Bliskoistočne atomske opasnosti

Boško Jakšić

23. 06. 2025. 18:00

Фото ЕПА Абир Султан

Pre po­la ve­ka Iran i Izra­el su, uz Ja­pan, bi­le tri stra­žar­ni­ce ame­rič­kih in­te­re­sa u Azi­ji. Po­sle islam­ske re­vo­lu­ci­je 1979, ras­pa­lo se sa­ve­zni­štvo per­sij­ske ca­re­vi­ne i je­vrej­ske dr­ža­ve, a dve ze­mlje ko­je su do­tle ra­di­le na pro­jek­tu za­jed­nič­ke re­ke­te da­nas jed­na dru­gu za­si­pa­ju pro­jek­ti­li­ma u ra­tu ko­ji mo­že da ima ne­sa­gle­di­ve po­sle­di­ce po re­gi­on i svet.

Pre­mi­jer Ben­ja­min Ne­tan­ja­hu na­ja­vio je da će Izra­el na­sta­vi­ti s na­pa­di­ma „ko­li­ko god da­na bu­de po­treb­no” dok nu­kle­ar­ni pro­gram Ira­na ne bu­de ra­zo­ren, a nje­go­va ar­mi­ja one­spo­so­blje­na. Sve­mu je pri­do­dao i svo­ju de­ce­nij­sku am­bi­ci­ju da svrg­ne re­žim aja­to­la­ha i da jed­nom za svag­da ot­klo­ni ono što na­zi­va „eg­zi­sten­ci­jal­nom pret­njom”.

Ne­tan­ja­hu je pro­ce­nio da je pra­vo vre­me za du­go pri­pre­ma­nu ak­ci­ju: iran­ski sa­ve­zni­ci iz Oso­vi­ne ot­po­ra su osla­blje­ni, od Ira­ka pre­ko Li­ba­na do Ga­ze. Do­sko­ra naj­bli­ži re­žim u Si­ri­ji dr­ži se ne­u­tral­no. Ka­pa­ci­te­ti iran­ske va­zdu­šne pro­ti­vod­bra­ne osla­blje­ni su to­kom raz­me­ne va­tre pro­šle go­di­ne.

Ono što je naj­va­žni­je, Ame­ri­ka se ne­će pro­ti­vi­ti pod uslo­vom da ne bu­de di­rekt­no uklju­če­na. Do­nald Tramp se ne­de­lja­ma kre­tao pu­ta­njom iz­me­đu pre­go­vo­ra o nu­kle­ar­nom spo­ra­zu­mu s Ira­nom uz po­sre­do­va­nje Oma­na i ra­zor­nih pret­nji u slu­ča­ju da Te­he­ran od­bi­je ame­rič­ki zah­tev da pot­pu­no od­u­sta­ne od nu­kle­ar­nog pro­gra­ma – što je vr­hov­ni vo­đa aja­to­lah Ali Ham­nei uči­nio.

Iako se tvr­di da je Tramp sta­vio ve­to na Ne­tan­ja­hu­ov plan da li­kvi­di­ra Ham­ne­i­ja, ame­rič­ki pred­sed­nik je se­be dis­kre­di­to­vao osta­vlja­ju­ći Iran­ce u uve­re­nju da Izra­el ne­će na­pa­sti pre za­vr­šet­ka še­ste run­de pre­go­vo­ra pro­šle ne­de­lje, či­me je po­mo­gao Izra­e­lu i do­pri­neo fak­to­ru iz­ne­na­đe­nja.

Izra­el je pr­vih sa­ti u eufo­ri­ji sla­vio na­le­te svo­jih avi­o­na na dve hi­lja­de ki­lo­me­ta­ra uda­lje­ne ci­lje­ve i bes­pre­kor­no or­ga­ni­zo­va­ne ope­ra­ci­je Mo­sa­da u ko­ji­ma su ubi­je­ni na­čel­nik Ge­ne­ral­šta­ba, ko­man­dant Re­vo­lu­ci­o­nar­ne gar­de, de­se­ti­ne dru­gih ko­man­da­na­ta, kao i naj­ma­nje 14 is­tak­nu­tih nu­kle­ar­nih na­uč­ni­ka.

