Za bacanje smeća kroz prozor kazna 5.000 dinara
Кажњиво и држање смећа испред улаза у стан (Фото: М. Јанковић)
Ljuske od luka, krompir-pire i blitva, meso, kosti, papiri... Da li ste nekada videli ovakve ostatke hrane na betonu ispred zgrade? Jedan bivši stanar zgrade na Novom Beogradu nije ih viđao samo napolju – već i u svojoj dnevnoj sobi, gde su kroz balkon stizali direktno sa višeg sprata.
– Malo-malo pa se u dnevnoj sobi stvore ostaci hrane. U početku nisam znao odakle dolaze. Kasnije sam shvatio, video sam koliko je prljavo kada otvorim francuski balkon. Neko je odozgo bacao otpatke koji dospeju u moj stan – ispričao je sugrađanin. Stan je u međuvremenu napustio, a počinioca nikada nije otkrio.
Slične situacije nisu retkost. Širom grada, kroz prozore lete opušci, mrvice sa stolnjaka, kese sa smećem... Neki stanari čak pokušavaju da „nahrane golubove” tako što iz stana izbacuju natopljen hleb. Sve to završava na tuđim terasama, ulicama, zajedničkim dvorištima, haustorima, na automobilima…
Bacanje otpada kroz prozore je zabranjeno prema Opštim pravilima kućnog reda u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama na teritoriji grada Beograda. Nije dozvoljeno ni prosipati vodu, tresti posteljinu, stolnjake, krpe… A ukoliko se desi prekršaj, nadležna je komunalna inspekcija.
– Kada dobijemo informaciju da neki stanar ostavlja smeće ispred vrata ili ga baca kroz prozor, najpre ga opomenemo. Problem je što su u nekim slučajevima u pitanju osobe koje imaju zdravstvene ili psihološke poteškoće, ili žive u socijalnoj krizi. Kada ne možemo da rešimo situaciju razgovorom, slučaj prijavljujemo inspekciji – kaže Ljubiša Banovački, profesionalni upravnik.
Komunalna policija može da napiše kaznu samo ako zatekne osobu u prekršaju. U suprotnom, mogu izdati samo usmeno upozorenje. Video-snimci građana ne predstavljaju validan dokaz.
Za ovakve prekršaje, propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000 dinara, koja se tretira kao remećenje javnog reda i mira, objašnjava Banovački. Isti tretman imaju i drugi prekršaji poput sušenja veša u hodnicima ili na stepeništu.
Ukoliko neko zadobije povredu usled bacanja smeća, ako prolaznika udari neki predmet, slučaj prelazi u nadležnost redovne policije, koja na licu mesta sastavlja zapisnik. Ako se zna ko je bacio predmet, osoba može da bude tužena. Ukoliko se ne utvrdi počinilac, odgovornost pada na celu stambenu zajednicu. Slično važi i za situacije kada nešto iz zgrade padne na nečiji automobil – osiguranje će, ako ga poseduje, nadoknaditi štetu vlasniku, ali će novac zatražiti od stambene zajednice kao pravnog lica.
U toku ove godine podneto je 17 prijava koje su se odnosile na bacanje smeća kroz prozor u prestonici, podaci su Sekretarijata za inspekciju, nadzor i komunikaciju. Ljubiša Banovački kaže da je on kao upravnik imao samo jednu situaciju na Karaburmi u kojoj je stanarka bacala smeće kroz otvore na zidu. Kako navodi, češće se kućno smeće ostavlja u kantu koja je namenjena za odlaganje flajera iz poštanskih sandučeta.
Održavanje čistoće, poštovanje kućnog reda i svest o zajedničkom prostoru deo su onoga što se naziva etika stanovanja. Ona se u većini zemalja ne uči, već reguliše zakonom. Dok komunalne službe svakodnevno rade na čišćenju javnih površina, sve više se čuje da je grad – prljaviji nego ikad. Iako nedostaju radnici, svakako je uzrok problema i ponašanje pojedinaca.