Sprovođenje zakona u miru i tišini

23. 07. 2025. 18:00

Фото М. Спасојевић

Viđamo gotovo svakodnevno kod nekih naših komšija plave koverte pristigle iz prekršajnih sudova širom Srbije, a potom sve češće i čujemo sočne psovke zbog prijave, a veoma često i kazne koje pročitaju kada tu istu kovertu otvore. Neke naše komšije blokaderi valjda su pomislili da to što bez ikakvog razloga nekom drugom blokiraju da slobodno prolazi može proći nekažnjeno, te su se svojski osilili da kompletnoj javnosti sebe prikažu kao osobe kojima niko ništa ne može, posebno ne vlast.

No, ne lezi vraže, vlast je ta koja uvek može mnogo toga da uradi prema onima koji krše zakon, samo je pitanje kakav će metod da izabere. Prosto i jednostavno, izabrala je metod da policija reaguje samo baš kad mora, jer se tada dolazi u poziciju da većina građana zapravo pozdravlja reakciju policije i neretko procedi kroz zube – dobro ste se setili. Drugi metod je da te policija, kako ona u civilu, tako i uniformisana, lepo fotografiše, pa da te onda lagano identifikuju, a sve to može da se učini i preko sigurnosnih kamera koje snimaju gotovo svaku veću ulicu u Srbiji. Uostalom, policija ima pravo i da te legitimiše, a to se gotovo svako veče kada su blokade čini u ogromnom broju, te posle toga su prekršajna prijava, a verovatno i kazna, zakucani. Pa vi gospodo, izvolite, blokirajte.

Niko ne može da prigovori kako je to nekakva represija, već naprotiv, to je apsolutno sprovođenje zakona prema onima koji inače nasilno blokiraju saobraćajnice. Nikakva sila nije upotrebljena. Jedino ko primenjuje silu jesu blokaderi, jer golim nasiljem sprečavaju običan narod da se prolazi, a veoma često se dogodi i da nekom polupaju automobil ili ga čak i prebiju. Zato građani ozbiljno zameraju državi zašto ne upotrebi sredstva prinude, jer na to ima puno pravo, kako bi raščistili nasilnike sa ulica, no baš da oni ne bi kmečali po Evropi i kukali kako se nad njima sprovodi represija, ovaj metod je daleko efikasniji. Kršio si zakon, kazna ti stigne na kućnu adresu. I to ne samo jedna kazna, već ko zna koliko njih može da ti dođe, pa izvoli plati. Kada si bio junak da blokiraš ulicu, sada budi junak, pa olakšaj kućni budžet i makar malo nadoknadi u državni budžet ono što si ispraznio kroz sumanute blokade.

Ono što bih lično savetovao državi u cilju efikasnosti jeste da sve prekršajne postupke maksimalno ubrza, pa čak i da se ide na varijantu da ti policajac na licu mesta uruči kaznu. Kada ti napišu nekih dvadesetak takvih kazni i kada budeš morao platu da potrošiš na kazne, razmislićeš svakako da li ćeš i dalje da se praviš lud i da blokiraš saobraćajnice. Na sve to, rado bih državi predložio izmene i dopune Krivičnog zakonika gde bih uveo kao ozbiljno krivično delo pokušaj blokiranja auto-puteva i magistralnih puteva, pruga, aerodroma, luka, i to sa sve kaznama u rasponu od šest meseci do pet godina uz prilično izdašnu novčanu kaznu koju bi okrivljeni morao da plati. Mislim da bi Ministarstvo pravde moralo o tome da razmisli i da u sklopu nastupajućih izmena krivičnog zakonodavstva između ostalog u Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima ili čak i u sam Krivični zakonik ubaci i ovo delo.

Već sam pisao da revolucija uvek jede svoju decu. Kada je uspešna, ona one najistaknutije revolucionare u međusobnim okršajima samih revolucionara u potpunosti satre. Novim vlastima nisu više potrebni uzbunjivači i potencijalni kreatori nemira. Kada je neuspešna, onda ih sistem pojede. Mislim da ove naše nesrećne revolucionare polako sada sistem uzima pod svoje i sve to u skladu sa zakonom. Nema države na kugli zemaljskoj gde zakon sme da se krši. S obzirom na to da je revolucija u Srbiji propala, logično je da nastupa vreme odgovornosti i svako će odgovarati srazmerno onome što je činio. Neko prekršajno, neko krivično, neko nešto blaže, neko boga mi i zatvorski, ali u svakom slučaju mirno i tiho sprovođenje zakona nikog neće zaobići, jer kako je sam predsednik republike najavio – dolazi vreme odgovornosti.

*Narodni poslanik

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista