Knjige koje su obeležile 2008. godinu
-----------------------------------------------------------
Zone sumraka 20. veka
Tradicionalna lista najboljih knjiga po izboru francuskog književnog časopisa „Lir”
Specijalno za „Politiku” od dopisnika Tanjuga iz Pariza
KNjIGA GODINE: „Ono što dan duguje noći“, Jasmina Kadra
Najličniji i najambiciozniji roman francuskog pisca alžirskog porekla. Tema – rat u Alžiru – oslobođena je ideološkog balasta koji često prati njenu interpretaciju.
ROMAN PO IZBORU REDAKCIJE: „Nadirući“, Klodi Gale
U svom petom romanu francuska književnica je likove smestila u Hag, gde su okruženi neprijateljskom prirodom, u ambijentu koji priziva poeziju Žaka Prevera.
NAJBOLjI ROMAN: „Godine“, Ani Erno
Sedamdesetogodišnja književnica pokušava da „spase nešto od vremena u kome više nikada nećemo biti“ u ovoj autobiografiji u trećem licu u kojoj oživljava jednu sudbinu i jednu epohu u Francuskoj.
OTKRIĆE: „Zona“, Matijas Enar
Putovanje vozom agenta obaveštajne službe Fransisa Mirkovića, unuka hrvatskog ustaše, koji izaslaniku Vatikana nosi torbu sa imenima žrtava i zločinaca u „zonama“ u kojima je radio, prerasta u „savremenu epopeju“ o krvavim događajima i sukobima koji su obeležili XX vek, od ubistva kralja Aleksandra Prvog u Marseju i Prvog svetskog rata do ratova u Alžiru, Iraku, Libanu i bivšoj Jugoslaviji. Mediteran je imaginarni prostor ove „epopeje“ od 24 poglavlja, poput Ilijade, sastavljene od beskrajnih rečenica, kao u Džojsovom „Uliksu“. Roman mladog francuskog pisca je bio jedno od najuzbudljivijih otkrića jesenje književne sezone.
NAJBOLjI PRVI ROMAN: „Najbolje u ljudima“, Tristan Garsija
Roman dvadesetsedmogodišnjeg debitanta je priča o pariskom intelektualnom miljeu iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, suočenom sa pojavom side i rušenjem ideala, u kome se prepoznaju stvarni modeli, poput mondenskog filozofa Alena Filkenkrota u liku Leiba, koji pokušava da se približi vlastima.
ISTORIJSKA KNjIGA: „Kako je izmišljen jevrejski narod“ Šlomo Sand
Knjiga koja je imala sve šanse da u Izraelu bude odbačena kao anticionistička provokacija izazvala je ozbiljnu polemiku među manje radikalnim Izraelcima. Ona dokumentovano pokazuje kako su nastale teološke i političke osnove cionističkog nacionalizma, od biblijskih tekstova do sastojaka kolektivnog pamćenja jevrejskog naroda. „Istorijski izuzetan, rad Šloma Sanda je politički eksplozivan“, konstatuje „Lir”, jer „ukazuje na opasnost za izraelsku državu od isključivo etničke koncepcije jevrejskog naroda“, čije su žrtve vekovima bili upravo Jevreji.
DNEVNIK: „Dnevnik 1966–1974“, Žan-Patrik Manšet
Kultni francuski autor policijskih romana vodio je dnevnik u mladosti u kome čitalac prati njegov put od anonimnosti do najveće zvezde žanra, koji je transformisao u sedamdesetim godinama prošlog veka. Manšet, koji je umro 1995. godine, pokazuje se kao iscrpan hroničar svog vremena i političkog, filmskog i mondenskog miljea u kome se kretao.
VIZUELNA UMETNOST: „Over, pogled iz vazduha na američki način života: ekološki apsurd“ Aleks Meklin
„Knjiga namenjena onima koji misle da američki urbanizam treba nametnuti u Evropi.“ Pejzaži koje je ovaj arhitekta i fotograf godinama snimao iz aviona svedoče o ekološkom užasu američkog urbanizma i apsurdnosti razvoja zasnovanog na automobilskoj industriji, jeftinoj nafti i liberalizmu po svaku cenu.
ZBIRKA NOVELA: „Mesožderske priče“, Bernar Kirini
Knjiga navodi na zaključak da je reč o majstoru fantastike, poput Edgara Alana Poa, čiji svet poprima obrise nadrealističke poezije.
