Vlada u senci čeka rasplet u SDS-u
Милан Миличевић и руководство СДС-а (Фото СДС)
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka – Opozicioni blok u Republici Srpskoj nije uspeo tokom juna formirati najavljenu vladu u senci, koja je trebalo da deluje kao korektiv vlasti i nudi alternativna rešenja u odnosu na ona koja dolaze s Trga Republike Srpske. Izgleda da te aktivnosti čekaju rasplet situacije unutar Srpske demokratske stranke (SDS), gde za ovaj mesec najavljuju raspravu o izboru novog predsednika partije i neformalnog vođe opozicije.
Na nedavnoj sednici Glavnog odbora SDS-a, promene u stranci zatražili su načelnici iz sedam opština (članova SDS-a), devet poslanika s republičkog i nivoa BiH, kao i trojica bivših predsednika stranke – Mladen Bosić, Vukota Govedarica i Mirko Šarović.
Đorđe Milićević, član Glavnog odbora SDS-a kaže da je važno da „SDS ima snagu, organizaciju i da odluke donosi kolektivno, a ne u uskom krugu ljudi”. On smatra da predsednik SDS-a treba da bude neko ko će imati širu podršku unutar stranke. I Ognjen Bodiroga, šef poslaničkog Kluba SDS u Skupštini RS potvrdio je da je vreme za „pobednički tim” na čelu stranke.
U medijima se kao mogući naslednici Miličevića pominju i Đorđe Milićević, kao i Marinko Božović, ali i gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović, ali su u igri i drugi funkcioneri. Politikolog Filip Matić kaže za „Politiku” da Skupština SDS-a tek treba da vrednuje i proceni rad dosadašnjeg predsednika Milana Miličevića. Primetivši da ova rasprava dolazi u jako delikatnom momentu, on pojašnjava da se zapravo vodi latentna borba između SDS-a i PDP-a za poziciju najjače opozicione stranke u Srpskoj.
„S druge strane, za razliku od dosadašnjih promena rukovodstava SDS-a, koji su uglavnom dolazili nakon loših rezultata stranke na izborima, ovde se radi o unutarstranačkoj borbi za moć u kontekstu aktuelne krize u BiH i odnosa stranke prema krizi. Struja koja želi promene u rukovodstvu je mnogo aktivnija u podršci procesima suđenja predsedniku RS, te pozivima na saradnju unutar BiH sa, pre svega, Bošnjacima, te im ne odgovara ovaj ’umereni ’ pristup čiji je predstavnik Milan Miličević”, smatra Filip Matić.
Moguće promene u vrhu SDS-a deo su šire dinamike unutar opozicije pred opšte izbore u oktobru 2026. godine. Iako još nije poznato da li će Miličević ostati na čelu stranke na čijem čelu je od 2022. godine, izvesno je da će novi ili stari predsednik morati da se suoči s izazovima konsolidacije partije i koordinacije s drugim opozicionim akterima.
SDS je najavio da će na izborima nastupiti s vlastitim kandidatima za predsednika Republike i člana Predsedništva BiH. Istovremeno, ambicije za predsedničku kandidaturu pokazuje i lider PDP-a Draško Stanivuković. Takva pozicija može dodatno fragmentisati opozicioni blok, a pretpostavlja da se bi to moglo ići u korist vladajućem SNSD-u, posebno u kontekstu političke neizvesnosti i sudskog postupka protiv predsednika RS Milorada Dodika.
Vladajući SNSD s druge strane ima probleme u odnosima s pojedinim zapadnim predstavnicima i sudskim procesom u kojem bi se aktuelnom predsedniku RS mogla izreći zabrana bavljenja politikom, što otvara brojne neizvesnosti. Unutar SDS-a aktuelnom rukovodstvu stranke zameraju zbog gubitka članstva u korist drugih partija, ali i navodno pasivnog odnosa prema postupcima Stanivukovića, što preti da dovede do situacije „svršenog čina” u kojoj će SDS isticanjem svojih kandidata biti optužen da razvaljuje jedinstven nastup opozicije. Da li je, ipak, moguć dogovor da PDP, na primer, dobije kandidaturu za predsednika RS, a SDS za člana Predsedništva BiH?
