Fitnes nije mesec dana treninga pred more, već je to stil zdravog života

Danijela Davidov-Kesar

07. 07. 2025. 13:32

(Фото Небојша Марјановић)

Gošća „Politikinog” podkasta „Zdrav životni vodič sa Danijelom Davidov Kesar” bila je Maja Dimitrijević, fitnes-trener, koja je prošle godine proglašena za fitnes-ličnost godine, a inače je diplomirani ekonomista, nekadašnja državna reprezentativka i balkanska šampionka u karateu.

Njen stav je da fitnes nije mesec dana treninga pred more, već da na fizičku aktivnost treba gledati kao na neophodnu komponentu zdravog života.

U sezoni godišnjih odmora mnogi žele da brzo doteraju liniju kako bi lepo izgledali na plaži.

– Kasno su se setili. Može brzo da se smrša, ali to nije zdravo. Ja nikad nisam za tu varijantu, zato što je to neki režim koji je dugoročno neodrživ. Ko god je brzo smršao vratio je minimum tu kilažu, ako ne i više. Kada neko počne da vežba, prve rezultate treninga na svom telu može da vidi nakon dva meseca. Bitno je da osoba bude svesna toga da nema potrebe da bilo šta radi brzo i nezdravo. Neki ljudi brzo odustanu, idu dve-tri nedelje na treninge, pa se žale kako im se ništa ne vidi na telu, ne shvatajući da je sve stvar discipline i da mora da se istraje. Posle dva meseca aktivnog vežbanja mogu da se vide obrisi nekih mišića. Prvo što se vidi je promena energije. Tri puta nedeljno je neki minimum koliko treba ići na treninge. Za početnike je to minimum. Ali ako neko želi da vežba dva puta nedeljno, i to je dobro, možda nekome treba malo duže vremena da psihički uđe u taj mod vežbača. Dešava se da žene sa kojima treniram počnu da vežbaju dva puta nedeljno, pa da brzo požele da povećaju taj broj na tri puta. Veoma je vidljiva razlika na telu osoba koje vežbaju dva ili tri puta nedeljno. Ne volim nikoga da forsiram. Vežbanje je stil života – istakla je Dimitrijevićeva.

Naša sagovornica ističe da je vežbanje samo deo naše svakodnevice i da je važno da u toku dana budemo fizički aktivni i da dosta pešačimo, da pređemo oko 10.000 koraka dnevno.

– Bitno je da ljudi shvate da ne moraju da se voze liftom baš svaki dan, da je bolje da koriste stepenice. To je nešto što mogu da urade za zdravlje i pre svega za svoje srce. A ako neko želi da ojača svoje mišiće mora u okviru svojih vežbi da koristi tegove. Za dobre mišiće moramo da radimo vežbe snage. Početnik ne sme da se opterećuje sa tegovima dok ne bude neke vežbe savladao toliko da ih radi pravilno, na primer, čučanj. Tek kada je forma ispoštovana i tehnički dobro urađena vežba, tek onda može telo da se opterećuje kilažom. Najčešće ženu koja je početnik u vežbanju moram da ubedim da se od tegova neće nabildovati. To je jedna od najvećih predrasuda. Pa kese koje žene svaki dan nose iz prodavnice su teže od tegova koje u početku koriste – dodaje Dimitrijevićeva.

I za žene starije od 50 godina vežbanje može da bude lek, i neka vrsta prevencije od raznih bolesti poput osteoporoze.

– Nekada žene u tim godinama misle da vežbanje nije za njih, a upravo je suprotno. Veoma je važno da žena pre nego to krene sa treninzima popriča sa svojim trenerom o tome da li ima neki zdravstveni problem. Moram prvo da znam nečije zdravstveno stanje i da vidim da li sam u mogućnosti da radim sa takvom ženom. Ako neko ima ozbiljne povrede, ja ih uvek upućujem ka fiziocentrima. Tamo postoje sale i fizioterapeuti obučeni za trening sa bilo kojom ozbiljnijom povredom. Volim da svako radi deo posla koji najbolje zna. Dešava se da ljudi dolaze i da se žale da imaju usporen metabolizam, da im se „lepi” sve što pojedu. A najčešći razlog usporenog metabolizma je zato što je neko toliko spustio kalorijski unos i da gladuje, ispod nekog baznog metabolizma. Volim da kažem da mi od našeg tela moramo da napravimo „ferari”. A da bi se to postiglo neophodan je kontinuirani trening ceo život i to najčešće treninzi snage. Ja nikad nisam gladovala, to nikome ne savetujem, već je važno da shvatimo da moramo da se uobročimo. To znači da unosimo sve što je potrebno od minerala i vitamina našem organizmu. Važno je i da osoba dovoljno spava. Odmor nam je bitan isto koliko je trening – kaže Dimitrijevićeva.