STRIP: „Mali princ“, Žoan Sfar
Jedan od najtalentovanijih francuskih strip crtača adaptirao je lik čuvenog sanjara, ostajući veran tekstu Antoana de Sent Egziperija i melanholičnoj i kontemplativnoj dimenziji lika. Njegov poduhvat je dočekan kao izdavački poduhvat i ocenjen kao jedna od najboljih adaptacija književnosti u žanru stripa.
BIOGRAFIJA: „Mirej Ave. L’enfantterrible“, Emanuel Retajo Bažak
Knjiga o prijateljici Žana Koktoa, Gijoma Apolinera i prvih nadrealista koja je privukla pažnju nakon što je neobičnim sticajem okolnosti 1995. godine otkriven intimni dnevnik koji je vodila od 1913. do 1929. godine. Od aristokratskih salona, preko kabarea do psihijatrijske klinike, rekonstruiše se njen burni život koji podseća na sudbinu Zelde Ficdžerald, žene slavnog američkog pisca.
NAJBOLjA STRANA KNjIGA: „Put“, Kormak Makarti
Remek-delo američkog pisca koje će obeležiti deceniju, po oceni „Lira“.
NAJBOLjI STRANI PRVI ROMAN: „Vojnik i gramofon“, Saše Stanišića
„Najlepše otkriće godine!“, prema francuskom listu, delo je mladog pisca koji živi u Nemačkoj.
Priredila Ana Otašević
-----------------------------------------------------------
Toni Morison na svim listama
Od našeg dopisnika iz Vašingtona
Kritičari „Njujork tajmsa“ izabrali su deset (pet iz kategorije lepe književnosti, i pet koje pripadaju publicistici) od sto knjiga u prethodnom užem izboru za koje smatraju da su najkvalitetniji izdavački poduhvati godine.
LEPA KNjIŽEVNOST (FIKCIJA)
Stiven Milhauzer: Opasan smeh
Toni Morison: Jedna milost
Džozef O’Nil: Holandija
Džumpa Lahiri: Nesviknuta zemlja
Roberto Bolanjo: 2666
PUBLICISTIKA
Džejn Majer: Tamna strana
Knjiga svedoči kako se rat protiv terorizma izokrenuo u bitku protiv vrednosti američkog društva.
Dekster Filkins: Večni rat
Zbirka reportaža o ljudskim sudbinama iz pera dopisnika „Njujork tajmsa“ koji je obilazeći ratišta u Avganistanu i Iraku razgovarao sa običnim ljudima.
Džulijana Barnsa: Nije to ništa strašno
Filozofski memoari britanskog romanopisca koji analizira svoj put od ateiste do agnostika.
Dru Gilpin Faust: Republika patnje
Istoričarka sa Harvarda piše o umiranju u američkom građanskom ratu.
Patrik Frenč: Svet je ono što jeste
Autorizovana biografija V. S. Najpola koji je Frenču dozvolio da koristi privatna pisma i njegov dnevnik.
Postoji na stotine različitih lista sa najboljim knjigama u ovoj godini, ali je ona koju pravi „Njujork tajms“ jedna od najmerodavnijih u književnim krugovima. Samo se neka od imena ponavljaju na gotovo svim spiskovima koje smo ovih dana pomno pregledali. To je pre svega Toni Morison, jedina živa američka dobitnica Nobelove nagrade za književnost (1993), o čijoj je ličnosti i novom književnom delu opširno izvestio Kulturni dodatak „Politike“. Njen neveliki roman „Jedna milost“ kritika je nepodeljeno ocenila kao pravo remek-delo. Amerika je posthumno otkrila i čileanskog pisca Roberta Bolanja (umro u pedesetoj godini, 2003) čiji je roman od hiljadu stranica „2666” u prevodu Nataše Vimer ubrojan u najbolju književnost u ovoj godini. Knjiga o traganju za razlozima ubistava žena u meksičkom pograničnom gradu objavljena je na španskom jeziku 2004. takođe posle smrti čileanskog pisca.
Najbolje ocenjena publicistika bavi se američkim aktuelnim temama: ratovima, spoljnoj i unutrašnjoj politici Bušove administracije, srozanom ugledu u svetu i gubitkom vrednosti kojima su se dičili Amerikanci od nastanka njihove države.