Ka­da je Te­he­ran po­ka­zao da mo­že da uz­vra­ti ra­ke­ta­ma na na­čin ko­ji Izra­el ni­je oče­ki­vao, ras­po­lo­že­nje u Izra­e­lu po­če­lo je da se me­nja. Izra­el­ci su na­vik­nu­ti da bom­bar­du­ju dru­ge, ali ne i da sva­ko­dnev­no be­že u sklo­ni­šta dok su sve po­slov­ne ak­tiv­no­sti za­mr­znu­te, ško­le i si­na­go­ge za­tvo­re­ne, a va­zdu­šni pro­stor blo­ki­ran.

Ne­tan­ja­hu je, kao i u Ga­zi, upr­kos ra­za­ra­nju, da­le­ko od ostva­re­nja svo­jih ključ­nih ci­lje­va u Ira­nu. Tri nu­kle­ar­na po­stro­je­nja sa­mo su po­vr­šin­ski ošte­će­na, a po­ziv na pro­me­nu re­ži­ma ima­će oče­ki­va­ni bu­me­rang-efe­kat ho­mo­ge­ni­za­ci­je oko vr­hov­nog vo­đe.

Na­sta­vak ra­ta je oče­ki­van, čak ne­iz­be­žan. Što ne zna­či da je pre­ra­no ana­li­zi­ra­ti de­e­ska­li­za­ci­ju i na­či­ne na ko­je ovaj kon­flikt mo­že da se za­vr­ši.

Te­he­ran bi, po­sle ne­ko­li­ko efi­ka­snih uda­ra, mo­gao sop­stve­noj jav­no­sti da sa­op­šti da je osve­ta bi­la efi­ka­sna, da je „ci­o­ni­stič­ki en­ti­tet” do­bio za­slu­že­nu lek­ci­ju i da je Islam­ska Re­pu­bli­ka sprem­na da pri­hva­ti na­sta­vak pre­go­vo­ra i po­zi­ve za pri­mir­je.

Bio bi to sce­na­rio sli­čan onom u Li­ba­nu, ka­da je He­zbo­lah pri­hva­tio pre­kid va­tre po­što je pre­tr­peo ve­li­ka ra­za­ra­nja voj­ne in­fra­struk­tu­re i u ko­or­di­ni­sa­nim ak­ci­ja­ma Mo­sa­da iz­gu­bio de­se­ti­ne voj­nih ko­man­da­na­ta, ali ni­je pot­pi­sao ka­pi­tu­la­ci­ju.

Dru­ga op­ci­ja je da Iran na­sta­vi da tr­pi izra­el­ske uda­re i na­sta­vi s ogra­ni­če­nim ot­po­rom če­ka­ju­ći da Ne­tan­ja­hu pod me­đu­na­rod­nim pri­ti­skom pre­ki­ne rat. Ima­ju­ći u vi­du do­sa­da­šnja is­ku­stva, po­seb­no rat u Ga­zi, go­to­vo da je te­o­ri­ja da izra­el­ski pre­mi­jer pri­hva­ti ape­le li­de­ra G7, Ara­pa, Ru­si­je ili Ki­ne.

Sud­bi­na ra­ta ne od­re­đu­je se ni u Te­he­ra­nu ni u Je­ru­sa­li­mu – već u Va­šing­to­nu, ko­ji je ne­volj­no pri­hva­tio da ga an­ga­žman na Bli­skom is­to­ku uda­lji od Ki­ne i ra­ta u Ukra­ji­ni. Tramp bom­ba­stič­no na­ja­vlju­je da će „usko­ro” is­po­slo­va­ti mi­rov­ni spo­ra­zum Izra­e­la i Ira­na. De­lu­je kao re­pli­ka fan­ta­zi­je o okon­ča­nju ukra­jin­skog ra­ta „za 24 sa­ta” i, ti­pič­no za Tram­pa, sa­dr­ži niz ne­do­u­mi­ca.

Skra­ću­ju­ći bo­ra­vak na sa­mi­tu G7 u Ka­na­di, on je uneo ele­men­te dra­me po­ja­ča­va­ju­ći je oštrom kri­ti­kom iran­skog li­der­stva i po­zi­vom da se de­vet mi­li­o­na sta­nov­ni­ka Te­he­ra­na hit­no eva­ku­i­še. SAD ša­lju voj­na po­ja­ča­nja za Bli­ski is­tok.

Da li će Tramp na­re­di­ti stra­te­škim bom­bar­de­ri­ma B-2 da uni­šte du­bo­ko uko­pa­ne bun­ke­re s iran­skim cen­tri­fu­ga­ma? Be­la ku­ća de­man­tu­je ta­kve spe­ku­la­ci­je, sve­sna da bi Iran u tom slu­ča­ju po­zvao sve svo­je re­gi­o­nal­ne sa­ve­zni­ke, ko­li­ko god osla­blje­ne.

Da li je Tramp u po­zi­ci­ji, i da li uop­šte na­me­ra­va, da Ne­tan­ja­hua pri­ti­sne da pri­hva­ti pre­kid ne­pri­ja­telj­sta­va, kao što je to uči­nio po­čet­kom go­di­ne kad je od nje­ga ul­ti­ma­tiv­no zah­te­vao sa­gla­snost za pri­mir­je u Ga­zi?

Tramp go­vo­ri o di­plo­ma­ti­ji. Da li to zna­či na­sta­vak pre­go­vo­ra s Ira­nom upr­kos pro­ti­vlje­nju izra­el­skog pre­mi­je­ra. Šef Be­le ku­će već je po­zvao Te­he­ran da se vra­ti pre­go­va­rač­kom sto­lu „pre ne­go što bu­de ka­sno”.

Izra­el­ski na­pad, ko­ji ne bi mo­gao da se do­go­di bez nje­go­ve sa­gla­sno­sti, Tramp na­me­ra­va da is­ko­ri­sti da mak­si­mal­no pri­ti­sne osla­blje­ni Te­he­ran da se sa­gla­si s ame­rič­kim uslo­vi­ma za ob­no­vu nu­kle­ar­nog spo­ra­zu­ma. Ra­ču­na da aja­to­la­si ni­su u pri­li­ci da ostva­ru­ju sve svo­je zah­te­ve sve­sni da rat do­dat­no po­gor­ša­va te­šku eko­nom­sku si­tu­a­ci­ju u ze­mlji iza­zva­nu ra­zor­nim sank­ci­ja­ma.

U di­le­mi je i aja­to­lah Ham­nei. Mo­gao bi da se po­vu­če iz Ugo­vo­ra o ne­ši­re­nju nu­kle­ar­nog oruž­ja, kao što je to ura­di­la Se­ver­na Ko­re­ja. Dru­ga je da obo­ga­ti ura­ni­jum na 90 pro­ce­na­ta, do­volj­no za atom­sku bom­bu. Ma­ne­var­ski pro­stor vr­hov­nog vo­đe je su­žen, iako Te­he­ran već du­že vre­me da­je do zna­nja da že­li ob­no­vu nu­kle­ar­nog spo­ra­zu­ma.

Mo­gu­će je da će po­sle ra­ta s Izra­e­lom ipak pri­hva­ti­ti op­ci­ju da obo­ga­ći­va­nje ura­ni­ju­ma bu­de oba­vlja­no van ze­mlje, re­ci­mo u Ru­si­ji. Po­sle to­ga bi Ham­nei Iran­ci­ma mo­gao da po­ru­či da je Islam­ska Re­pu­bli­ka po­ka­za­la svu moć i sna­gu svo­jih oru­ža­nih sna­ga, da ni­je po­be­đe­na. On ni­je u oba­ve­zi da jav­no­sti ob­ja­šnja­va oči­gled­ne bez­bed­no­sne i oba­ve­štaj­ne pro­pu­ste ko­ji su Mo­sa­du omo­gu­ći­li da se in­fil­tri­ra u Iran i pri­pre­ma spek­ta­ku­lar­ne cilj­ne li­kvi­da­ci­je.

Ne­tan­ja­hu je de­man­to­vao izra­el­ske mi­li­tan­te ko­ji su ga go­di­na­ma op­tu­ži­va­li da je „ku­ka­vi­ca” ko­ja ne sme da na­pad­ne Iran. Po­ku­ša­će da sop­stve­nu jav­nost uve­ri da je Ira­nu na­neo do­volj­no šte­te i ta­ko se­bi otvo­ri pro­stor da po­li­tič­ki ka­pi­ta­li­še i na­sta­vi s ope­ra­ci­ja­ma u Ga­zi, ko­je su sa­da po­ti­snu­te u dru­gi plan.

Kao što iz­be­ga­va od­go­vor­nost za pro­pu­ste ko­ji su vo­di­li ka kr­va­vom na­pa­du Ha­ma­sa ok­to­bra 2023, Ne­tan­ja­hu bi i sa­da da iz­beg­ne da go­vo­ri ka­ko su iran­ske ba­li­stič­ke ra­ke­te pro­bi­ja­le tri pr­ste­na izra­el­ske pro­tiv­va­zdu­ho­plov­ne od­bra­ne.