Njen stav je da i stres takođe utiče na usporavanje metabolizma.

– Hajde da se potrudimo da ga se oslobodimo. Veliki broj žena sa kojima treniram ima i posao, muža i decu i pod velikim je stresom. Ali njima je trening psihofizička terapija. I iz svog i njihovog iskustva znam koliko to znači. Sigurno je trening jedan od načina na koji možemo da smanjimo stres. Treninge treba da uskladimo sa vremenom kad ga imamo i bolje je trenirati bilo kad nego ne trenirati nikad. Volim da treniram ujutru, definitivno se organizam probudi i daje veću energiju za sve što nas čeka u toku dana. Ali mnoge devojke kažu da nikad ne bi trenirale ujutru, jer se teže bude. Svi smo različiti. Jedino ne bi valjalo da prekasno uveče treniramo, da ne dižemo adrenalin, da ne podižemo telo u stanje budnosti, onda kada treba da ulazi u „mirnije vode”, da bismo mogli da imamo kvalitetan san – dodaje gošća našeg podkasta.

Kada je reč o ishrani, važno je imati doručak, ručak, večeru i da se ne jedu grickalice između obroka. Smatra da je veliki problem to što žene konzumiraju malo proteina.

– U svakom obroku treba imati neki izvor proteina. To su meso, sir, jaja, riba. Da bismo izgradili mišić, potrebno je da imamo protein u svakom obroku. Bitno je i da imamo salatu. Doručak, ručak i večera moraju da imaju izvor proteina, izvor ugljenih hidrata… Bobičasto voće ima niži glikemijski indeks i uvek je više preporučeno jesti takvo voće. Na primer ovsene kaše, heljdine kaše su super doručak i njima se dodaje voće. Kaše se prelivaju vodom ili nekim biljnim mlekom. Neko smatra da posle 18 sati ništa ne treba jesti. Ali to zavisi od toga kada osoba ide na spavanje. Ako odlazi na počinak u 22 sata onda je u redu da poslednji obrok bude u 18 časova, ali ako je neko budan do ponoći onda njegov organizam gladuje. Tada se podiže kortizol, hormon stresa koji će verovatno remetiti san. Večera bi trebalo definitivno da bude lagana i da se sastoji od neke salate, proteina i izvora masti. Dovoljno je da stavimo malo maslinovog ulja i da dodamo u salatu malo badema, lešnika, ali ne previše jer su dosta kalorični. To su zdrave masnoće i duže ćemo biti siti. Dobar doručak je i ako vodom ili biljnim mlekom prelijemo čija seme, pa se tu doda kikiriki puter ili badem, lešnik. Ako se dodaje kikiriki puter, onda se ne dodaju lešnik, badem. Mogu se staviti višnje, maline, kupine, borovnice. Jaje je takođe jedna super namirnica u bilo kom obliku spremljena uz salatu. Ako neko trenira rano ujutru, pre treninga može da da popije malo jogurta ili da pojede jedno kuvano jaje, čisto da osoba ne bude baš gladna, pa da posle treninga ima obrok – pojašnjava Dimitrijevićeva.

Mnogo žena se žali na višak vode u organizmu i nadutost.

