„Kristalni globus" za češko-slovački dokumentarac

Dubravka Lakić

14. 07. 2025. 09:55

Миро Ремо с победничким „Кристалним глобусом” (Фото: 59. KVIFF Team)

59. KARLOVE VARI

Inventivni, duboko humanistički, iskren dugometražni češko-slovački dokumentarni film „Bolje poludeti u divljini” poznatog slovačkog dokumentariste Mira Rema, proglašen je za najbolji film 59. Karlove Vari festivala.

Nagradu Gran-pri „Kristalni globus” i 25.000 dolara namenjenih pobedniku žiri je obrazložio i sledećim rečima: „U načinu života koji prikazuje, ali i u rizicima koje preuzima u snimanju filma i bučnoj ljubavnoj zajednici kojoj se divi, ’Bolje poludeti u divljini’ deluje kao gutljaj svežeg šumskog vazduha, ili brzo kupanje u otvorenom jezeru, ili trenutak razmišljanja dok krava gricka vašu bradu. Ukratko, stvara se osećaj da ste slobodni.”

Snimajući svoj film u šumama Šumave, Miro Remo prati živote dva neobična muškarca u šezdesetim godinama života, gradeći i portrete svađalica koje žive svoj čudnovati, neuobičajen, prilično usamljenički život na svojoj trošnoj farmi. U ludom, ubrzanom i nesnosno umreženom svetu, kakav je naš današnji, ovakvi ljudi čine se najiskrenijima na svetu i kroz originalna pitanja koja Remo pokreće filmom s ovakvim junacima kao ključno i najvažnije nameće se upravo ovo: Da li je moguće provesti ceo život na jednom mestu? Za publiku je i dragoceno i zabavno da se uvere kako su Removi protagonisti – braća blizanci František i Ondrej Klišik – doneli tu tvrdoglavu odluku da urade upravo to. Da zauvek ostanu i žive samo na jednom mestu.

Luckasti, harizmatični ekscentrici opsednuti su pripovedači. Čini se da nikada nisu odrasli, a gledano kroz prizmu takozvane civilizacije, njihov svet pokazuje znake apsurda. U svojoj istinskoj farmersko-šumskoj čaroliji, oni nam svima nude priliku da izvučemo svoj izvor inspiracije. Najlekovitiji za one koji su već prilično umorni od konformističkog pridržavanja poretka.

Specijalnu nagradu žirija i iznos od 15.000 dolara osvojio je iranski film „Bidad” Sohejla Beiragija, koji priča o devojci Seti koja žudi da publika čuje njen lepi i talentovani glas, ali je u njenoj zemlji još protivzakonito da žene nastupaju u javnosti, na sceni. U znak protesta Setina scena postaje ulica, prolaznici postaju oduševljena publika i ona postaje idol mladih ljudi koji više ne žele da žive pod surovom političkom represijom. Prepoznajući lepotu i značaj ovog Beiragijevog filma, članovi žirija su u svom obrazloženju za nagradu istakli i sledeće: „Ogledajući hrabrost potrebnu za snimanje takvog filma u Iranu, Beiragijevo delo je podjednako hrabro u svojim stalno neočekivanim narativnim obrtima, dok se probija kroz različite žanrovske terene jednako energično kao što se kotrlja kroz različita predgrađa Teherana. Pretvarajući se iz trilera o socijalnoj nepravdi u porodičnu melodramu, pa u luk trijumfa i prevazilaženja nedaća, najupečatljiviji je kao ljubavna romansa u bekstvu, prožeta pank energijom i prodornom ličnošću koja se završava na ambivalentnoj, ali optimističnoj noti. Jer, gde ima toliko života, ima i nade.”

Nagradu za najbolju glumicu osvojila je Norvežanka Pia Tjelta za ulogu Eve, poznate nastavnice, ali i supruge lokalnog gradonačelnika, koja je zavela osamnaestogodišnjeg izbegličkog momčića u filmu „Ne zovi me mama”. Žiri je obrazložio odluku o ovoj nagradi istakavši da Pia „pruža zadivljujući i uznemirujući preokret kao žena čija se prava priroda otkriva samoj sebi i nama tek postepeno, u ovom užarenom portretu ega, krhkosti i laži koje govorimo sebi o tome kakvi smo kao ljudi...”. Njen kolega Aleks Brendemil osvojio je nagradu za najboljeg glumca, i to za rolu u katalonskom filmu „Kad reka postane more” Pere Vile Barsela. Brendemil je u ulozi oca silovane devojke, koja prolazi kroz bolni proces suočavanja s traumom, pružio takvu gracioznost i dostojanstvo čoveka koji zna da je bespomoćan da izleči bol svoje ćerke, ali i svestan da mu je jedini „posao” postojano i uporno izražavanje očinske ljubavi tokom procesa ćerkinog isceljenja.

Specijalna nagrada žirija dodeljena je i mladoj češkoj glumici Katerini Falbrovoj za ulogu u odličnom češko-slovačkom filmu „Slomljeni glasovi” Ondreja Provaznika, o kojem je na stranicama „Politike” već pisano. Žiri je prepoznao i umeo da vrednuje da je glumačka početnica Katerina Flabrova pružila „delikatnu, suptilnu glumu koja prikladno i peva divnu, jasnu pesmu slomljenog saosećanja za mnoge zlostavljane devojke koje njen lik predstavlja”. Podsećanja radi, „Slomljeni glasovi” je film nastao inspirisan istinitim događajem seksualnog zlostavljanja članica dečjeg ženskog hora „Bambini di Praga” od strane njihovog horovođe.

Ovogodišnji filmski festival u Karlovim Varima, u svom 59. izdanju, za prikazivanje je odabrao čak dva srpska projekta: film Nikole Ležaića „Kako je ovde tako zeleno?” i televizijsku mini-seriju „Apsolutnih 100” autora Srdana Golubovića. Predsedničke „Kristalne globuse” za doprinos svetskom filmu ovog puta su dobili glumci: Viki Krips, Piter Sarsgard, Dakota Džonson i Stelan Skarsgard. Holivudski glumac i producent Majkl Daglas predstavio je restaurisanu kopiju kultnog Formanovog filma „Let iznad kukavičjeg gnezda” nastalog pre pola veka, za koji je osvojio Oskara, a sada ponovo primio i „Kristalni globus”. Bilo je ovo uspešno izdanje KVIFF-a. Naredne godine proslaviće svoj 60. rođendan.