Slavila se žetva u Debeljači
Фото МКУЦ Дебељача
Pančevo – Za dobrodošlicu na Dan žetve u Debeljači služi se, baš po banatski, hleb i mast. Ni na četrdeset u hladu ne odustaje ovdašnji Mađarski kulturno-umetnički centar od čuvanja običaja ručne žetve, koji podseća na to kako su naši stari taj najvažniji posao seljaka nekada obavljali.
Uvertira je skup, prebrojavanje i slaganje starih alata i oruđa, pa izlazak kolone muškaraca „naoružanih” kosama. Za njima idu žene sa srpom za pojasom i košarama punih hrane u rukama putem kroz selo do parcele koju je za ovu priliku ljubazno ustupio jedan meštanin.
Tu se muškarci latiše kosa, oštre ih, pa padaju prvi otkosi, a žene spremno srpovima prihvataju snoplje hlebnog zrna. Brzo to ide, jer kosa se svaka tri-četiri zamaha opet šilji, zastaje se samo da se popije kapljica, pa se i zapeva. Sevaju blicevi foto-aparata i „hvataju” kako se vešto skuplja žito, vezuje likom i slaže na gomilu. Padaju i poslednji otkosi tog najvažnijeg posla za banatskog seljaka – danas i oduvek.
„Ovo je dan sećanja na stare običaje. Na početku žetve ne znamo šta nas čeka, da li će i dogodine biti hleba na stolu, a svakidašnji hleb nam treba uvek, mada mnogi ne znaju kako stiže na trpezu. Sve ovde protiče u duhu tradicije, uz ručnu kosidbu, stare alate i zajednički rad uz pesme. Trudimo se da sve bude kao što je nekada bilo – i nošnja, i alatke, i kako se žito skuplja i stavlja na konjska kola, a kod kuće mašina odvaja zrno... Bilo je nekada teško, ali i lepo. Ovaj kraj bio je na nogama, naporno se radilo, ali i slavilo. Nama je to u srcu, a mnogo omladine danas i ne zna kako izgleda žito, a kamoli srp i kosa”, pričaju Debeljačanke dok pristavljaju doručak, da se kosci založe nakon napornog posla.
A tradicionalni žetelački doručak je isto u polju, na zemlji – jak da da snage da se radi i izdrži čitav dan pod otvorenim nebom. Prostire se čaršav pa meće seckana slanina, kobasice, beli mrs, jaja, paprika, paradajz i luk i domaći hleb, za decu sok, a za starije vino, baš onako kako su stari to činili ovde i pre pola veka, sve do dolaska velikih mašina koje su ubrzale posao i smanjile ljudski napor.
Žetva hlebnog žita u prošlosti je bila najvažniji posao marljivih ljudi koji su vezani za plodnu ravnicu i to se nije promenilo, niti će. Mehanizacija pomaže poljoprivredniku, ali je lepo setiti se kako su nekada ljudi teško radili, ali s pesmom odlazili na njive i tako se vraćali na salaše. Kako su s radošću slavili i završetak žetve, jer su znali da su za narednu godinu obezbedili hleb za svoju porodicu, ističe Janoš Nađ, predsednik Mađarskog kulturno-umetničkog centra Debeljača, koji svoju manifestaciju završava Žetelačkim balom tokom vikenda.