Smeh koji postaje štit od bola

18. 07. 2025. 11:03

Из представе „Мамбо Италијано” (Фото лична архива)

Predstava „Mambo Italijano” može da bude asocijacija za dinamičan, često haotičan, ali i strastven ritam života u kome se likovi nalaze. Mambo je ples koji zahteva prilagođavanje i brze promene, što se ogleda u životima likova.

Glumac Đorđe Stojković ovako je za „Politiku” približio motive nastanka hit predstave „Mambo Italijano” kojom je upravo počelo ovogodišnje „Vršačko kulturno leto”. Crnohumorna predstava „Mambo Italijano” smeštena je u vesele sedamdesete, u još veseliju Italiju. U to vreme San Remo je u punoj snazi, a disko vlada uličnom modom. U centru priče je mladi prevodilac Anđelo, kojem slučajno u život ulazi žena koja mu malo-pomalo uništava jedan po jedan segment stvarnosti... Igraju: Mirka Vasiljević, Nemanja Janičić i Đorđe Stojković.

– Sam naslov „Mambo Italijano” koristi ovaj period kao metaforu za sukob starih vrednosti – porodica, brak, religija i novih sloboda: seksualna revolucija, emancipacija. Stara Italija se može posmatrati kao metafora za okove tradicije, dok „novo” predstavlja težnju ka oslobađanju. Porodica u predstavi često funkcioniše kao sinonim za celo društvo: sa svim svojim očekivanjima, pritiscima, ali i ljubavlju i podrškom. Sukobi u porodici odražavaju šire društvene tenzije. Anđelo, glavni junak, u ovom slučaju prevodilac, neko je ko pokušava da „prevede” svoj život drugima, ali i da razume „jezik” koji drugi govore – priča Stojković i dodaje:

– U predstavi koja je crnohumorna komedija, sam humor može da bude metafora za način na koji se ljudi nose sa teškoćama, apsurdima i tragedijama u životu. Iako smeštena u prošlost, priča se kroz komične situacije bavi temama koje su i danas izuzetno aktuelne: kako se nositi sa očekivanjima društva i porodice, kako pronaći sebe u svetu punom predrasuda i kako se izboriti za sopstvenu sreću i slobodu. Pitanje prihvatanja različitosti, bilo da je reč o seksualnosti, bilo životnom izboru ili stavovima, jednako je relevantno danas kao i tada.

Ova predstava, kako kaže naš sagovornik, može da posluži i kao ogledalo za preispitivanje krutih tradicionalnih normi koje i dalje opstaju u mnogim društvima. Pokazuje kako te norme mogu da dovedu do apsurdnih situacija i lične frustracije, ali i kako se, kroz humor i prihvatanje, mogu prevazići.

Kroz transformaciju likova i način na koji se suočavaju sa izazovima, „Mambo Italijano” može da šalje važnu poruku o potrebi za prilagodljivošću, tolerancijom i razumevanjem u međuljudskim odnosima. Podseća nas da ljubav i sreća često dolaze u neočekivanim oblicima i da je važno biti otvoren za promene.

– Anđelo je lik koji počinje kao personifikacija reda i logike, ali se pod uticajem Đovane i niza komičnih nesreća postepeno prepušta apsurdu i spontanosti, otkrivajući i svoju šaljivu i prilagodljivu stranu. Rad na ovoj ulozi je bio filigranski. Balansirao sam između reda i haosa. Početnu krutost sam menjao postepenom dekonstrukcijom. Svog Anđela tumačim sa dovoljno iskrenosti da lik ne postane puka karikatura. Publika mora da veruje u njegovu frustraciju, zbunjenost i, na kraju, njegovu zaljubljenost u Đovanu. Da bi se to postiglo, ispod komičnih slojeva mora postojati ljudska dimenzija – tvrdi Đorđe Stojković, koji ovo leto provodi radno. U pripremi je, otkriva, rad na predstavi „Dve karte za Roterdam”, koju sprema sa kolegama Nikolom Trišićem i Nikolom Milenkovićem. Takođe, od jeseni nastavlja snimanje serije „Radio Mileva” na radost gledalaca malih ekrana.