Srbija omiljeni izbor ruskih emigranata
(Фото Прварускакухиња.удс)
Od početka specijalne vojne operacije u Ukrajini, februara 2022 godine, Rusiju je napustio veliki broj građana. Tačni podaci nisu poznati, ali se pominje broj od nekoliko stotina hiljada ljudi. Po nekim procenama, taj broj je i mnogo veći. Radi se uglavnom o mlađim osobama koje su želele da se sklone od ratnih zbivanja u Ukrajini, ali ne samo o njima. Poveli su sa sobom supruge, decu, pa i druge članove porodice.
Ruski izvori navode da u novoj sredini uglavnom rade od kuće za ruske ili strane firme, a neki su zasnovali svoj biznis. Brzo su se snašli, uspostavili vezu sa sunarodnicima i, kako se zapaža, ne sklapaju brza poznanstva i prijateljstva sa domaćinima. Korektno se odnose prema njima i ta korektnost je obostrana. Matičnu zemlju nisu zaboravili i osećaj patriotizma i dalje neguju. Mnogi razmišljaju o povratku u pogodno vreme.
Među onima koji su napustili zemlju ima i osoba koje se kritički odnose prema politici rukovodstva, pre svega u vezi sa sprovođenjem specijalne vojne operacije u Ukrajini ili šuruju sa stranim centrima. Pojedinci su proglašeni stranim agentima i suočavaju se sa svim posledicama koje takva odluka donosi. Bilo je predloga da im se zabrani povratak u zemlju, ali zvanična odluka nije doneta.
Autor teksta na ruskom portalu RBC konstatuje da su građani koji su napustili zemlju ,,otišli, našli stan, dobili odobrenje za boravak, poslali decu u mesnu školu. Ne čekaju bolja vremena, oni žive u sadašnjosti”. U tekstu se uglavnom nabrajaju zemlje u koje je otišao najveći broj građana. Autor naglašeno izbegava zalaženje u politiku i ne navodi zvanične izvore, pa se njegovi zaključci mogu primiti sa određenom rezervom.
Na prvo mesto među zemljama u koje je otišao najveći broj građana Rusije, autor je naveo Srbiju. Prema njegovoj proceni, u Srbiju je u poslednje tri godine došlo oko 300.000 građana Rusije, a 50.000 je do danas ostalo. Beograd je postao ,,novi ruski Vilnjus”, kaže autor. On piše da se domaćini lojalno odnose prema pridošlicama i da je ta lojalnost obostrana. Za ulazak u zemlju nije potrebna viza. Pridošlice već imaju sve svoje: obdaništa, lekare, salone, rusku kuhinju sa dostavom hrane kući, obezbeđen prevoz stvari iz Rusije. Oni koji koriste automobile mogu nabaviti navigator na ruskom jeziku.
Na drugom mestu je Turska. U tekstu se kaže da se oko 150.000 ruskih građana već odomaćilo tamo i da tamo imaju svoje škole, klinike, advokate. Mnogi ne nameravaju da se vrate. Kažu da je Turska „top” za život: jeftina je, imaju more i sunce cele godine i brzo se adaptiraju. Turska je, inače, jedna od najprivlačnijih turističkih destinacija ruskih građana.
Susedni Kazahstan je na trećem mestu. U ovu bivšu sovjetsku republiku ušlo je poslednje tri godine stotine hiljada ruskih građana. U nju se ulazi bez vize, lako se nalazi stan, život nije skup, brzo se dobija boravak i lako se nalazi posao. U Kazahstanu je i posle raspada Sovjetskog Saveza ostao da živi veliki broj građana ruske nacionalnosti, dok su iz nekih drugih republika bežali glavom bez obzira. Većina domaćeg življa govori ruski, a hrana i običaji nisu strani novim pridošlicama.
Mnogo štošta od toga važi i za bivšu sovjetsku republiku Gruziju, koju je autor stavio na četvrto mesto. U njoj je utočište poslednje tri godine potražilo oko 100.000 građana Rusije. Većina namerava da tamo i ostane. U toj zemlji im ništa nije strano, a ruski jezik govori većina domaćeg življa. Ni domaćini ni pridošlice se ne upuštaju u politiku koja je i jednima i drugima u nedavnoj prošlosti nanela dosta zla i neprijatnosti.
Malo neobično zvuči podatak da su Ujedinjeni Arapski Emirati takođe u vrhu liste. Dubai je postao neka vrsta Meke za građane Rusije. Mnogi Rusi koji su ekonomski prosperirali tamo, grade stanove za svoje porodice.
Ruski medij konstatuje da postoji još jedna istina o kojoj se u javnosti malo zna i o kojoj se gotovo uopšte ne piše. Radi se o odlasku građana Rusije u zemlje južne i jugoistočne Azije i Dalekog istoka. Tajland, Vijetnam, Indonezija i Šri Lanka su poslednjih godina takođe postale privlačne destinacije za građane Rusije. Pogodnosti su bezvizni režim, jeftine stanarine, hrana „za kopejke”. Rajska klima je pogodnija od ruske zime, kažu pridošlice. Neki od njih se posle određenog vremena ipak vraćaju pošto ne mogu da se uklope u lokalne prilike.
Odlazak građana iz Rusije u poslednje vreme je značajno smanjen, po nekim ocenama sveden je na minimum, a mnogi koji su otišli ili su se vratili ili nameravaju da se vrate. To će umnogome zavisiti i od prilika na međunarodnoj sceni, u prvom redu od situacije oko Ukrajine.
Mnogi građani Rusije su i ranijih godina odlazili u druge, pre svega zapadne zemlje, u potrazi za nečim novim ili zbog biznisa. Posle višedecenijske gvozdene zavese, ljudi su jednostavno želeli da vide kako izgledaju i kako se živi u drugim zemljama. U javnosti se ocenjuje da je sloboda putovanja u druge zemlje jedno od najvećih dostignuća postsovjetske Rusije. Pripadnici mlađe generacije se ne sećaju gotovo neverovatnih scena kada su turisti iz Sovjetskog Saveza tokom grupnih, strogo kontrolisanih putovanja u primorske zemlje, ulazili u vodu na plažama i izlazili iz nje na znak pištaljke.
Ruski izvori tvrde da građani ruske nacionalnosti žive u gotovo svim zemljama sveta i da je ruska dijaspora izuzetno brojna ‒ oko 21 milion ljudi. Pre par godina najviše ih je bilo u Ukrajini ‒ 8,3 miliona, zatim u Kazahstanu 3,5 miliona, pa u SAD 3,1 milion, u Nemačkoj 2,2 miliona, a zatim slede Uzbekistan, Belorusija i Kanada sa preko pola miliona žitelja.