPA-EFE/ANDY RAIN)
Mlečni proizvoda koji sadrže palmino i druga biljna ulja moraće da budu jasno obeleženi posebnom deklaracijom od 1. avgusta. Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić nedavno je rekao da se od tog datuma očekuje puna primena nedavno usvojene uredbe, a da će kazne za nepridržavanje propisa biti rigorozne u iznosu od 250.000 do tri miliona dinara.
Prema ranijim najavama, sređivanje tržišta mleka počeće upravo jasnijim obeležavanjem ovakvih proizvoda. Nekontrolisani uvoz kačkavalja, sireva, pavlake… sa značajnim pa čak i preteranim udelom palminog ulja doveo je do viškova sirovine, zastoja u otkupu mleka i pada cena, što je neminovno izazvalo nezadovoljstvo poljoprivrednika. On je istakao i da građane sada ne treba dovoditi u novu zabludu da palmino ulje nije jestivo, već objasniti i da je propis usvojen zbog zloupotrebe proizvođača koji ga dodaju u mleko i mlečne proizvode, a onda te proizvode prodaju kao da su 100 odsto od mleka. Ponovio je da proizvodi koji sadrži palmino ulje, kao i druga biljna ulja u većem procentu neće biti zabranjeni na tržištu, ali će po novim propisima morati drugačije da budu deklarisani.
Čak i da postoji namera zabrane ovakvih proizvoda, to bi praktično bilo nemoguće jer danas je globalnu industriju hrane praktično nemoguće zamisliti bez upotrebe palminog ulja, koje se smatra najpopularnijim na svetu.
Pre mnogo godina i potrošači u Srbiji prvi dodir sa ovom vrstom ulja imali su preko uvoznih, jeftinih belih sireva. Oni su često kolokvijalno nazivani „lažna” feta i prodavani su uglavnom na pijacama u manjim gradovima, ali su ubrzo postali ozbiljna konkurencija domaćim proizvođačima jer su pronašli put i do proizvoda u pekarama i supermarketima.
Sajt „Potrošač. info”, pre više od deset godina, objavio je kako je u redovnoj kontroli namirnica, koju je sprovelo Udruženje za zaštitu potrošača u referentnim laboratorijama, utvrđen visok procenat palminog i kokosovog ulja, te ribljeg i biljnog ulja, i to u „kravljem” siru jednog domaćeg proizvođača. U njemu je, prema izveštaju, bilo čak 77 odsto masnoća koje ne pripadaju mlečnim mastima, dok je na deklaraciji opisan kao „ekstramasni zreo meki sir” bez navođenja ijednog drugog sastojka koji je pronađen. Po regulativama EU, ispitivanje porekla masnoća u mlečnim proizvodima obavezuje proizvođače da samo one proizvode koji ne sadrže druge, osim mlečnih masti, mogu nazivati mlečnim proizvodom.
Ali spisak proizvoda koji sadrže biljnu masnoću iz ploda palme ne zaustavlja se na mlečnim proizvodima budući da se čak 85 odsto tog ulja koristi upravo u globalnoj prehrambenoj industriji. Ima ga u margarinu, ali i u čokoladama, sladoledu, kolačima, picama, krofnama, pecivu… Proverom deklaracije u supermarketima i domaći kupci će se iznenaditi širinom obuhvata njegove upotrebe.
Kako je nedavno preneo „Gardijan”, popularnost palminog ulja neprestano raste, a plantaže za njegovu proizvodnju čine 10 odsto stalnih globalnih obradivih površina. Već sada oko tri milijarde ljudi u 150 zemalja koriste proizvode koji sadrže palmino ulje. List navodi kako se procenjuje da, globalno, svako od nas konzumira u proseku osam kilograma palminog ulja godišnje, ali potrošači najčešće i nisu svesni da ga konzumiraju.
U prehrambenoj industriji se koristi zbog svoje stabilnosti i neutralnog ukusa, ali njegova nutritivna vrednost zavisi od načina obrade. Nerafinisano (crveno) palmino ulje bogato je antioksidansima i vitaminima, dok rafinisano gubi većinu hranljivih sastojaka tokom prerade. Koristi se u raznim prehrambenim proizvodima zbog svog polučvrstog stanja na sobnoj temperaturi, što doprinosi boljoj teksturi i dužem roku trajanja.
Kako je objašnjeno, oko 85 odsto palminog ulja dolazi iz Malezije i Indonezije, gde svetska potražnja povećava državne prihode – ali po cenu ogromnog razaranja životne sredine. Istovremeno, zemlje proizvođači vide u palminom ulju potencijal za smanjenje siromaštva, a međunarodne finansijske organizacije kao motor rasta za ekonomije u razvoju.
Britanski list ističe da je dominacija palminog ulja rezultat više faktora: zamenilo je manje zdrave masti u hrani na zapadu i proizvođači su se trudili da održe nisku cenu. Takođe, zamenilo je skuplja ulja u proizvodima za domaćinstvo i ličnu negu. Ponovo, zato što je jeftino, široko je usvojeno kao ulje za kuvanje u azijskim zemljama koje su, kako su postajale bogatije, počele više da konzumiraju masti, i to uglavnom u obliku palminog ulja.