Zorana Šuvaković
-----------------------------------------------------------
Nagrađene i nepravedno zaobiđene
Od našeg dopisnika iz Moskve
RUSIJA
Vladimir Makanjin: Asan
Ljudmila Saraskina: Aleksandar Solženjicin
Rustam Rahmatulin: Dve Moskve ili metafizika prestonice
Zahar Prilepin:Greh
Mihail Jelizarov: Bibliotekar
Sergej Kruglov: Ogledalce
Tatjana Daniljanc: Ljubav-zemlja-Moskva
Vladimir Sorokin: Šećerni Kremlj
Andrej Gelasimov: Stepski bogovi
Viktor Peljevin: P5
Izdavačka produkcija u Rusiji meri se stotinama hiljada naslova godišnje, pa je teško naći kritičara kompetentnog da oceni kompletnu književnu produkciju. Zato smo se opredelili za nagrađene knjige, svesni da to nikako ne garantuje da su i najbolje. Na čelo liste stavili smo tri knjige koje su dobile nagradu „Boljšaja (velika)knjiga” zato što njih bira najveći žiri od gotovo dvesta članova. Za njom ide „Buker”, pa „Nacionalni bestseler”, pa „Andrej Beli”... Spisku smo dodali i tri knjige koje su, prema mišljenju mnogih, nepravedno zaobiđene.
Knjigom godine, iako je na drugom mestu od tri knjige koje su dobile „Boljšaja” nagradu smatra se „Aleksandar Solženjicin” – biografija nobelovca objavljena samo nekoliko meseci pre njegove smrti. Iako je knjiga izazvala kontroverzna mišljenja, isto kao što ih je izazivao njen junak za života, ostaje činjenica koju je Dmitrij Bikov, prošlogodišnji dobitnik, nazvao podvigom: „Rad Saraskine može se uporediti sa radom Solženjicina na pisanju „Gulaga”, zato što je trebalo tu količinu svedočanstava prikupiti, pročešljati, prirediti. Takvu količinu knjiga pročitati, izdržati toliko razgovora s ne baš lakim sagovornikom! To je podvig!”
Dobitnik prve nagrade „Boljšaja knjiga” Aleksandar Makanjin napisao je roman o današnjem društvu u kome totalnu vlast ima novac. Tema je samo formalno Čečenija, a reč je o današnjem svetu, uopšte. Knjiga je „začinjena” nizom surovih svedočanstava strašnog čečenskog rata, što je opravdano visokim umetničkim zahtevima.
Rustam Rahmatulin opisao je iz istorijske perspektive moskovske ulice, raskrsnice, dvorišta, spomenike, ispresecao ih biografijama ljudi koji su ostavili traga na istoriju grada. Knjiga je privukla ogromnu pažnju jer pruža mogućnost da se život današnjeg megapolisa uporedi sa životom stare Moskve.
Nacionalni bestseler je pripao kontroverznom piscu Zaharu Prilepinu, nekadašnjem članu nacionalboljševičke partije Eduarda Limonova, poznatom kao skandal-majstor i čovek sa ogromnom harizmom. Njegova literatura uvek izaziva spektar različitih mišljenja – od mržnje, pa do obožavanja – a kako bi se knjige drugačije prodavale! Izuzetak nije ni „Greh”.
Slične emocije izaziva i dobitnik Bukerove nagrade Mihail Jelizarov, trideset petogodišnji Ukrajinac koji živi u Nemačkoj, a piše na ruskom. Zameraju mu ljubav prema SSSR-u, ali i da je bleda kopija Vladimira Sorokina, koji, uzgred rečeno, nije nikad bio ni u užem izboru za Bukera. U svakom slučaju, knjiga je rasprodata u rekordnom roku.
Pesnikinja Tatjana Daniljanc dobila je međunarodnu poetsku premiju „Noside” koja joj je uručena u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Pesnikinja i rediteljka nagrađena je za dvominutni video spot snimljen po pesmi „Ljubav-zemlja-Moskva” i posvećen šetnji moskovskim ulicama.
Ruski izdavači ne vole da štampaju zbirke pripovedaka – mnogo se bolje prodaju romani. Pa ipak, veoma je zapažena dugo čekana zbirka „P5” Viktora Peljevina, pisca „koji može da piše i o najbanalnijim stvarima, a da ne bude banalan”. Pet priča se mogu čitati kao pet glava romana, ali svakom čitaocu je ostavljena i mogućnost da izabere samo neke od njih.
Neopravdano je zaobiđena i knjiga „Stepski bogovi” Andreja Gelasimova „autora po kome Zapad izučava Rusiju, ali o kome se sve do sada malo zna u Rusiji. Uprkos tome, on je jedan od dobitnika studentskog „Bukera” pre tri godine.