– Različiti su razlozi za to, ali najčešći razlog je što žene piju malo vode. Onda nam telo reaguje tako što čuva onu vodu koju imamo u organizmu kao u vanrednom stanju. Moramo piti dovoljno vode, to je važno. Postoje i drugi razlozi, na primer stres takođe utiče na zadržavanje tečnosti. Mogu dosta da pomognu limfna drenaža, masaže, presoterapije. Limfna drenaža je manualna masaža gde se oslobađaju limfni putevi. Neko genetski ima začepljene te limfne kanale, a to se rešava masažom. Kada se opterećuju noge ozbiljnim treninzima snage, mišić veže vodu i onda prija isto kao sportistima odlazak na presoterapiju – pojasnila je gošća našeg podkasta.

Maja Dimitrijević ističe da ju je bavljenje karateom oblikovalo i da je svaki meč doživljavala kao jedan život.

– Karatisti ulaze u meč i znaju da mogu da prime udarac. To znači da se mi od mlađih godina pripremamo na stres. Uvek sam trenirala sa jačima od sebe, čeličila sam se, sparingovala sam sa njima i mislim da je to definitivno odredilo moj život. Dugo sam bila državni reprezentativac i shvatila sam da je poenta u životu naučiti šta je poraz, kako se dići iz poraza. To se sve uči u sportu. I svog sina sam usmerila na sport, bodrila sam ga, navijala, jer je bio atletičar pre nego što je krenuo da studira. Bio je državni reprezentativac i šampion države u skoku udalj, u skoku uvis. Nije mi bilo bitno to što je bio šampion nego sam želela samo da nauči to šta je pobeda, šta je poraz, kako navijati za svog druga i podržati ga. Tu se uče neki kodeksi života. Ne morate decu da ubacujete o u sport da bi svi bili Novak Đoković, to je nemoguće. Ali treba da se bave sportom samo da nauče osnovne životne stvari – dodala je Dimitrijevićeva.     ¶

Kada sam dala otkaz, tek tada sam udahnula život punim plućima

Stav gošće našeg podkasta je da je bitno da pratimo svoje snove.

– Moramo. Drugačije ne bismo ni mogli da živimo, ne bismo bili srećni. Možda je hrabrost osobina koju najviše cenim kod ljudi. Zato što ni za šta u životu, ni za ljubav, ni za prijateljstvo, ni za posao ne možemo da se izborimo ako nismo hrabri. Ja stalno tražim neki recept za srećan život, ali mislim da je najbitnije ko nas okružuje. Ljudi su definitivno najveće blago, a ja sam okružena predivnim ljudima. Bitno je i da radimo ono što volimo. Onog momenta kad sam dala otkaz i ušla u fitnes-studio i počela samo time da se bavim – kao da sam udahnula vazduh punim plućima prvi put u životu i videla šta je sreća. Nekad uđemo u neke „krugove ljudi” iz kojih posle ne možemo da se iščupamo. A bitno je da, kad s nekim komuniciram, kruži dobra energija, a ne da oduzimamo jedni drugima energiju – smatra Dimitrijevićeva.

Nikad nije kasno za korenite promene

Maja Dimitrijević je istakla da je trenirala karate dok nije ostala u drugom stanju, a da je zatim donela odluku da završi marketing na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Tada se odvojila od profesionalnog sporta… Radila je posao u struci, bila na odličnim pozicijama u velikim kompanijama, a onda je sa 37 godina donela odluku da mora da se edukuje dalje, da postane personalni trener u fitnesu, što je i ostvarila.

– Čak deset godina sam paralelno radila u državnoj kompaniji i držala sam uporedo treninge. Bila sam i predavač studentima na predmetu fitnes-preduzetništva. Kad su ti treninzi, to što radim potpuno prevazišli moj primarni posao i kad je hobi prerastao i onlajn treninge, morala sam da donesem neke odluke. Odlučila sam da radim samo ono što volim i da se posvetim fitnesu. Nikad nije kasno za promene. Ja mislim da kad stanemo na put koji je naš, nema prepreka. To se meni desilo sa fitnesom. Nije bitno da li smo u trku krenuli poslednji, samo moramo brže da trčimo. Ja sam ostvarila neke stvari što nije neko ko je krenuo da se bavi ovim poslom sa 20 godina. Nikad nije kasno, samo moramo brže da trčimo. I ako smo na našem putu, prepreka nema – kaže Dimitrijevićeva.

POGLEDAJTE CELU EPIZODU

Your browser doesn’t support video.
Please download the file: video/youtube