Mo­gu­ća je i op­ci­ja pro­du­že­nog ra­ta ni­žeg in­ten­zi­te­ta. Izra­el bi po­kre­tao po­vre­me­ne va­zdu­šne uda­re, or­ga­ni­zo­vao li­kvi­da­ci­je i sa­bo­ta­že. Iran bi uz­vra­ćao kao to­kom osam go­di­na ra­ta pro­tiv Ira­ka, ka­da je Za­pad sta­jao iz Sa­da­ma Hu­se­i­na. Po­ve­ća­li bi se ri­zi­ci da va­tra za­hva­ti ra­nji­ve in­sta­la­ci­je naf­te i ga­sa po Za­li­vu. Op­ci­ja me­đu­na­rod­nog te­ro­ri­zma ne bi bi­la is­klju­če­na.

Mir je mo­guć sa­mo uko­li­ko obe stra­ne na­đu mo­tiv da sla­ve po­be­de, ali to ne zna­či da su mrač­ni­ji sce­na­ri­ji ot­klo­nje­ni. Je­dan je da izra­el­sko-iran­ski rat pre­ra­ste u re­gi­o­nal­ni kon­flikt. Uko­li­ko Iran za­tvo­ri Or­mu­ski te­snac, vo­de­ni put ko­jim pro­la­zi pe­ti­na dnev­ne svet­ske pro­iz­vod­nje naf­te, ili uko­li­ko ostva­ri ra­ni­ju pret­nju da će na­pa­sti voj­ne ba­ze SAD po Bli­skom is­to­ku, Ame­ri­kan­ci bi se pri­dru­ži­li Izra­e­lu u bom­bar­do­va­nji­ma.

Ne­tan­ja­hu ne­ma iz­la­znu stra­te­gi­ju. Ve­ru­je da će rat krat­ko tra­ja­ti i da sle­di ka­pi­tu­la­ci­ja Ira­na. Te­ško ostvar­lji­vo. Pr­vi put od ra­ta 1973. izra­el­ski avi­o­ni na­pa­da­ju jed­nu moć­nu dr­ža­vu, ar­mi­ju i nje­nih 94 mi­li­o­na sta­nov­ni­ka. Za raz­li­ku od Izra­e­la, Iran ima stra­te­šku du­bi­nu. Mo­gao bi da za­tra­ži da mu se Mo­skva odu­ži za dro­no­ve i is­po­ru­či ba­te­ri­je pro­tiv­va­zdu­ho­plov­nog si­ste­ma S-400. Vla­di­mir Pu­tin je iz­gu­bio Ba­ša­ra el Asa­da i ne bi da mu iz­mak­ne stra­te­ško part­ner­stvo s Ira­nom. Već se po­nu­dio da po­sre­du­je.

Po­ka­zu­je se ko­li­ko je pro­ble­ma­tič­na Ne­tan­ja­hu­o­va ide­ja da jed­nim ra­tom re­ši sve dru­ge ra­to­ve, a Tram­po­va od­lu­ka da po­dr­ži na­pad mo­gla bi da se po­ka­že kao tra­gi­čan pro­ma­šaj. To što je šef Be­le ku­će za­va­ra­vao Iran­ce i to­le­ri­sao Ne­tan­ja­hua ko­me su od­mah is­po­ru­če­ne ra­ke­te, a po­sle to­ga ih po­no­vo po­zi­vao za pre­go­va­rač­ki sto, na­ve­šće tvr­do kri­lo iran­ske po­li­ti­ke da od Ham­ne­i­ja za­tra­ži odo­bre­nje da se što pre na­pra­vi atom­ska bom­ba. Ne­ma in­di­ka­ci­ja da je to ta­ko, ali ve­ćin­sko jav­no mnje­nje u Ira­nu, i pre izra­el­skog na­pa­da, po­dr­ža­va­lo je pro­iz­vod­nju A-bom­be.

Tramp je iz­ja­vio da SAD ne­će to­le­ri­sa­ti Se­ver­nu Ko­re­ju u Za­li­vu, ali mo­žda će do­pu­šte­njem Izra­e­lu da bom­bar­du­je Iran upra­vo to ostva­ri­ti. Su­o­če­ni s eg­zi­sten­ci­jal­nom pret­njom, aja­to­la­si bi mo­gli da pro­me­ne pri­ro­du ra­ta. Sa­mo pri­mir­je i nu­kle­ar­ni spo­ra­zum mo­gu da spre­če sce­na­rio bli­sko­i­stoč­nog Ar­ma­ge­do­na. Rat se me­ri po ono­me ka­ko se za­vr­ši.