„Mislim da postoji šansa za kompromis ukoliko ostane postojeće rukovodstvo, ali ukoliko dođe do promene, teško je to očekivati jer narativ koji dolazi od zagovornika promene u SDS-u je da ta stranka mora očuvati svoju poziciju nosioca opozicije i promene vlasti”, smatra Filip Matić.
Mada opozicionari često govore ono što većina ljudi misli – da se ekonomsko stanje, divljanje cena i funkcionisanje javnih preduzeća mora hitno staviti u pravi plan, njima se generalno zamera zbog nepostojanja jasne i proaktivne politike. Deluje kao da kasne za tempom koji diktira vlast i često nastupaju reaktivno, fokusirajući se isključivo na dnevno-političku kritiku, bez jasne nacionalne strategije, koja, uprkos svim nedaćama, i dalje kotira kao najvažnija kod birača u RS.
U konkretnim slučajevima, poput migracione politike, predloga o pomoćnom sastavu policije ili ustavnopolitičke krize, opozicija se kolebala između otpora i uzdržanosti, što je vlast vešto koristila da ih prikaže kao nedovoljno odlučne ili čak naklonjene međunarodnim centrima moći.
Dok vladajući SNSD kritikuje opoziciju zbog, kako tvrde, „nedostatka hrabrosti” i neuspeha da izgrade alternativnu viziju budućnosti RS, opozicioni lideri za to vreme uzvraćaju optužbama za pravno neodržive inicijative, kao što su zakoni o suspenziji pravosuđa i bezbednosti BiH koje je Skupština RS donela ove godine. Tokom pravosudnog procesa protiv predsednika RS mogle su se čuti ocene dela opozicionara da bi Dodik trebalo da se povuče i da tako olakša poziciju Srpske, što verovatno nije naišlo na dobar odjek u javnosti, imajući u vidu prirodu i narativ o pozadini tog političkog procesa.
Iako se opozicija usprotivila mogućnosti da Eufor uhapsi predsednika RS, protiveći se i sankconisanju zvaničnika u Banjaluci, oni su u isti mah kritikovali „neodmereno” oduševljenje Dodikove partije nakon pobede Donalda Trampa u SAD, zamerajući vlastima i na tome „što bacaju desetine miliona maraka na lobiranje bez efekta”.
U jeku ustavne krize, ignorisali su u maju poziv predsednika RS na razgovore, pa su se doveli u situaciju da ih vlast kritikuje što pristaju otići na razgovore u Sarajevo i time „doprineti legitimizacija OHR-a”, koji vladajući blok pokušava demontirati uz pomoć dela nove administracije u Vašingtonu.
Najavu formiranja specijalnog suda, tužilaštva i službe za zaštitu ustavnog poretka u SDS-u su opisivali kao „uvođenje Golog otoka” i stvaranje režimske Udbe.
„Vlast beži od rasprave o kriminalu, korupciji i kolapsu u javnim preduzećima”, naveo je nedavno Miličević protiv kog se odnedavno vodi istraga za navodnu „političku korupciju” pri formiranju skupštinske većine u Tesliću, gde se nalazi na mestu načelnika tog grada, što je u delu javnosti naklonjenom opoziciji opisivano kao „režimska montaža”.
Takođe, opozicija je iznosili zamerke i zbog politike povratka na „izvorni Dejton” tvrdeći da se u postojećim okolnostima takva zamisao ne može realizovati i da se Srpska tako izlaže riziku, na šta su im vladajuće partije uzvraćali optužbama o „manjku odvažnosti” čime, kako se navodilo, krune jedinstven nastup Srpske da se odupru pokušajima Sarajeva i dela zapadnih centara za prevrednovanje mirovnog ugovora.
„O izborima je rano govoriti, jako važnu ulogu će igrati odnos PDP-a i SDS-a pred same izbore i dogovor oko kandidata. S druge strane, jasno će se pokazati percepcija naroda na novonastalu krizu”, zaključuje Filip Matić.