Krsmanović: Nemamo mađioničare, ali imamo vrhunske igrače

01. 08. 2025. 07:51

Фото­ФИВБ

Pe­tar Kr­sma­no­vić, blo­ker se­lek­ci­je Sr­bi­je ko­ji pri­pa­da sta­ri­joj gar­di, ima već 35 le­ta. Ali u gla­su asa „or­lo­va” pro­ve­ja­va ta že­lja, mo­tiv i ener­gi­ja ko­je je imao svih pret­hod­nih go­di­na. Da upra­vo is­ku­stvom i za­jed­no sa Bo­ži­da­rom Vu­či­će­vi­ćem, „no­vim” na spi­sku se­lek­to­ra Ge­or­gea Kre­cua, baš po­mog­ne pla­vi­ma na Svet­skom pr­ven­stvu na Fi­li­pi­ni­ma od 12. do 28. sep­tem­bra!

Ras­po­lo­žen je ve­de­ta u dre­su pla­vih sa bro­jem 7. Ra­dio je i tre­ni­rao, dok su nje­go­vi sa­i­gra­či vo­di­li bor­be u Li­gi na­ci­ja. Od po­čet­ka i do­go­vo­ra sa ru­mun­skim struč­nja­kom do tre­nut­ka ka­da će da­nas po­no­vo da uđe u dvo­ra­nu sa ne­kim no­vim, a ne­kim i sta­rim li­ci­ma.

Ka­ko se ose­ća, šta oče­ku­je od Svet­skog i od Sr­bi­je na Fi­li­pi­ni­ma, u raz­go­vo­ru za „Sport­ski žur­nal” Pe­tar Kr­sma­no­vić je iskre­no pri­čao.

Na spi­sku za SP je i va­še ime, no­vi­na, ali i ne, ka­kav je bio do­go­vor sa se­lek­to­rom Kre­cu­om?

– Imao sam od­mor od tri me­se­ca, stvar­no mi je bio po­tre­ban po­go­to­vu po­sle 10 go­di­na igra­nja i Li­ge na­ci­ja, svet­skog, evrop­skog, pro­šle go­di­ne Iga­ra u Pa­ri­zu. Pr­vi put sam do­bio tri me­se­ca slo­bod­no za Li­gu na­ci­ja. Zvao me je se­lek­tor i za VNL, ali smo se do­go­vo­ri­li da se od­mo­rim. Raz­u­meo me je u pot­pu­no­sti, a me­ni je pri­ja­lo. Bo­že zdra­vlja, vra­ćam se ja­či ne­go ikad ranije!

Ka­kav se Pe­tar vra­ća u tim, šta mo­že­mo da oče­ku­je­mo od vas, tu su i mla­di, is­pra­ti­li ste nji­ho­ve par­ti­je?

– Gle­dao sam, ima sve­že kr­vi što se ka­že. Ipak, fa­li ma­lo kva­li­te­ta. Do­bro pr­va je go­di­na, miks i sme­na ge­ne­ra­ci­je ne skroz, ali do­brim de­lom. Na­dam se da ću mo­ći da im po­mog­nem u sva­kom smi­slu i na te­re­nu, gde god bu­de tre­ba­lo. Da pro­ba­mo da se sku­pi­mo, bu­de­mo što bo­lji i ta­kvi iza­đe­mo iz pri­pre­ma za Svet­sko. A na tur­ni­ru, da pro­ba­mo da bu­de­mo iz­ne­na­đe­nje! Objek­tiv­no, ni­ko u nas ne po­la­že na­de da uđe­mo u naj­bo­ljih osam. A ja ve­ru­jem da mo­že­mo u če­tvrt­fi­na­le. Ima­mo pra­vo da sa­nja­mo, da u to ve­ru­je­mo! Bi­će ja­ki ri­va­li. Pr­vo gru­pu da pro­đe­mo po­sle osmi­na fi­na­la. Ipak, ne mo­že­mo da gle­da­mo sa­mo pro­tiv­ni­ke, tre­ba pr­vo se­be. S dru­ge stra­ne, tre­ba bi­ti re­a­lan. Sa nas ne­ko­li­ko sta­ri­jih ko­ji smo pro­šli naj­ja­če li­ge sve­ta za­što da se ne na­da­mo. Bit­no je da se vra­te Pe­rić i Ku­jun­džić, du­go su ima­li pro­ble­ma s ra­me­nom. Na­dam se da će sa nji­ma sve bi­ti kao tre­ba. Po­sle to­ga da se žr­tvu­je­mo u sva­kom smi­slu i da igra­mo za sva­ki po­en, bod.

Na če­mu gra­di­te to­li­ki op­ti­mi­zam?

– Da ga ne­mam, iskren da bu­dem, ne bih ni bio tu. Ne­ma tu sa­da Ko­va­če­vi­ća, Pod­ra­šča­ni­na, Ata­na­si­je­vi­ća, svet­skih zve­zda. Ali ne­ma ve­ze, opet su tu Lu­bu­rić ko­ji igra od­lič­no, Mar­ko Ivo­vić, MVP Ku­pa Ru­si­je, Jo­vo­vić, du­go­go­di­šnji igrač. Ta­ko­đe, se­lek­tor Kre­cu je pre­po­znao, i ni­je pre­u­zeo re­pre­zen­ta­ci­ju tek ta­ko. Ima plan da ura­di ne­što sa njom. I nje­go­va ener­gi­ja je iz­u­zet­no va­žna, bo­ri se i to osta­vlja uti­sak i me­ni dok sam gle­dao me­če­ve. Ne­ma ve­ze, po­no­vi­ću i igra­či­ma i da ne pro­đe­mo gru­pu, da mi bu­de­mo na te­re­nu pra­vi, da se po­no­si­mo što no­si­mo grb i za­sta­vu na dre­su i da žar­gon­ski re­če­no, gi­ne­mo za sva­ku lop­tu. I da is­pad­ne­mo iz gru­pe, ići će­mo uz­dig­nu­ta če­la.

Ka­ko ste se ose­ća­li dok ste gle­da­li Sr­bi­ju u Li­gi na­ci­ja?

– Bi­lo mi je te­ško. Pr­va utak­mi­ca tre­ćeg vi­ken­da Li­ge na­ci­ja sa Ita­li­jom gde je ri­val po­ka­zao da je kla­sa. Ali bi­lo mi ja baš muč­no, tu smo ne­gde, pa ni­smo… Gu­bi­mo na ne­ke teh­nič­ke stva­ri ma­da smo se bo­ri­li. Po­ra­zi­lo me je baš to, re­zul­tat i se­to­vi na 15, 14… I ra­ni­je smo gu­bi­li i do­bi­ja­li od Azu­ra. Ni­smo to­li­ko baš, iako su oni svet­ski pr­va­ci. Ali Ukra­ji­na i Ka­na­da su nam da­li ve­tar u le­đa, sa Slo­ve­ni­jom smo po­ka­za­li da mo­že­mo da igra­mo na ni­vou.

Ko­li­ko ste ra­di­li, ka­da ste po­če­li sa tre­nin­zi­ma za Svet­sko?

– Ra­dio sam od po­čet­ka ju­na. Ta­da sam i re­kao Kre­cuu da mo­že da ra­ču­na na me­ne na Svet­skom, po­što­vao sam re­žim ra­da. Sva­ki dan sam tre­ni­rao na Ko­šut­nja­ku ne­kad jed­nom, ne­kad dva pu­ta dnev­no sa kon­di­ci­o­nim tre­ne­rom se­lek­ci­je Ma­ti­ja­som Ki­o­ći­om. Tre­ni­rao je i Bo­ži­dar Vu­či­će­vić i ne­ko­li­ko mla­dih mo­ma­ka. Na­dam se da ću da ih stig­nem ka­da se vra­te sa od­mo­ra, da ću da bu­dem tu ne­gde sa for­mom. Ha­ha­ha.

Šla­gvort, ka­ko je Vu­či­će­vić?

– Se­dam da­na smo nas dvo­ji­ca tre­ni­ra­li, po­sve­ćen je mak­si­mal­no i dra­go mi je zbog to­ga, da je tu, oran i že­ljan da po­mog­ne za pla­ne­tar­ni šam­pi­o­nat. Si­gu­ran sam da ho­će i mo­že.

Pre od­la­ska oče­ku­ju vas pri­ja­telj­ski me­če­vi u Fran­cu­skoj i Polj­skoj, sjaj­no za pri­pre­mu a po­sle „su­vih” tre­nin­ga ?

- Na Me­mo­ri­jal­nom tur­ni­ru „Jir­ži Vag­ner”smo čest gost, tri ili če­ti­ri go­di­ne. Pre to­ga od­me­ri­će­mo sna­ge u Ka­nu sa Fran­cu­skom. Ima li bo­lje pro­ve­re ne­go sa olim­pij­skim šam­pi­o­nom?! Po­tom se­lek­ci­je iz vr­ha FIVB li­ste Bra­zil, Polj­ska i Ar­gen­ti­na u Kra­ko­vu. Da smo bi­ra­li, bo­lje pro­ve­re ne bi­smo do­bi­li.

Ri­va­li na šam­pi­o­na­tu sve­ta?

– I Če­ška, Ki­na ozbilj­ne su re­pre­zen­ta­ci­je. Bra­zil i nji­ho­va sme­na ge­ne­ra­ci­ja, ali to je ze­mlja od­boj­ke. Igra­li smo to­li­ko pu­ta sa nji­ma, znam ka­ko funk­ci­o­ni­še. Ro­đe­ni su s lop­tom. Kroz isto­ri­ju po­sled­njih 30 go­di­na su ne­u­mo­lji­vi, sva­ke go­di­ne do­bri. Ali sta­va sam da mo­že­mo da se no­si­mo sa nji­ma.

Ko­ja bi bi­la va­ša po­ru­ka eki­pi, šta bi­ste vo­le­li da vi­di­te u te­re­nu od ti­ma, da se de­si na naj­ja­čem FIVB tak­mi­če­nju?

– Sa­mo da pra­ti­mo re­či se­lek­to­ra, pro­šao je mno­go to­ga, vo­dio uspe­šno Slo­ve­ni­ju, klu­bo­ve ta­ko­đe. Ka­da uđe­mo u sa­lu da pri­vat­ne stva­ri osta­vi­mo po stra­ni i bu­de­mo fo­ku­si­ra­ni sa­mo na lop­tu. Da bu­de­mo kao voj­ni­ci. Ne­ma­mo ne­ke ma­đi­o­ni­ča­re da se ne la­že­mo, ne­ma­mo tri ili če­ti­ri zve­ri od igra­ča ko­ji od­ska­ču. Ima­mo mi vr­hun­ske igra­če, ali ne jed­nog ili dvo­ji­cu da se oslo­ni ce­la eki­pa na njih, da oni da­ju 80 od­sto, a mi da im po­ma­že­mo. Za­to sam i po­me­nuo reč voj­ni­ci. Ne igra­mo za klub i no­vac, igra­mo iz sr­ca, to tre­ba sva­ki igrač da shva­ti i po­na­ša se u skla­du sa tim.

Po­ru­ka Kre­cua – do­đi i po­mo­zi

 

Šta vam je kon­kret­no re­kao Kre­cu, ko­ji je vaš za­da­tak, is­ku­sni ste i zna­či­te ti­mu?

– Re­kao mi je, za­pra­vo pi­tao, da li že­liš da po­mog­neš. Po­mo­zi nam ka­ko god mo­žeš, zna­či­će. Pri­zna­jem, ne mo­gu od re­či do re­či, ali ovo je bi­la su­šti­na.

 

 

Bo­li Be­o­grad i pra­zna Are­na

 

Že­leo je Pe­tar da do­da u in­ter­vjuu ne­što što i nje­ga sa­mog „pe­če”, a bio je po­dr­ška igra­či­ma na dru­gom tur­ni­ru VNL u Are­ni.

– Mno­go me je za­bo­leo ma­li od­ziv u Be­o­gra­du. Iskre­no ni­sam mo­gao da ve­ru­jem. Objek­tiv­ne okol­no­sti, vru­ći­ne, pro­te­sti, znao sam da ne­će bi­ti 20.000. Ali ona­ko ma­lo pu­bli­ke?!” Baš sam tu­žan iako ni­sam bio na te­re­nu, da je­sam ve­ro­vat­no bi mi bi­lo još go­re. I za de­voj­ke ko­je su us­pe­si­ma is­pred nas bi­lo je ko­rekt­no, ma­da je mo­glo vi­še. Za nas sra­mot­no. Ne znam za­što i šta se de­ša­va sa lju­di­ma. Ne­ma re­zul­ta­ta u re­du, ali po­dr­ži­te mom­ke, bo­re se! Ni­su fud­ba­le­ri, ko­šar­ka­ši, mo­žda ni taj ni­vo, ali ni­je se igra­la be­ton li­ga, ne­go Li­ga na­ci­ja! Ni­su to za­slu­ži­li.