General Kiričenko: NATO je naša budućnost
Сергеј Кириченко са нашим новинаром
EKSKLUZIVNO
Od našeg specijalnog izveštača
Kijev – Snežne pahulje i nekadašnji carski dvorac, a sada nebeskoplava zgrada Ministarstva odbrane i Generalštaba oružanih snaga Ukrajine okružena ultramodernim građevinama u širem centru Kijeva... Simbolika vojne moći i traženje novog vojnog identiteta zemlje koja je po površini veća od Francuske, ima 48 miliona stanovnika i vojsku od 200.000 pripadnika.
Glavnokomandujući i načelnik Generalštaba oružanih snaga general armije Sergej Aleksandrovič Kiričenko bio je vrlo raspoložen za razgovor. Inače, intervju za „Politiku” je njegov prvi intervju nekom stranom novinaru.
Gospodine generale, da li Oružane snage Ukrajine svoju budućnost vide samo u okviru NATO-a?
Ukrajina učestvuje u programu Partnerstvo za mir od 1994. godine. Vojska ne određuje pravac političkih kretanja, to je posao vlade i predsednika države u okviru važećih zakona i drugih propisa. Naš je generalni stav, odnosno strategijski pravac, kretanje u pravcu kolektivne bezbednosti, prema standardima NATO-a i EU. Ispunjavamo program razvoja naše vojske iz 2006. godine, radimo na sinhronizaciji našeg sistema odbrane sa sistemom kolektivne bezbednosti. Kako država dostiže te standarde tako to čini i vojska. Sa svim susednim državama imamo redovne bilateralne i multilateralne vojne vežbe: sa Rusijom, Belorusijom, Poljskom, Moldavijom, Mađarskom, Rumunijom, Slovačkom. Sa svim susedima imamo barem jednu vežbu godišnje. U svim tim vežbama pitanje NATO-a ne mora da bude pitanje broj jedan.
Ako je stav Oružanih snaga Ukrajine ulazak u NATO, je li to prejudiciranje rešenja tog pitanja, jer još niko nije ispitao raspoloženje građana Ukrajine oko ulaska u NATO?
Nismo imali referendum povodom toga, tačno je da NATO zahteva da javnost države kandidata za članstvo ima pozitivan stav oko uključenja. Imali smo više anketa oko toga, sve zavisi ko vrši anketu, u kom delu države se ona radi, i teško je navesti precizne brojke o tome ko podržava ulazak u NATO, a ko ne. Broj građana koji podržavaju ulazak u NATO kreće se, u zavisnosti od regiona zemlje, od 20 do 80 odsto, ali je na nivou cele Ukrajine, po našim medijima, podrška javnosti za ulazak u NATO manja od 50 odsto. U vojsci imamo pozitivan stav oko ulaska u NATO. Inače, sada mediji u Ukrajini pokušavaju da javnosti, posebno mlađima, objasne sve dobiti od ulaska u NATO, zašto je to korisno. Kampanja po tom pitanju je u toku. Paralelno sa pričom o NATO-u govorimo i o EU. Za ulazak u EU podrška javnosti je veća nego oko ulaska u NATO.
Rusija je više puta rekla da na eventualni ulazak Ukrajine u NATO ne gleda s odobravanjem?
Pokušavate da me uvučete u politički kontekst tog pitanja, ali neće vam uspeti. Znate, saradnja između Rusije i NATO-a daleko je veća nego između Ukrajine i NATO-a. To je saradnja na visokom nivou, na nivou uprava. Ruska flota počela je saradnju sa NATO-om mnogo pre nego naša flota.
Zar nije posle rata u Gruziji saradnja između Rusije i NATO-a „zamrznuta”?
Samo privremeno, i ta se „zamrznutost” sve više topi. Znam neke činjenice o kojima ne želim sada da govorim, ali Rusija i NATO imaju intenzivne odnose.
Ako uđete u NATO, hoće li vojnoindustrijska saradnja sa Rusijom biti prekinuta?
Pitanje ulaska Ukrajine u NATO je pitanje budućnosti. Vidite, u NATO-u su i Poljska, i Mađarska, i Slovačka, i Bugarska i sve te zemlje svoju borbenu avijaciju modernizuju u Rusiji, ruske privatne firme to rade. Tako da ako Ukrajina uđe u NATO, mi nećemo prekidati vojnoindustrijsku saradnju i naše odnose sa Rusijom. Možda će u početku biti malo teško, ali moramo zajedno da radimo. Mislim da sam vas oko toga ubedio?
Ukrajina je članica Partnerstva za mir od samog početka tog programa. Šta dobijate u odnosu na sadašnjost ako uđete u NATO?
Približavamo se EU, članstvo u NATO-u jača naše pozicije. Mi smo prvo hteli da dobijemo status partnera na samitu u Bukureštu, pa onda na sastanku u Briselu. Sada nam kažu da nam taj status partnera i nije potreban, možemo to i da preskočimo. Dakle, jačamo naše standarde i kroz naše prisustvo u Avganistanu, Iraku i u misiju Kfora. Bitno je da odluke oko učešća naših vojnika u misijama u svetu donosimo samostalno, ne donosi ih NATO.
Generale, rat u Avganistanu je izgubljen, svi pokušavaju da pobegnu iz Avganistana.
Razumem vaš stav, ne mogu da dam ocenu oko toga. Ukrajina nema vojnike u Avganistanu, imamo samo lekare, dispečere i oficira u štabu. Prošli mesec imali smo tamo trojicu ljudi. To nije borbeno osoblje, nemamo odluku o učešću u ratu. U Iraku imamo samo deset instruktora koji obučavaju iračku vojsku. U okviru Kfora imamo naše vojnike na Kosovu i to učešće plaća Ukrajina. Ukupno imamo naše ljude u devet misija širom sveta. Nešto plaćaju UN, nešto mi.
Koliko godišnje naleta imaju vaši piloti?
Sada lete od 20 do 30 sati godišnje, ali piloti u okviru Snaga za brzo reagovanje lete oko 70 sati godišnje. Idealno bi bilo 120 sati naleta.
Inženjerijski bataljon „Tisa” i vojna saradnja Ukrajine, Mađarske, Slovačke i Rumunije u slučaju elementarnih nepogoda?
Odličan primer dobrosusedskih odnosa. Fizički kao jedna jedinica bataljon „Tisa” ne postoji, ali delovi od kojih se on formira u slučaju potrebe su u zemljama koje ste naveli.
I Srbija ima reku Tisu.
Odlično, priključite se.
Da li je Ukrajina prodala oružje Gruziji pre početka rata u toj zemlji?
To nije moj posao, vojska nema veze s prodajom oružja. To rade specijalizovane firme koje imaju dozvolu vlade za izvoz viškova naoružanja. Što se tiče vojske Ukrajine, ni naši vojnici ni naše oružje nisu učestvovali u tom konfliktu. Biznis strukture su izvan moje kontrole.
-----------------------------------------------------------
Tenkista sa iskustvom
General armije Sergej Kiričenko rođen je 1952. godine, tenkista je, završio je najviše vojne škole i akademije u SSSR-u i Ukrajini. Prošao je sve komandne dužnosti, od komandira čete do komandanta divizije, korpusa i armije. Na dužnost glavnokomandujućeg i načelnika Generalštaba oružanih snaga Ukrajine postavljen je 2005. godine.