Zbirka priča Vladimira Sorokina „Šećerni Kremlj” smatra se nastavkom prošlogodišnjeg romana „Dan opričnika”, s tim što se u njegovom vidokrugu sada nalaze ne samo obični ljudi već i novi disidenti. Kritičari tu priču smatraju najtragičnijom u celoj knjizi.
Da bi se dospelo do čitalaca, očigledno je da je potreban bar mali skandal – ili je nagrada data skandaloznom piscu, ili je on, skandalozno, zaobiđen. A za to vreme hiljade dobrih knjiga čeka svoga čitaoca.
Ljubinka Milinčić
-----------------------------------------------------------
Bestseleri
Od našeg dopisnika iz Beča
AUSTRIJA
Džoana Rouling: Pripovetke barda Bidla
Kristofer Paolini: Mudrost vatre
Šarlote Roš: Vlažni predeli
Gregori Dejvid Roberts: Šantaram
Martin Valzer: Zaljubljeni muškarac
Paulo Koeljo: Brida
Karlos Ruiz Safon: Igra anđela
NEMAČKA
Amitav Goš: More maka
Uve Telkamp: Toranj
Ken Folet: Worldwithoutend
Karsten Jensen: Mi, utopljenici
Tomas Pinčon: „Against the Day”
Georg Luks: Jerg Hajder
Bestseler listama Austrije i Nemačke, na kraju 2008, superiorno vlada najnoviji roman Džoane Rouling „Pripovetke barda Bidla” koji sam sebi pravi konkurenciju svojim nemačkim i engleskim izdanjem. Još jedna bajka, „Mudrost vatre” (prevedena upravo na srpski pod imenom „Brisingr“) – treća knjiga trilogije o zmaju Eragonu vunderkinda fantastike Kristofera Paolinija, pokazala se kao veliki komercijalni hit na oba tržišta. Sem za ova dva dela, Nemci i Austrijanci su ove godine najviše izdvajali novac za pet romana; provokativnu studiju seksualnosti – „Vlažni predeli” nemačke glumice i televizijske voditeljke Šarlote Roš, „Šantaram” Gregorija Dejvida Robertsa (Beograd, Algoritam, 2008), „Zaljubljeni muškarac” Martina Valzera, „Brida” Paula Koelja i „Igra anđela” (Beograd, Čarobna knjiga, 2008) Karlosa Ruiza Safona.
Nemački književni časopis „Biher” („Knjige”) objavio je listu deset najboljih knjiga 2008. u kategoriji „lepa književnost”. Kao apsolutni favorit književnih kritičara, navodi se roman „More maka” (Theseaofpoppies) indijskog pisca Amitava Goša, dobitnika ovogodišnje Buker nagrade za najbolje književno prozno delo, koje se ujedno nalazi na petom mestu nemačke bestseler liste. Goš otvara svoju trilogiju o brodu „Ibis” romanom čija se radnja odigrava u Indiji 1838, u vreme u kome se zemlja nalazi pod brutalnom engleskom kolonijalnom vladavinom. Avantura počinje na polju maka i fabrici opijuma na gornjoj delti Ganga, da bi se preselila na uzburkano more i dalje u egzotične kineske predele iz doba Opijumskih ratova. Ovome delu, po dobrim kritikama i po plasmanu na nemačkoj bestseler listi, pridružuje se roman „Toranj” Uvea Telkampa, dobitnika Nemačke književne nagrade za 2008. Ovo lucidno ispripovedano delo opisuje izblaziranu drezdensku sredinu 1980-ih koja se, u sigurnosti svojih luksuzno opremljenih vila, upušta u razgovore o klasičnoj muzici i prazne diskusije o „slobodi misli”. Sem ovih romana, na listi se nalaze i romani Kena Foleta „Worldwithoutend”, „Mi, utopljenici” Danca Karstena Jensena i „Against the Day” (na nemačkom, 2008) Tomasa Pinčona.
Još od proletos najavljivana knjiga „Jerg Hajder” Georga Luksa, biografija o najkontroverznijem austrijskom političaru desnice posle Drugog svetskog rata, dobila je, sticajem okolnosti, „vetar u leđa” svojim objavljivanjem posle Hajderove pogibije u saobraćajnoj nesreći 28. oktobra, čime se, za svega mesec dana, popela na četvrto mesto domaće bestseler liste.
Marina Bauer